O temi su govorili izv. prof. dr. Jasminka Stepan Giljević iz Klinike za dječje bolesti Zagreb te dr. sc. Dubravko Habek iz Klinike za ženske bolesti i porode Kliničke bolnice „Merkur“, a okrugli stol je moderirala voditeljica Biskupijske knjižnice Varaždin Irena Gotal.

Tijekom okruglog stola otvorene su brojne teme poput odnosa ginekologije i etike, kao i o svakodnevnoj borbi za život najmanjih.

Izv. prof. dr. Stepan Giljević govorila je iz iskustva i o tome kako djeca doživljavaju teške bolesti, a kako roditelji te što je važno pružiti malim bolesnicima i njihovim roditeljima.

Dr. sc. Habek je, pak, govorio o iskustvu koje je kao liječnik stekao u Domovinskom ratu te po čemu se liječenje u ratnim uvjetima razlikuje od onog svakodnevnog.

Promišljajući o temi okruglog stola, odnosno mogu li oni u svom radu vidjeti bližnjega u svakom bolesniku, rekao je da je taj odnos s bližnjim eksponiran maksimalno i svi ga konzumiraju onako kako treba, jer su svakodnevno s trudnicama, s obiteljima, supružnicima i to je dnevno više takvih slučajeva koji, naravno, očekuju od njih svaku komunikaciju, razgovor, da im se priopći sve o trudnoći i o porođaju, kako za vrijeme trudnoće tako i za porođaja.

Izv. prof. dr. Stepan Giljević je rekla da se prepoznavanju bližnjega u svakom bolesniku „stvarno trebamo upraviti, i truditi se u svakodnevnom životu gledati svako biće, dijete i njegovu obitelj, kao nekoga tko je u potrebi, kao i gledati ga baš sa strane same bolesti, te cijelog holističkog pristupa“.

Po pitanju samog stanja u zdravstvu, odnosno onih pozitivnih i negativnih stvarnosti u zdravstvu dr. sc. Habek je mišljenja da „mi zapravo imamo zdravstvo koje je dobro organizirano, izraslo na zasadama našeg Domovinskog rata, domovinske ratne medicine. U tomu smo se dobro izetablirali, osobito moja generacija. Zatim, dosta liječnika je educirano vani, pokupilo je dosta znanstvene i profesionalne misli koja je implementirala u svakodnevnu skrb.“

Dodao je i da je on sam educiran vani, svake godine ode u neku od europskih klinika gdje nešto novo nauči i to iskustvo donese u Hrvatsku. Također, rekao je i da liječnici diljem Europe, nerijetko njega kontaktiraju.

„Ta razmjena informacija pokazuje da nismo loši, čim vas netko nazove, traži vas recenziju, komentar, prikaz slučaja koji ste možda vi objavili, kako ste napravili i tako dalje. Tako da mi nemamo u principu loše zdravstvo, ali mislim da se trebamo samo malo drugačije organizirati i komunicirati“, poručio je dr. sc. Habek.

Dodao je i kako se u Hrvatskoj ginekologiji i opstetriciji pružaju zapravo usluge iz svega i trudnice i žene koje su bolesne od ginekoloških bolesti, u načelu, nemaju po što ići izvan Hrvatske. To su iznimno rijetki primjeri kompleksnih zahvata koji se u Hrvatskoj ne izvode, a oni se, samim time, izvode iznimno rijetko, pojasnio je.

Izv. prof. dr. Stepan Giljević, pak, kao pozitivne strane zdravstva drži ono u samom sustavu za koji kaže da ide naprijed i prati trendove koji su u svijetu i koji su pozitivni.

„Ono što nam nekako nije dobro jest da nemamo dobar odaziv na preventivu, da se u taj dio dovoljno ne ufamo, to bi trebali puno više te nekako ići po sistemu rizičnosti situacija samih bolesti“, poručila je.

Što se tiče budućnosti zdravstva u Hrvatskoj, odnosno mlađih liječnika koji će doći predavač je poželio „samo da bude više holistike“, a predavačica da i mladi, budući liječnici mogu i moraju prepoznati bližnjega u svakom pacijentu.

„Jer medicina je sve teža i teža, i bit će im vjerojatno još izazovnije nego li nama, ali i naša je dužnost da budemo što bolji učitelji njima“, zaključila je.