Nakon što je papa Franjo u Rimu 9. i 10. listopada otvorio sinodalni hod priprave za XVI. generalnu Sinodu koja će se održati 2023. godine na temu „Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje“, 16. listopada su se tom putu Kristove Crkve pridružile sve biskupije svijeta, pa tako i naša Splitsko-makarska nadbiskupija.

Svečano euharistijsko slavlje kojim se obilježen početak Sinodalnog hoda za Splitsko-makarsku nadbiskupiju predvodio je, u crkvi Svete Obitelji u Solinu, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić u zajedništvu sa svećenicima, redovnicima i redovnicama, vjeroučiteljima i katehetama, nastavnicima i profesorima katoličkih škola i fakulteta, članovima župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća, crkvenim zajednicama i pokretima, bogoslovima i sjemeništarcima te vjerničkim pukom.

Nakon ulazne procesije slavlje je započelo obredom blagoslova vode kod krstionice, a potom je uslijedila obnova krsnih obećanja te blagoslov okupljenog puka. „Započinjemo danas ovaj Sinodalni hod na našu Mjesnu Crkvu upravo na mjestu gdje su korijeni kršćanstva u našem narodu. Ovdje nam je kolijevka i odavde smo kao narod krenuli na Kristov put“, kazao je nadbiskup Barišić u uvodu pozivajući sve okupljene da se prisjete svoga krštenja, obnove krsne zavjete te zajedno mole kako bi ovaj Sinodalni hod bio blagoslov za svakog pojedinca, Mjesnu i Opću Crkvu i čitavi svijet.

„Onaj koji je Put, Istina i Život od svojih kršćana očekuje put sinodalnosti zajedničkog hoda. Primjer i model zajedničkog hoda dao nam je sam Isus Krist svojim postupcima i odnosima prema mnoštvu koje ga je slijedilo i učenicima koje je pozvao „da budu s njime i da ih šalje propovijedati“ (Mk 3, 14). Ova evanđeoska slika svojevrsnog trojstva: Isusa, mnoštva u svojoj raznolikosti i apostola, treba nam biti pred očima kako bismo bolje i dublje ušli u otajstvo Crkve i bili u hodu za Isusom i s Isusom; bili Crkva dubljeg zajedništva, potpunijeg sudjelovanja i veće misionarske otvorenosti u našem društvu i današnjem svijetu“, kazao je nadbiskup u homiliji upozorivši na stranputice na koje možemo naići gubeći iz vida ovu evanđeosku povezanost Isusa, naroda i apostola, a o kojima govori i Pripravni dokument Sinodalnog hoda. Istaknuo je da je Sinodalnost bitan i jedini put Kristove Crkve, ali i da obično svakodnevlje našega osobnog, obiteljskog, društvenog i života svijeta poznaje i traži različite oblike sinodalnosti. Osvrćući se na sve okolnosti u kojima se nalazi društvo danas zaključio je da otvaranje Sinodalnog hoda za Crkvu zajedništva, sudjelovanja i poslanja na razini sveopće i lokalne Crkve dolazi u pravo vrijeme da u Crkvi – sakramentu spasenja – ne izblijedi narav i poslanje, da se ne zatvori pred svijetom i budućnošću Kraljevstva Božjega.

„Sinodalni hod ne želi drugu, nego drugačiju Crkvu. Ne samo Crkvu duboke i bogate tradicije, muzejske ljepote, nego proročku Crkvu svjedočkog zajedništva, aktivnog sudioništva, uvjerenog i uvjerljivog navještaja evanđelja. Riječ sinoda, sastavljena je od dvije riječi: syn i hodos. Syn znači sa, s, i kada je riječ o osobama znači biti zajedno, označava zajedništvo. Hodos znači put – hod, tj. način na koji se stiže k cilju. Nije to put ili putovanje bez cilja, nego hod s ciljem, a cilj je Kraljevstvo Božje, Nebeski Jeruzalem. Ovaj hod je odjek i zahvat uskrsloga Gospodina, trajno uskršavanje – preobražavanje hodočasničke i misionarske Crkve do svoje nebeske punine. Nije to oblačenje novoga odijela, nešto izvanjsko, nego promjena – obraćenje struktura našega pastorala, a iznad svega obraćenje srca. Sinodalnost nije unutarnja borba za vlast niti uvođenje dinamizma demokracije u Crkvu, zbrajanja ruku, već slušanje drugih u otvorenosti Duhu Svetom, kako bismo u susretu s Riječju Božjom bili sposobni čuti i razabrati što nam Duh danas govori u našoj Crkvi“, naglasio je nadbiskup nadodavši kako je Sinodalni hod milosni poziv svim članovima Kristove Crkve da se oslobodimo od krivih oblika obnašanja vlasti i različitih vrsta zloporaba, svjedočeći duh služenja, zajedništva i poslanja. Usporedivši nas s dvojicom učenika koji na putu u Emaus susreću uskrslog Krista pozvao je sve okupljene da se, kao Mjesna Crkva, zapitamo jesmo li prepoznatljivi kao Kristova Crkva, koliko je među nama zajedništva i međusobnog slušanja te koliko smo sposobni odgovorno i misionarski se zauzimati za navještaj Krista raspetoga i uskrsloga?

Nadbiskup je zaključio da i mi možemo biti drugačiji – sinodalni. „Da bismo nadvladali zloduha – diabolosa, onoga koji razdvaja, ostavlja sve po starom, da bismo mu se suprotstavili svježinom koraka i radosnom nadom, potrebno je na našem sinodalnom hodu slušati Krista Gospodina i dati mu mjesta, iznijeti mu naše probleme i poteškoće te čuti njegovu Riječ koja zagrijava naša ohlađena srca. Tako će Uskrsli svojom otajstvenom prisutnošću otvoriti oči naše duše, kako bismo ga prepoznali i s njime ušli u dublje zajedništvo, ostvarili aktivnije sudjelovanje i osnažili naše poslanje u svijetu. Ipak, svjesni smo sebe, svojih navika i ograničenja. Od sinodalnog hoda ne očekujemo čuda, ali i mali pomaci bit će prepoznatljiv znak odjeka i zahvata Krista uskrsloga u našoj sredini“. Na samom kraju zamolio je uskrslog Gospodina da ostane s nama i u našim tamama koje želi s nama pretvarati u praskozorje života naše Nadbiskupije i sveopće Crkve.

Pred kraj euharistijskog slavlja, kojeg je svojim pjevanjem uzveličao župni zbor Gospe od Otoka, zajednički je izmoljena Molitva za sinodu. „Neka Božji blagoslov zahvati sve naše župne zajednice i sve kršćane naše Nadbiskupije da bi kroz ovo vrijeme Sinodalnog hoda otkrili bogatstvo koje nam daje Gospodin te osjetili da nismo sami već da imamo s kime ići i kome doći“, kazao je nadbiskup Barišić udijelivši potom svečani blagoslov svim okupljenima.

U nedjelju, 17. listopada, otvaranje je Sinodalnog hoda u svim župnim zajednicama.