Susret je započeo uvodnom molitvom te kratkim tumačenjem dinamike i tijeka „Lectio divina“, kojim je dr. Vuković uveo u molitveni susret.

Za temu susreta odabran je odlomak iz Markovog evanđelja (Mk 1, 14-39). U središtu ovog odlomka susrećemo Isusa koji počinje javno djelovanje nakon krštenja na Jordanu i kušnje u pustinji. Isusovo djelovanje se sastoji, prema sv. Marku, u propovijedanju Kraljevstva Božjega i naučavanju na jedan nov i izazovan način („učio ih je kao onaj koji ima vlast“) te u čudesnom ozdravljenju bolesnih i istjerivanju nečistih duhova iz opsjednutih („Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i nečistim dusima zapovijeda i pokoravaju mu se“). Prvi korak „Lectio divina“ je čitanje (lectio) odabranog biblijskog teksta. Nakon čitanja uslijedilo je razmatranje (meditatio) u kojem su protumačene neke teme pročitanog ulomka. Vlč. Vuković je uputio kako u središtu čitavog Isusovog djelovanja i naučavanja stoji Kraljevstvo Božje. Isusove riječi i djela imaju za cilj pozvati na obraćenje i vjeru, jer se približilo Kraljevstvo Božje. U tom svjetlu valja tumačiti i Isusova čudesa, pa i ozdravljenja bolesnih i opsjednutih. Isusova čudesa ili znamenja uvijek su u vezi s riječima objave. Bog se naime, i u Starom i u Novom zavjetu, objavljuje po riječima i djelima. Riječi čudesima i djelima daju jasnoću i unutarnji smisao, a djela, tj. čudesa, predstavljaju ostvarenje riječi i daju im snagu i uvjerljivost. Osim toga, čuda u evanđelju nikada nemaju smisao u samima sebi, niti su samima sebi svrha, već usmjeruju na Boga, na Krista, na njegov božanski autoritet. Čudesa uvijek pozivaju na obraćenje i vjeru, te su eshatološki događaji po kojima budući, božanski svijet već prodire među nas. Drugim riječima, Isusova čudesa su najava, znakovi i predokus Kraljevstva Božjega; ona su objava, tj. epifanija budućeg, vječnog, božanskog svijeta.

Vlč. Vuković se također osvrnuo na važnu temu, višestruko potvrđenu u Svetom pismu, a to je postojanje Sotone, tj. đavla. Nažalost, u modernoj teologiji ponekad se susreću mišljenja koja Sotonu žele relativizirati ili zanijekati. Tako postoje teološke interpretacije da đavao zapravo ne postoji, da se radi o običnoj metafori ili pak književnoj vrsti, da ni sam Isus nije bio dovoljno prosvijećen pa nije shvaćao kako se iza nečistih duhova kriju određene psihičke i druge bolesti. Evanđelja, pak, jasno i nedvosmisleno potvrđuju postojanje Sotone kao stvarnog i moćnog duhovnog bića koje djeluje protiv Boga i ljudi. Isus se tijekom svog javnog djelovanja često susreće sa zlodusima, nečistim duhovima, pa i sa samim Sotonom tijekom kušnje u pustinji. Isus i u pročitanom odlomku izgoni zloduhe i nečiste duhove te na taj način jasno potvrđuje svoju moć i vlast nad đavlom. Kao i u Isusovo vrijeme, Sotona i danas djeluje i nastoji ljude okrenuti od Boga i istine. Stoga se utjecaju Zloga valja oduprijeti snažnom vjerom, ustrajnom molitvom, sakramentima Crkve, osobito euharistijom, kao i svim drugim duhovnim sredstvima koje Crkva ima na raspolaganju, uključujući pritom i pomalo zaboravljenu praksu obreda egzorcizma. Iako su prilično rijetki, slučajevi opsjednutosti ne bi se smjeli ignorirati već na njih valja odgovorno i pravovremeno reagirati i tako spriječiti da pojedini laici ili klerici na svoju ruku, privatno i bez dozvole biskupa, provode praksu egzorcizma.

U razmatranje o ovim, ali i o drugim temama na temelju pročitanog odlomka, uključili su se i ostali sudionici susreta. Pokazalo se kako teme Isusovih čudesa, ozdravljenja i borbe protiv Zloga itekako bude interes i zanimanje te da ih nikako ne smijemo zaobilaziti u teološkom i crkvenom djelovanju. Nakon razmatranja (meditatio), uslijedila je molitva (oratio) nadahnuta pročitanim tekstom. Nakon molitve, sudionici su ostali u tišini i kontemplaciji (contemplatio) te promišljanju o konkretnom djelovanju (actio).

Susret je održan uz poštivanje epidemioloških mjera, a sljedeći „Lectio divina“ predviđen je za četvrtak 18. veljače u 19. 30 sati u prostorima Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku.