Katolici u Svetoj zemlji obično autobusima pristižu iz svih dijelova Svete Zemlje u Deir Rafat, marijansko svetište na šefelskim brežuljcima između Tel Aviva i Jeruzalema kako bi proslavili blagdan svoje nebeske zaštitnice.

Ove je godine međutim blagdan pao na 23. dan rata između islamističkog Hamasa i Izraela, što je omelo planove organizacije hodočašća.

Napetost, tuga i strah spriječili su slavlje. No jeruzalemski latinski patrijarh kardinal Pierbattista Pizzaballa uslijed ratnih zbivanja obnovio je posvetu zemlje i Crkve Blaženoj Djevici Mariji.

„Ovo je doista jedan od najtežih trenutaka u novijoj povijesti“, rekao je kardinal u propovijedi. „U ovome trenutku, kad nas sve pritišće, moramo Bogu i Blaženoj Djevici povjeriti sve što nam je na srcu“, dodao je.
Marijina svetkovina uobičajeno se slavi na velikom Samostanskom trgu, ali to ove godine zbog rata nije moguće. Prema važećim propisima, zbog opasnosti od raketa dopuštena su okupljanja najviše 30 osoba na jednom mjestu, a u zatvorenom prostoru najviše 300.

Slavlje je održano u tom zadanom krugu u maloj samostanskoj crkvi, a u njemu su na poziv patrijarha sudjelovali pripadnici različitih redovničkih zajednica, nekolicina katolika iz inozemstva koji žive u Svetoj zemlji i šačica arapskih kršćana.
„Ljudi vole ovu svetkovinu, ali sad ih je strah“, rekla je Saba Jassar iz starog dijela Jeruzalema. Kršćani se ne smiju bojati, „jer imamo našu vjeru i Isusa s nama“, kazala je ta kršćanka koja je hrabrila druge da s njom sudjeluju na hodočašću.

„Strah nas je, a opet i nije“, prenosi KNA riječi Eliasa Rofe, koji je također pristigao iz Jeruzalema u Deir Rafat. Kao kršćanin, rekao je on, zna da je Bog na njegovoj strani i prepušta se Božjoj volji. Elias i njegova supruga Amal mole u Deir Rafatu za mir „ovdje i svagdje na svijetu, jer mir je danas najvažniji.“ Amal na arapskom znači nada.
Hodočasnici su nakon misnog slavlja ipak organizirali procesiju izvan crkve, šest mladića ponijelo je Gospin kip na ramenima oko samostana moleći za mir.

„To je najbolje što možemo učiniti“, rekla je s. Gabriela Zinkl, pripadnica boromejskog reda. Sve redovnice iz samostana krenule su na hodočašće, a činjenica da su mnogi redovnici i redovnice nazočni daje joj dobar osjećaj, kazala je s. Gabriela.
Patrijarh Pizzaballa neposredno prije nego što je ljetos imenovan kardinalom, u Deir Rafatu je okupio katoličku mladež arapskog i hebrejskog materinskog jezika, kako bi „u ljubavi, ne u mržnji“, prihvatili različitost drugoga i time sami postali blagoslov. Sveta Zemlja je „srce problema cijelog Bliskog istoka“, rekao je tada patrijarh.
Obično su majke one kojima polazi za rukom okupiti čitavu obitelj, rekao je kardinal Pizzaballa pozdravljajući okupljene hodočasnike. Ovdje je riječ o Majci Božjoj, koja neka „u trenutku tame“ daruje svjetlo. Biblijska čitanja govore o spasenju i izbavljenju, „nečemu što svi želimo“, poručio je patrijarh. „Želimo biti spašeni iz ove specifične situacije, želimo da ona prestane čim prije.“ Kršćani su već dotakli izbavljenje po Kristu, a kao spašeni ljudi mogu i dalje vjerovati u nadu. „Riječ povjerenje nije prazna riječ“, poručio je kardinal Pizzaballa.
Povjerenje je međutim narušeno zločinom 7. listopada. Mladi Izraelci s velikim nepovjerenjem gledaju na arapske sugrađane, rekao je patrijarhalni vikar u Izraelu biskup Rafic Nahra.

„Rat se postavio kao brana između ljudi. Veliki je izazov ponovno izgraditi povjerenje“, pojasnio je. Još nije došao taj trenutak, „još vlada rat“, podsjetio je, ali Crkva se mora prisjetiti svoga poslanja i svoga svjedočanstva, naglasio je.

„Svaki je čovjek slika Božja, bez kategoriziranja i imajući na umu pravičnost. To želimo živjeti i prihvatiti našu malu ulogu, biti otvoreni za sve“, rekao je Nahra.