Skupština svećenika Riječke nadbiskupije

Lovran, (IKA) – U Domu pastoralnih susreta u Lovranu u ponedjeljak 4. studenoga održana je druga skupština svećenika Riječke nadbiskupije. Skupština, na kojoj je sudjelovalo sedamdesetak dijecezanskih i redovničkih svećenika uključenih u pastoral Riječke nadbiskupije, sastojala se od dva dijela. U prvome, prijepodnevnom, dijelu predstavljen je i raspravljan najnoviji dokument Hrvatske biskupske konferencije “Na svetost pozvani”, koji je predstavio riječki nadbiskup Ivan Devčić. U poslijepodnevnom dijelu, uz moderaciju generalnog vikara Riječke nadbiskupije mons. Emila Svažića i dekana Prvostolnog riječkog dekanata fra Stanka Dodiga, razgovaralo se o pitanju ujednačavanja pastoralne prakse na području Riječke nadbiskupije s posebnim naglaskom na praksu dijeljenja sakramenata kršćanske inicijacije te sakramenta ženidbe.
U uvodu predstavljanja dokumenta “Na svetost pozvani” nadbiskup Devčić obrazložio je nakanu izdavanja tog dokumenta od strane HBK te u kratkim crtama naznačio zašto se dokument upravo bavi problematikom svetosti i što ta svetost u našemu aktualnom trenutku znači. Na to pitanje dokument odgovara analizirajući vršenje trostruke službe naviještanja, službe posvećivanja u strogom smislu riječi te pastirske, odnosno služiteljske službe Crkve. “Dokument u tom smislu pred sobom ima stvarnost onoga što se već činilo i što se čini u našoj pastoralnoj praksi na tom području te prvenstveno služi kao inventura naše pastoralne situacije kako bi se čim bolje uvidjelo što je to dobro i vrijedno i što treba zadržati i unaprjeđivati, a što treba odstraniti i nadomjestiti nečim novim. Tako svaki svećenik u tom dokumentu može imati svojevrsni vodič po kojem se može orijentirati, ocijeniti situaciju u svojoj župi i svoje vlastito pastoralno djelovanje – a upravo je to i bila namjera biskupa, da daju dokument koji će pomoći bazi da se naprave potrebni pomaci u pastoralu, kako bi se što bolje odgovorilo zahtjevima sadašnjega vremena”, rekao je nadbiskup Devčić.

Govoreći o spomenute tri službe, nadbiskup se najviše zadržao na službi naviještanja Božje Radosne vijesti. Istaknuta je i potreba sustavnije priprave za propovijedanje, školski vjeronauk i župnu katehezu, katehezu za odrasle te pripravu na sakramente. Istaknuta je i činjenica da službu naviještanja Božje riječi svećenik ne smije shvatiti kao prenošenje i tumačenje svoga vlastitog stava o nekom pitanju, jer “svećenik nije poslan propovijedati privatno mišljenje, svoju vlastitu teologiju, nego prvenstveno vjeru Crkve i njezino tumačenje Božje riječi”, rekao je nadbiskup Devčić. U vezi s tim spomenuta je i potrebna suradnja s vjernicima laicima, koji kao školski vjeroučitelji i župni katehete sudjeluju u toj navjestiteljskoj službi i to u većem broju od svećenika, barem što se tiče Riječke nadbiskupije. “Treba voditi računa o tome da školski vjeroučitelji nisu poslanici ministarstva, da nisu obični zaposlenici škole, nego poslanici Crkve, koji po biskupovu mandatu i snagom njega u školi vrše svoje specifično crkveno poslanje”, istaknuo je nadbiskup Devčić.

U raspravi koja je uslijedila najveće zanimanje pokazano je u pogledu načina prezentacije dokumenta široj vjerničkoj javnosti. Preporučeno je da svaki zauzetiji vjernik, vjeroučitelj, član pastoralnoga ili ekonomskog vijeća pojedine župe i slično dobije primjerak dokumenta, a da se ostalim vjernicima prezentira u obliku kratke homilije prije nedjeljnih misa, slijedeći tako primjer Talijanske biskupske konferencije.
U poslijepodnevnom dijelu programa radilo se na ujednačavanju pastoralne prakse u pogledu podjeljivanja pojedinih sakramenata na području Riječke nadbiskupije, posebno u odnosu na sakramente kršćanske inicijacije. O nekim problemima i različitostima u praksi na terenu nadbiskupije govorili su mons. Svažić sa stajališta kanonskog prava te dekan Dodig iz iskustva pastoralnog djelovanja. Najviše vremena posvećeno je pitanju katekumenata, odnosno uvođenju odraslih u kršćanstvo te je istaknuta potreba osnivanja skupina katekumena po dekanatima kao i potreba davanja veće pozornosti nakani koju osoba ima kada dolazi tražiti sakramente.