Srijedu posvećenu svetom Josipu molitvom i pjesmo ispunili su, uz brojene Josipove štovatelje, članovi zbora mladih iz Sesveta, vođeni Zrinkom Perić.

U homiliji vlč. Ćurčić, tumačeći pročitano evanđelje, zapitao se kako će to biti na posljednjem sudu jednom kad umremo, kakav će biti i tko je veliki sudac koji nam sudi, te hoće li naša dobra djela biti jača od zlih? Ponudio je i odgovor kako nema nekog mjerenja već je Krist sudac zapravo mjerilo i kriterij. Ako smo pristali uz njega, ako smo njegovi prijatelji, imamo život vječni, ako smo ga odbili u svom životu, onda idemo u propast. Nadalje, težište nije na našim djelima, nego na vjeri – prijateljstvu s Kristom. Istina, to se prijateljstvo gradi i dobrim djelima. Ali ne samo tako. Zato naše iskreno kajanje može pokriti puno grijeha. Grešni jesmo, tu nema spora. Ali kajanjem molimo Boga da naše grijehe očisti, opere, da ih nema više, pojasnio je.

Nadalje Sudac je, zapravo, čovjek sam sebi. Svojom vjerom, svojim odnosom prema Kristu, on sam sebe određuje i bira put. Dakle, odluka je u našim rukama: hoćemo li s Kristom pa u raj ili ćemo bez Krista pa u propast vječnu. I treće, krivo je misliti da se sve ovo događa nakon smrti. Ne. Ivanovo evanđelje konstantno to daje do znanja. Ivan naglašava da se događaju, sada i ovdje i svakodnevno. I zato je već sada, ova korizma, pravo vrijeme za kajanje i za obraćenje. Nemojte ju potratiti. Ispovijed, pokora, djela milosrđa, križni put neka budu naše duhovne aktivnosti kao naše opredjeljenje za Krista, kazao je između ostalog vlč. Ćurčić te ustvrdio kako je sveti Josipa čovjek koji je za svoga života sam sebi presudio, odnosno odlučio se za Krista, vrlo jasno i jednoznačno.

Pri kraju misnog slavlja vjeru je posvjedočio Mario Krajačić, suprug i otac troje djece koji je u braku osamnaest godina. U župnom zboru mladih u Sesvetama svira kahon, a po struci je programer. U župi je i član muške zajednice svetog Josipa, osnovane prije godinu dana na poticaj župnika vlč. Marija Miglesa. Članovi spomenute muške zajednice svake srijede mole krunicu svetog Josipa te se trude upravo kao muškarci malo više angažirati u duhovnom i pastoralnom životu župe. Uistinu je lijepo vidjeti muškarce kako mole krunicu, kazao je predstavljajući se Mario Krajačić, te nastavio: moj najstariji sin nosi ime Josip, nadalje sveti Josip je zasigurno bio ‘velika faca’ kad ga je Bog odabrao da mu čuva sina. Sveti Josip jest uzor očinstva i radništva, nema boljeg. To mi je fascinantno. Pripremajući se za ovaj dijalog primijetio sam da u svom uredu gdje programiram imam dva kipa i jednu sliku svetog Josipa. Odnos svetog Josipa prema radu uvijek me fascinirao i nadahnjivao. Kad mi je teško pokušavam zamisliti kako bi to sveti Josip riješio. I tada pronađem rješenje i kakvo god ono bilo dolazi i snaga da ga izvršim. Danas je s jedne strane teško živjeti vjeru, susrećem mnoge ljude kojima je vjera strana, a onda upravo susretajući se s vjernicima i nevjernicima vidim da sam blagoslovljen baš zato što sam vjernik. Lakše mi je baš zato što sam vjernik. Primjećujući sve izazove života, da nisam vjernik bilo bi mi teško, a možda ne bih sve to ni preživio. Jedino s Bogom mogu uspjeti, živjeti i postizati to što postižem, kazao je Krajačić te zaključio kako je u braku najbitnije umrijet sebi i dati se više za druge, prvenstveno za svoju ženu, za svoju djecu. Što u tome više uspijem to mi je brak uspješniji, a onda sam i ja radosniji i sretniji zaključio je Krajačić.