Na toj prvoj postaji, gdje je nekoć bila škola, održana je molitva za profesore, učitelje, đake i sve koji sudjeluju u odgoju mladih naraštaja. Uz biskupa, svećenike, ministrante i vjerni narod, okupljen u lijepom broj unatoč burnom i kišnom vremenu, u toj molitvenoj povorci sudjelovali su vatrogasci, gradski puhački orkestar i katedralni pjevački zbor. Na trgu Cilnica molitvena nakana je bila za one koji vladaju ili upravljaju Gradom i državom, da nesebično promiču pravdu i mir te se zalažu za opće dobro. A na trećoj postaji, pred samom katedralom, upravljena je molitva Blaženoj Djevici Mariji na nebo uznesenoj, zaštitnici župe i grada.

Koncelebrirano misno slavlje, u kojem su uz biskupa bili preč. dr. Richard Pavlić, senjski župnik, preč. Silvio Milin, župnik Sv. Jurja i senjski dekan, vlč. Nikola Prša, senjski župni vikar, te don Anđelko Kaćunko, kompoljski župnik i upravitelj župe Vratnik, uz asistenciju đakona vlč. Josipa Tomljanovića, započelo je starom senjskom himnom sv. Jurju, koju je predvodio zbor pod ravnanjem Ivana Prpića Špike, s Milanom Dučićem za orguljama.

U propovijedi o temi borbe između dobra i zla u kojoj na kraju dobro uvijek pobjeđuje, biskup Bogović najprije je istaknuo nekoliko pojedinosti iz života sv. Jurja. On je kao vojnik u vrijeme ‘diktature’ cara Dioklecijana, koji je želio obnoviti Rimsko Carstvo na njegovim poganskim temeljima pa je zato nemilosrdno progonio i ubijao sve koji to nisu prihvatili, ostao vjeran kršćanstvu i odlučio je radije podnijeti mučeništvo nego se odreći Krista.

Potom je biskup Bogović naglasio da je dobro ponoviti i ono što o sv. Jurju kaže legenda pa je prepričao kako je kršćanski vitez Juraj svojim kopljem onesposobio i ubio strašnoga zmaja – čudovište koje je prijetilo poganskom gradu Sileni – nakon čega su stanovnici grada prihvatili kršćanstvo i pokrstili se. Poruka je, istaknuo je propovjednik, da viteški etos znači štititi nemoćne i nevine te da je viteški duh u društvu presudan.

„A primjer hrabrosti sv. Jurja nije rijedak slučaj. Bilo je u vrijeme progona Crkve na tisuće slučajeva vjernosti koja je kršćanske svjedoke stajala smrti, ali se ime sv. Jurja posebno širilo na sve strane, pogotovo među vojnicima. Njemu se pripisivalo sve ono što bi jedan kršćanski vojnik trebao imati. I ne samo vojnik, nego svaki kršćanin koji se nalazi sučeljen sa zloćom oko sebe”, posvijestio je propovjednik.

Dodao je da kršćanski vitez (kršćanin) nikada ne napada čovjeka, nego napada zlo. A ono je predstavljeno tako da nema ljudskog lika, nego je kao neka nepostojeća životinja – zmaj, aždaja, grdoba, rugoba, ali uvijek nešto moćno, nepravedno i krvoločno. To napada kršćanski vitez, naglasio je biskup.

U nastavku propovijedi podsjetio je na prošlonedjeljno evanđelje, koje opisuje „novo okupljanje kršćanskih vitezova, apostola oko Isusa. Ne grupiraju se da napadnu one koji su Isusa osudili i ubili. Ne napadaju ni one apostole koji su zakazali. Kreću u napad na ono što čovjeka ugrožava, ali ne idu na ugrožavanje ni onih koji su bili protiv njih. Jer, koplje kršćanskog viteza nije okrenuto nikada protiv čovjeka. Dobro ne smije napadati ljude pa i onda kada su oni zli, ali protiv zla treba se svim snagama boriti. Apostoli su osjetili da su dobili snažno naoružanje i da bez straha mogu krenuti u svijet u borbu protiv zla i za spašavanje ljudi.

Kao što Isus nije došao da nekoga porazi, nego da sve oslobodi od zla, tako i apostoli nisu krenuli u svijet da ikoga poraze, nego da naviještaju spasenje svakog čovjeka, i to su svjedočili svojim životima”, rekao je mons. Bogović, dodavši kako u tom duhu treba prosuđivati i sukobe u našem društvu, gdje „jedna strana radi i priželjkuje poraz one druge i nezadovoljna je ako se to ne događa. Međutim, najveći poraz zloće je u tome što je pomagala dobru da raste i da pobijedi”, zaključio je propovijed biskup Bogović, dodavši kako je herojski primjer sv. Jurja mučenika poticaj današnjim kršćanima da se ne boje borbe protiv zla, jer dobro uvijek na kraju pobjeđuje.