SKROMNI NAZARETSKI DOM ISTINSKA JE ŠKOLA EVANĐELJA

1. S betlehemske spilje, gdje je u svetoj noći rođen Spasitelj, svoj pogled danas skrećemo prema skromnome nazaretskom domu, da bismo razmišljali o Svetoj obitelji Isusa, Marije i Josipa, čiji danas blagdan slavimo, u slavljeničkom i obiteljskom ozračju Božića.
Otkupitelj svijeta htio je izabrati obitelj kao mjesto svoga rođenja i svoga rasta, posvetivši tako tu temeljnu ustanovu svakog društva. Vrijeme provedeno u Nazaretu, najveći period njegova života, obavijeno je velikom tajnošću i evanđelisti o njemu prenose tek šture informacije. Ako, ipak, želimo dublje razumjeti Isusov život i poslanje, moramo se približiti otajstvu svete nazaretske obitelji kako bismo ga promatrali i osluškivali. Današnja nam liturgija za to pruža providonosnu mogućnost.

2. Skromni nazaretski dom za svakog je vjernika, a osobito za kršćanske obitelji, istinska škola evanđelja. Tu se divimo ostvarenju božanskog nauma da od obitelji učini prisnu zajednicu života i ljubavi; tu učimo da je svaka kršćanska obiteljska jezgra pozvana biti “domaća Crkva”, u kojoj moraju sjati evanđeoske kreposti. Sabranost i molitva, uzajamno razumijevanje i poštivanje, osobna stega i zajedničarska askeza, duh žrtve, rada i solidarnosti karakteristične su značajke po kojima je nazaretska obitelj model svakog našeg domaćeg ognjišta.
Te sam vrijednosti htio istaknuti u apostolskoj pobudnici “Familiaris consortio”, čija se upravo ove godine navršila dvadeseta obljetnica. Budućnost čovječanstva prolazi kroz obitelj koja je, u današnjem dobu, bila, više no ijedna druga ustanova, označena dubokim i brzim kulturalnim i društvenim promjenama. Crkva ipak nikada nije prestajala pridruživati “svoj glas i pružati svoju pomoć onomu koji, već poznavajući vrijednost braka i obitelji, nastoji je vjerno živjeti; onomu koji, nesiguran i zabrinut, traži istinu kao i onomu koji je nepravedno spriječen slobodno živjeti vlastiti obiteljski plan” (Familiaris consortio, 1). Ona je svjesna te svoje odgovornosti te i danas nastoji nastaviti “biti na službu svakome čovjeku zabrinutom za sudbinu braka i obitelji”, (isto).

3. Da bi ispunila to svoje žurno poslanje, Crkva na osobit način računa na svjedočenje i potporu kršćanskih obitelji. Štoviše, pred opasnostima i poteškoćama kroz koje prolazi ustanova obitelji, ona poziva na dodatnu duhovnu i apostolsku odvažnost, sa sviješću da su obitelji pozvane biti “znak jedinstva svijetu” i svjedočiti “kraljevstvo Božje i mir Kristov prema kojemu korača čitav svijet” (isto, 48).
Neka Isus, Marija i Josip blagoslove i zaštite sve obitelji na svijetu, da u njima vladaju vedrina i radost, pravda i mir, koje je Krist svojim rođenjem donio ljudskom rodu kao dar.

Nakon Angelusa (poslije pozdrava hodočasničkim skupinama)
Sutra u 18 sati u bazilici Sv. Petra predsjedat ću Večernjom sa svečanim zahvalnim himnom “Te Deum”. Svaka godina nosi sa sobom radosti i boli, probleme i nove perspektive. Pozivam sve da zaključe 2001. godinu zahvalom Bogu, ostavljajući za sobom svako neprijateljstvo, kako bismo 2002. godinu započeli u Kristovoj ljubavi i miru. To je čestitka koju upućujem svima, povjeravajući je zagovoru svete nazaretske obitelji.