Misno slavlje predvodio je duhovnik Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu vlč. Luka Premelč, a u koncelebraciji su sudjelovali rektor šalatskog sjemeništa preč. Matija Pavlaković i domaći župnik vlč. Marko Baršić, pastir ove velike zajednice u podsljemenskoj zoni hrvatskog prigorja.

Tumačeći Božju riječ vežući se uz liturgijska čitanja četvrte korizmene nedjelje (Jš 5,9a.10-12; Ps 34; 2 Kor 5, 17-21; Lk 15, 1-3.11-32), vlč. Premelč je, između ostalog, naglasio važnost obraćenja i povratka Bogu. „Dok kročimo kroz ovo milosno vrijeme korizme, važno je zapitati se jesmo li se doista pomaknuli s mjesta, jesmo li napredovali u vjeri i približili se Bogu?! Naša vjera ne smije biti samo usmjerena na izbjegavanje grijeha, nego na istinsko predanje Bogu i povratak u Njegov zagrljaj,“ istaknuo je.

Govoreći o prispodobi o izgubljenom sinu, propovjednik je naglasio kako se obraćenje ne sastoji samo u napuštanju grijeha, već u otkrivanju Očeve ljubavi. „Razmetni sin nije doživio obraćenje u trenutku kada je shvatio svoju bijedu, već onda kada je osjetio očevu ljubav koja ga je bezuvjetno primila natrag. Tako i mi često lutamo, tražeći sreću u prolaznim stvarima, dok je jedina istinska sigurnost u Božjem zagrljaju“.

Posebno se obratio okupljenim vjernicima, potičući ih na konkretne korake u duhovnom životu: „Nemojmo samo razmišljati o tome čega ćemo se odreći, nego što ćemo dodati u svoj život – više molitve, više dobrih djela, više ljubavi prema bližnjima. Naš kršćanski hod ne završava u odricanju, nego u življenju punine života s Bogom. Neka nas Božja ljubav vodi u ovoj korizmi prema istinskom preobraženju srca,“ zaključio je propovjednik.

Sjemeništarci su na misi ministrirali uz ministrante župe Bistra, a ovo slavlje skladnom pjesmom uzveličao je župni zbor domaćina potpomognut glasovima sjemeništaraca i okupljenog mnoštva.

Nakon popričesne molitve preč. Pavlaković pozdravio je sve prisutne i, obrativši se posebno mladima, predstavio je Sjemenište i život u njemu; pozvao je okupljene ministrante i mlade na odaziv u duhovno zvanje i molitvu za one koji u srcu osluškuju Gospodinov poziv: „Dođi i slijedi me!“ Posebno je zahvalio vlč. župniku na svemu što čini za promociju duhovnih zvanja u povjerenoj mu zajednici te zaželio nastavak međusobne dobre suradnje.

Uslijedila su svjedočanstva dvojice sjemeništaraca koji su, svaki iz svoje perspektive i životnoga puta, posvjedočili koliko je Isus i danas živ te poziva u službu one koji mu žele predati svoj život. Karlo Čondić iz Đakovačko-osječke nadbiskupije i Ivan Sičaja iz Sisačke biskupije, obojica sjemeništarci trećeg razreda, predstavili su dio života u sjemeništu te svjedočanstvo završili riječima: „Dođite u sjemenište i osjetite dio zajedništva koji i nas hrabri da idemo dalje za Kristom i jednoga dana postanemo njegovi svećenici. Molite za nas da ustrajemo na tom putu!“

Popraćeni velikim pljeskom svih vjernika, sjemeništarci su se, nakon zajedničke spomen-fotografije u crkvi, uputili na ručak koji su za njih pripravili župljani te u dobroj atmosferi i druženju dočekali pobožnost križnoga puta podno župne crkve u popodnevnim satima.

Ovu korizmenu pobožnost po vanjskoj Kalvariji predvodio je odgojitelj sjemeništaraca đakon vlč. Ivan Čus uz asistenciju 17 sjemeništaraca. Oko 150 vjernika sudjelovalo je u toj pobožnosti. Nakon 14. postaje, a prije završne molitve i blagoslova, rektor Međubiskupijskog sjemeništa preč. Pavlaković održao je prigodni nagovor u kojem je, između ostalog, naglasio sljedeće: „Što znači sudjelovati u pobožnosti križnoga puta? Znači ići za Kristovim križem, znači slijediti Isusa razmatrajući njegov križni put. Pobožnost križnoga puta može se razumjeti kao put prema dubljem duhovnom zajedništvu s Isusom Kristom. Molitva križnog puta škola je vjere u kojoj se uči mudrost križa!“, zaključio je rektor Sjemeništa.

Na kraju pobožnosti vlč. Baršić zahvalio je sjemeništarcima na dolasku, odgojiteljima na upućenoj homiliji tijekom svete mise, predvođenju pobožnosti križnoga puta i prigodnom nagovoru po završetku pobožnosti, a sve okupljene vjernike pozvao je da mole za nova duhovna zvanja kako u Zagrebačkoj nadbiskupiji tako i u domovini Hrvatskoj.