Sjemeništarci i odgojitelji hodočastili u zagrebačku Župu bl. Ivana Merza
foto: PMD // Sjemeništarci i odgojitelji hodočastili u zagrebačku Župu bl. Ivana Merza u Špansko
Zagreb (IKA)
Na tridesetu nedjelju u nizu crkvene godine, 23. listopada, sjemeništarci i odgojitelji Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu hodočastili su u Župu bl. Ivana Merza u zagrebačko naselje Špansko gdje su sudjelovali u proslavi Misijske nedjelje pod geslom: „Bit ćete mi svjedoci“ (Dj 1,8).
Na poziv upravitelja župe vlč. Marka Čolaka, koncelebrirano misno slavlje na župnoj livadi, gdje župljani slave mise u nedostatku župne crkve, predvodio je preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu i novi ravnatelj Papinskih misijskih djela u Zagrebačkoj nadbiskupiji, u zajedništvu s domaćim župnikom i duhovnikom šalatskog sjemeništa Lukom Premelčem.
Tumačeći Božju riječ tridesete nedjelje kroz godinu, preč. Pavlaković je najprije protumačio nedjeljna svetopisamska čitanja, a zatim je naglasio kako se predzadnja nedjelja mjeseca listopada u čitavoj Crkvi slavi kao ‘misijska’ da bi se u vjernicima pobudila suodgovornost i vjernička zauzetost za djelo evangelizacije. Poručio je okupljenim vjernicima da nas misijska nedjelja „podsjeća na veliku dužnost naše Crkve i našu vlastitu dužnost: da širimo kršćanstvo, riječ i ljubav Božjega Sina. Čitav svijet treba dovesti Kristu. On je za sve rođen, za svakoga je On umro. Crkva, stoga, danas želi probuditi svakog kršćanina i pozvati sve ljude dobre volje da budu misionari, apostoli, propovjednici Božje istine i njegove ljubavi.“
Nadalje, konstatirao je tužnu činjenicu kako su danas mnoga ljudska srca bez Boga i nastavio: „Na jednoj meni dragoj slici prikazana je kugla zemaljska i u nju usađen križ. Svjetlost obasjava otprilike dvije petine naše planete, a ostalo je u tami. Tri petine svijeta još je u tami poganstva, u grijehu i neznanju; traže našu pomoć kako bi našli Boga. Jesmo li svjesni svojega poslanja? Biti kršćanin, dragi vjernici, znači oživotvoriti na sebi i u sebi Kristov život, njegovo poslanje, a On je misionar čovječanstva. U Vjerovanju ćemo uskoro moliti: ‘Vjerujem u jednu, svetu, katoličku i apostolsku crkvu!’ Vjerujemo da je ta apostolska, misionarska Crkva poslana, kao i apostoli, da svijetu nosi Boga! Ta Crkva smo mi! Možda ćete mi sada reći, onako u sebi: ‘Što ćemo se brinuti za pogane u dalekom svijetu, kad ih imamo na dohvat ruke? Koliki i ovdje među nama žive kao pokršteni ateisti i bezvjerci!’ Gospodin nas potiče da budemo misionari u svome mjestu, u vlastitoj kući, u svojoj obitelji. Ne moramo držati propovijedi, ali neka nam život zato bude propovijed! Kršćanin koji ljubi što vjeruje, propovijeda Krista i obraća svijet. Budimo svakog dana svjesniji tog poziva koji nam je upućen“, zaključio je propovjednik.
Ljepoti misnoga slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim ministriranjem, a iskustvo duhovnoga poziva i radost življenja unutar sjemenišne zajednice posvjedočili su: Kristijan Vrbanc (Zagrebačka nadbiskupija) i Fran Kuharić (Varaždinska biskupija), sjemeništarci druge i četvrte godine.
Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor mladih „Put k suncu“ koji je svojim muziciranjem pridonio radosti nedjeljnog susreta s Gospodinom, a na misnom slavlju sudjelovali su i „Vikendaši“ – dječaci sedmog i osmog razreda osnovne škole pristigli iz različitih župa Zagrebačke crkvene pokrajine na „Vikend u sjemeništu“ kako bi dogodine možda postali i njegovi članovi tj. novi sjemeništarci.
Na kraju mise vlč. Čolak zahvalio je sjemeništarcima na dolasku, predsjedatelju na upućenoj homiliji, a sve okupljene vjernike pozvao je da mole za nova duhovna zvanja kako u Zagrebačkoj nadbiskupiji tako i u čitavoj domovini Hrvatskoj.
Po završetku slavlja upriličen je na župnoj livadi misijski sajam na kojem su okupljeni vjernici mogli kupiti misijske krunice i druge rukotvorine sjemeništaraca koje su pripremili za tu prigodu, kao i kolače koje su pripravile vrijedne ruke domaćih župljanki. Sav prikupljen novac bit će namijenjen kao pomoć za potrebe misija. Premda je to tek mala kap u moru raznih potreba svijeta, ozračje na „zelenoj katedrali“, kako župljani Španskog vole nazivati svoju još neizgrađenu župnu crkvu, bilo je ispunjeno radošću zbog mogućnosti da svi zajedno mogu sudjelovati u poslanju ljubavi koje je Krist povjerio svojoj Crkvi.
Po završetku objeda i nakon izmjene prigodnih darova, odgojitelji i sjemeništarci obogaćeni novim iskustvima, vratili su se na šalatski brežuljak nastavljajući hod u redovitosti za Gospodinom kojega izbliza nastoje slijediti i nasljedovati.