Tema seminara bila je “Zvuk riječi” a predavanje je držao mo Josip Vidas, profesor orgulja na Nadbiskupijskoj glazbenoj školi i profesor glazbenih predmeta na Teologiji u Riječi, inače župnik u Njivicama.

U seminar je uveo mo Ivan Andrić, voditelj Ureda za crkvenu glazbu, a zatim je nadbiskup Đuro Hranić pozdravio sudionike seminara iz župa nadbiskupije, devedeset osoba. Zahvalio im je odvojenom vremenu i ljubavi koju imaju za crkvenu glazbu. Ohrabrio ih je u svemu što čine za liturgijsko pjevanje te pozvao da u zborove uključuju mlade i tako pomlađuju zborove.

Na početku prvog dijela predavanja mo Vidas kao cilj je postavio prosuđivanje identiteta svete glazbe da bi ta prosudba pomogla u procjeni prakse. Polazište je definicija umjetnosti shvaćene kao duhovna djelatnost koja podrazumijeva rad, vještinu, kreativni moment i koja ima svoju specifičnu retoriku i način priopćavanja. Predavač je naglasio da Crkva treba glazbenu umjetnost jer je ona djelo sustvaranja, odnosno sudjelovanje u Božjem djelu stvaranja. Ta glazbena umjetnost kao izričaj onoga najboljega što ljudski duh i talenti od Boga darovani na osobit se način treba očitovati u liturgiji koja je javni čin kojim se vrši djelo našeg otkupljenja, u kojem se susreću ljudsko i božansko, vidljivo i nevidljivo, kako nas uči II. Vatikanski sabor u dogmatskoj konstituciji Sacrosanctum concilium (SC) br. 2.

Da je glazba oduvijek bila poseban način kojim se Boga slavilo svjedoči i Sveto pismo kako Staroga tako i Novoga zavjeta, istaknuo je Vidas. Crkva je kroz povijest uvijek njegovala svetu glazbu, od svojih početaka do današnjih dana, a u posljednjih 100 godina objavljeno je desetak dokumenata koji govore o svrsi, naravi i identitetu svete glazbe. Predavač u već spomenutom dokumentu SC br. 112 zamjećuje istovjetnost svrhe liturgije i svete glazbe, a to je slava Božja i posvećenje vjernika. U tom smislu riječki crkveni glazbenik naglasio je da svetu glazbu ne treba shvaćati kao dodatak liturgiji koji bi pridonosio svečanosti samoga slavlja nego kao njezin sastavni dio i način na koji zajednica hvali i slavi Boga. Sam identitet svete glazbe potrebno je otkrivati,, a u tome nam pomaže crkvena učiteljstvo koje nam kaže da će sakralna glazba biti to svetija što se bude tješnje povezala s bogoslužnim činom. U naše vrijeme evidentno dolazi do sve manje promišljanja o prikladnosti raznih glazbenih oblika i tekstova za liturgiju te se priređuju mnoge pjesmarice bez ikakve liturgijske kriteriologije. Zadatak crkvenih glazbenika jest iznova se angažirati i tako oblikovati župna slavlja kako bi glazba koja se izvodi što više odgovarala svrsi i naravi liturgije, otajstvima koja se slave, biblijskim čitanjima i razdobljima u crkvenoj godini.

U drugom dijelu predavanja, maestro Vidas progovorio je različitim glazbenim oblicima koje Crkva prepoznaje kao vlastite: 1) gregorijanski koral, 2) stara i nova polifonija, 3) sveta glazba za orgulje, 4) pučka popijevka.

Istaknuto je da pri oblikovanju svetih slavlja valja imati na umu da nisu pjevači i svirači oni koji animiraju okupljenu zajednicu, nego sam Duh Sveti koji je jedini pravi animator. Tako ćemo izbjeći pogrešku u mišljenju da u liturgiju trebamo unijeti glazbu koja će odgovarati ukusima i raspoloženju vjernika. Liturgija je namijenjena Bogu, a ne nama, prema riječima pape Benedikta XVI. stoga glazba treba izranjati iz liturgije, iz njezine naravi.

Od svih navedenih glazbenih oblika, gregorijansko pjevanje vlastito je rimskoj liturgiji, a to znači da bi zapadna rimska liturgija trebala biti prepoznatljiva upravo po gregorijanskom pjevanju. Specifičnost gregorijanskog korala je u tome što je melodija u službi teksta koji se pjeva te na taj način liturgijske tekstove i molitve stavlja u prvi plan. Kao primjer, sudionici seminara, poslušali su ulaznu pjesmu II. Korizmene nedjelje Reminiscere (Spomeni se Gospodine svoje nježnosti). Predavač je svima uputio poziv da nastoje oko obnove i uključivanja barem onih jednostavnijih gregorijanskih napjeva u župna liturgijska slavlja. Zatim je bilo riječi o razvoju polifonije na temeljima gregorijanskog korala, a glazbeni primjer je bio Alegrijev Miserere mei Deus. Kada je riječ o pučkim popijevkama, Vidas je naglasio da tekstovi trebaju izražavati zajedničarski karakter. Naposljetku je održana rasprava u kojoj se moglo čuti pitanja i primjere iz rada naših crkvenih glazbenika i voditelja župnih zborova.

U praktičnom dijelu seminara sudionici su u glazbenoj radionici u razradi za mješoviti zbor izveli ulaznu pjesmu druge korizmene nedjelje Spomeni se Gospodine svoje nježnosti (A. Canjuga) i Pogledaj Gospode (GK/V. Miserachs).