Svečane zavjete položili su fr. Ilija Lešić i fr. Mario Ilija Udovičić, a jednostavne su obnovili fr. Drago Ferencek, fr. Bonifacije Franjo, fr. Karlo Luka Kvesić i fr. Mislav Peček, obećavši pri tome posluh Bogu, Blaženoj Djevici Mariji, sv. Dominiku, provincijalu HDP, umjesto fr. Gerarda Francisca Timonera III, učitelja Reda propovjednika i njegovih nasljednika, prema Pravilu bl. Augustina biskupa i Konstitucijama braće Reda propovjednika.

Provincijal Slišković rekao je da tu večer započinju intenzivnu trodnevnu pripravu u povodu proslave svetkovine sv. oca Dominika te da je početak u vrlo znakovitom činu obnove zavjeta na godinu dana braće Bonifacija, Karla, Drage i Mislava, te polaganjem doživotnih zavjeta braće Ilije i Marija. „Ovaj događaj potvrđuje kako je Dominik i danas aktualni svetac te da njegov način nasljedovanja Krista i nakon osam stoljeća poslije njegove smrti još uvijek privlači i nadahnjuje ljude da slijede njegov primjer“, rekao je provincijal.

Tumačeći liturgijska čitanja, kazao je da ona daju za razmišljati o ovom za važnom činu darivanja života Bogu u službi Crkvi po dominikanskom redu. Isus pita učenike: „Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?“ te: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“… Učenici su iznenađeni… Oni znaju što ljudi govore, ali ne znaju što bi sami odgovorili. Često je slično i s našom vjerom. Znamo o Isusu ono što su nam drugi kazali, što smo naučili, pročitali, ali teško nam je odgovoriti na pitanje: Tko je Isus za tebe? Što on znači u tvojem životu? Bi li živio išta drugačije da nisi kršćanin? Može li se po tvojim riječima i djelima vidjeti da je Krist prisutan u tvojoj svakodnevici?“, primijetio je provincijal.

Kao primjer čovjeka koji je ispravno odgovorio na pitanje Tko je Isus za tebe? i po čijim se riječima i djelima moglo prepoznati Krista u njegovu svakodnevnom životu, provincijal je u homiliji istaknuo sv. oca Dominika i nastavio: „U tamu svijeta donosio je radosnu vijest. I taj je primjer potaknuo našu braću koja danas ovdje stoje da na Isusovo pitanje i sami odgovore, poput apostola Petra i sv. Dominika: ‘Ti si Krist Pomazanik, Sin Boga živoga!’, te da mu iz vjere predaju svoj život. Oni mu danas daruju ono što, čini mi se, najviše nedostaje razdoblju u kojemu živimo: svoje vrijeme! Daruju mu godinu ili čitav život! Kako je to veliki dar! Ovdje pred nama odvija se uzdarje Gospodinu darovatelju vremena… Naime, zavjetovanici mu ne daju dio svojeg vremena, trenutke kad njima bude odgovaralo posvetiti se Bogu ili kad nemaju ništa drugo raditi. Oni po zavjetima sve svoje vrijeme daruju Bogu jer obećavaju da ga neće koristiti ni za što ili nikoga drugoga. To je smisao zavjeta: biti slobodan za Boga!… Kad tako gledamo zavjete, onda oni nisu teški. Oni su put prema slobodi. Ali taj put može ponekad biti i težak te tražiti žrtvu i prolazak kroz pustinju. Čuli smo u čitanju iz Knjige brojeva kako oni koje Gospodin oslobađa počinju mrmljati, ljutiti se na Gospodina. On im nudi sve, a oni se sjećaju punih lonaca… Lako je na putu izgubiti iz vida Gospodina i zamijeniti ga ljudskim željama, potrebama i prohtjevima. To se događa i najvjernijima. Petra, kojega je maloprije nazvao Stijenom, Isus oštro proziva Sotonom, jer mu nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko“.

„Draga braćo, sve zemaljsko, ljudsko i prolazno ne može ispuniti srce koje je pozvano od Gospodina. Čim za ovim posegneš, nećeš biti sretan, nego nezadovoljan, napet, smrknut, ohol! S druge strane, na onima koji iskreno i bezrezervno žive svoje posvećenje Bogu vidi se mir, radost, sloboda, ljepota duše… I jedni i drugi oko sebe šire ono što je u njima. Ugledajte se na Dominika. On nije kritizirao, plašio ili prijetio – to su činili oni čije poslanje nije uspjelo obratiti krivovjerce. Niti on niti mi nismo propovjednici propasti, nego milosti. Upravo zato ste i na početku ovih zavjeta zatražili milosrđe. Samo onaj tko milosrđe osjeti, može ga drugome dati! Samo onaj koga evanđelje obraduje, može druge radosnom viješću obradovati. Ta je radost Dominika tjerala da po cijele dane bude radostan propovjednik, a noću je kažu znao i plakati zbog onih do kojih nije uspio doći… Zato je u noći molio! Dan je posvećivao bližnjima, a noć Bogu! Slika noći znak je intimnosti. Budite intimni s Bogom, budite mu bliski, razgovarajte s njim, pa ćete moći poput Dominika govoriti o njemu i biti propovjednici ne samo po pripadnosti Redu propovjednika, nego i po životu te drugima naviještati tko je Sin Čovječji i pomagati im da i sami znaju na to pitanje odgovoriti. Neka vam Bog po Dominikovu zagovoru u tome pomogne“, poticajne su riječi provincijala Sliškovića upućene braći dominikancima koji su polagali zavjete.