Susret je počeo uvodnom molitvom i pozdravom preč. Ante Šiška, nadbiskupijskog povjerenika za misijsku djelatnost Crkve i suradnika Papinskih misijskih djela.

Okupljene „prijatelje misija“ pozdravio je i đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, koji je među ostalim istaknuo kako Crkva danas u središte svoga života stavlja upravo misijsko poslanje. „Naučili smo do sada, kada su misije u pitanju, biti okrenuti prema misijskim zemljama, gdje se Kristova Radosna vijest čuje po prvi puta, no čini se da taj naboj misijskog poslanja treba ostvarivati u svim dijelovima crkvenoga života“, rekao je biskup, dodavši kako Crkva sve više i snažnije govori o novoj evangelizaciji i da pitanje misijskog duha i poslanja nikako ne smije biti pridržano samo među svećenicima i redovničkim zajednicama. Podsjetio na riječi pape Franje, koji naglašava kako misijsko poslanje, zapravo naviještanje Evanđelja, proizlazi iz događaja našega krštenja te da ono što smo vidjeli i čuli u susretu s Gospodinom predajemo dalje, naviještamo i svjedočimo.

Povjerenik preč. Ante Šiško potom je govorio o predstojećoj Misijskoj nedjelji te poruci pape Franje za ovogodišnji misijski dan, istaknuvši neke Papine misli i poticaje.

Uslijedilo je predavanje na temu „Evo me, mene pošalji! (Iz 6,8) – Kršteni i poslani u vrijeme pandemije Korona virusa“, koje je održao vlč. Ivan Benaković, profesor na KBF-u u Đakovu i svećenik na poslijediplomskom studiju u Rimu. Započinjući izlaganje, rekao je kako odgovor na pitanje ‘Što je misijsko poslanje Crkve?’ možemo pronaći razmatrajući biblijski tekst iz Knjige proroka Izaije (6, 1-4), pozivajući okupljene da obrate pažnju na dinamiku odnosa između Boga i čovjeka: čovjek opaža stvarnost, promatra Boga i primjećuje da mu Bog progovara. Čovjek odgovara na Božji govor te se tako stvara misija – poslanje.

Analizirajući biblijski tekst, posvijesto je kako se čovjek otvara Bogu tek kada umre materijalna sigurnost – poput Izaije koji tek u smrti kralja, odnosno institucije koja je bila vidljiva, doživljava potrebu otvaranja Bogu. Uputio je na aktualnu pandemiju koronavirusa koja je pokazala koliko je važno znati vrednovati prave vrijednosti, one koje su neograničene materijalnošću. Nadalje, naglasio je kako je čovjek pozvan dodirnuti prostor svetog i iskusiti Boga jer je iskustvo Božje veličine izvor misije u Crkvi. Rekavši kako susret s Božjom svetošću rađa svijest o vlastitoj grešnosti, pojasnio je kako čovjek koji nosi Boga drugima (misionar), svjestan svoje ograničenosti i grijeha, ali osobna grešnost je poziv da čovjek priđe Bogu koji ga može učiniti čistim te učvrstiti u njegovu poslanju.

U središte zadnjeg dijela izlaganja stavio je svijest o daru vjere koji je položen u čovjeka u temeljnom sakramentu krštenja, a koji je vjernika osposobio za poslanje, naglasivši kako je krštenjem u čovjeka upisana čežnja za Bogom. Zaključujući, poručio je kako se misija rađa tek kada smo spremni izaći iz sebe, a to dovodi do suosjećanja s drugima. Dodao je kako je korona kriza pokazala čovjeka u onome što on jest te svaki vjernik može sam sebi postaviti pitanje – Jesam li položio ispit ljudskosti? „Ljubav prema Bogu i osjećaj za čovjeka – to je Crkva“, rekao je vlč. Benaković, još jednom pred oči okupljenih stavljajući sebedarje, jer je ljubav ona koja preobražava, oplemenjuje i izgrađuje svijet.

U drugom dijelu seminara okupljenima je na temu „Krštenje koje primismo čast je i poslanje“ govorio vlč. Vedran Bilić, župni upravitelj u Ilači, koji je za misijsko djelovanje bio zainteresiran još kao dječak, slušajući misionara Antu Gabrića. Govorio je o svom odlasku u Misije u Peru te trogodišnjem iskustvu misionara u toj dalekoj zemlji, navodeći kako je Amazonija izrazito zahtjevna, kako za život, tako i za rad. Ocijenio je kako je slika misija često idealizirana, a stvarnost je potpuno suprotna, te se često misionari obeshrabre kada dođu u misije jer za svaki, i najmanji pomak, potrebno je puno vremena, ljubavi i ustrajnosti. „U takvim situacijama čovjek vidi koliko je ništavan i primjećuje kako Bog uistinu proviđa, i to svakodnevno. Ondje se svaki dan može staviti pod znakove Božje providnosti. Može se reći kako je Gospodin ‘pogonsko gorivo’ misionara jer ne da da duh malakše, unatoč svim nedaćama“, rekao je među ostalim vlč. Bilić.

Na kraju se okupljenima obratio i „gost iznenađenja“ – mons. Gerard Anton Žerdin, biskup Apostolskog vikarijata San Ramon u Peruu, inače član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu, koji je u Peru otišao još kao bogoslov. Govorio je o velikom teritoriju Vikarijata koji je površine Austrije, o teškim uvjetima života, brojnim plemenima i izazovima s kojima se susretao u svom 46-godišnjem radu. Naglasak je stavio na uspješno ostvaren veliki projekt izgradnje katoličkog sveučilišta Nopoki za peruanske Indijance, svjedočeći kako nije dovoljno samo vjerovati, nego vjeru živjeti u slavljenju, u životu i pomažući bratu čovjeku.