Na molitvi je bio i župan Šibensko-kninske županije Marko Jelić.

„Božja Riječ na ovom mjestu posebno govori i oslikava se u životu sv. Antuna opata i svih pustinjaka i monaha kroz povijest, tako i onih koji su ovdje živjeli svoje predanje Bogu, svoje traženje Božje blizine i svoj put prema vječnosti kroz molitvu i odricanje”, kazao je biskup Rogić u homiliji.

Naglasio je kako su monasi i pustinjaci htjeli živjeti radikalnu poslušnost Gospodinu. Podrediti sve Bogu, čitav svoj život. Htjeli su ostaviti sve druge, a samo Bogu biti poslušni, provodeći dane u molitvi i razmatranju, djelima pokore i pomaganju potrebnima koji su im se utjecali u molitve ili tražili savjet.

„Mnogi su upravo pustinjacima dolazili po savjet kako živjeti evanđelje, kako živjeti iz vjere, kako se svidjeti Gospodinu i dospjeti u Nebo, u Božje kraljevstvo zauvijek”, poručio je biskup Rogić. Kazao je kako je teško razumjeti monaški život. „To ne može svatko, ali Bog odabire ljude koji na taj način žive i svjedoče vječni život u Bogu kao cilj ljudskog postojanja. Do njega se dolazi vršeći zapovjedi Božje, slušajući volju Božju. Ljubav jednih za druge, to umiranje vlastitoj sebičnosti, a darivanje drugima, može se i živi se u svakodnevnim zadaćama, u pošteno obavljanju svoga posla, svoga poziva, u brizi i nastojanjima oko svoje obitelji, u iskrenoj kršćanskoj ljubavi koja bližnjemu uvijek želi pomoći, a nikad nauditi. Sveti Ante pustinjače, pomozi nam tako Krista slijediti, njegovu riječ čuvati, ljubav živjeti i u vječnost na uska vrata ući”, zaključio je homiliju šibenski biskup.

Špilja sv. Ante smještena je u stijenama jugoistočne obale Kanala sv. Ante, na 12 metara nadmorske visine. U srednjem vijeku, najkasnije u 14. stoljeću, špilja je sakralizirana i pretvorena u crkvu posvećenu sv. Anti pustinjaku. Od početka 15. stoljeća ta špiljska crkva se u arhivskim dokumentima spominje i kao eremitorij – mjesto gdje se pustinjaci (eremiti) povlače u izolaciju od javnosti kako bi prakticirali isposnički način života. Unutrašnjost crkve omeđuje prirodna stijena, a otvor djelomično prikriva kameni zid. Od crkvenog interijera vidljiva su  dva devastirana oltara i kamenica uvijek puna pitke vode, koja se nakon kiše cijedi sa stropa špilje. Crkva u špilji sv. Ante bila je korištena do prve polovice dvadesetog stoljeća. Oko 1930. godine špilja gubi svoj sakralni značaj i pretvorena je u vojni bunker.

Šibenčani namjeravaju obnoviti taj kulturno-povijesni lokalitet u Kanalu svetog Ante na samom ulazu u grad. „I da to bude i jedan lijepi početak budućih okupljanja, da vratimo onu duhovnu dimenziju kojom je ovaj kanal bio ispunjen”, rekao je biskup Tomislav Rogić.