Preč. Zec se na početku homilije osvrnuo na povijesne okolnosti vremena progona u kojima su živjeli prvi kršćani kojima pripada i sveta Lucija. Citirajući poznatu Tertulijanovu rečenicu „Krv mučenika sjeme je novih kršćana“, podsjetio je na njihovu herojsku dosljednost i primjer, na kojima se nadahnjuju generacije kršćana sve do danas.

Napomenuo je da se od nas danas ne traži žrtva života, ali smo pozvani, kao kršćani, svoju vjeru, za koju su oni dali život, svjedočiti primjerom uzornog svakodnevnog života. Citirajući sv. Ciprijana, koji je naglašavao važnost euharistije u životu kršćana, propovjednik je istaknuo njezinu temeljnu ulogu u zadobivanju snage za odupiranje duhu svijeta koji ulazi u naše živote.

Spomenuo je i problem migrantske krize, istaknuvši da papa Franjo, imajući uvid u sve poteškoće koje taj fenomen donosi Europi, ipak na to gleda univerzalno, sa sviješću da je Krist došao za sve ljude.

Propovjednik se je osvrnuo na sinodalni put Crkve, istaknuvši da je „pred nama jedna grandiozna obnova koja bi trebala zahvatiti naše kršćansko biće i preporađati ga po Duhu Svetomu, jer sve što je Crkva u povijesti učinila djelo je Duha Svetoga, i svi mučenici, zajedno sa sv. Lucijom, djelo su Duha Svetoga, zato je i sinodalni put započet molitvom Duhu Svetomu. Sadržaj je te molitve da nas Duh Sveti ravna na tome putu. Neka nam sv. Lucija u tome bude nadahnuće i ohrabrenje; ona je za Krista bila u stanju dati život, mi smo dakle pozvani biti svjesni svojega kršćanstva, ako to ova župa shvati već smo na dobrome putu“, zaključio je preč. Zec.

Prije završnog blagoslova izmoljena je molitva za sinodski hod Crkve te molitva sv. Luciji.

Na kraju mise svim okupljenim vjernicima podijeljene su vrećice s pšenicom koja se, prema tradiciji sije u zdjelici upravo na blagdan sv. Lucije te je u božićnom vremenu, osim ukrasa nadasve simbol novoga života. Taj su dar za župljane pripremila djeca zajedno s katehisticama.

Župu svete Lucije osnovao je 1992. godine porečki i pulski biskup Antun Bogetić.  Župna crkva sagrađena je u 16. stoljeću i jedina je na području te župe kojoj pripada 11 naselja, u kojima živi sveukupno 500-tinjak stanovnika. Župna kuća ne postoji, a župom uobičajeno upravlja župnik iz Župe Svetog Jurja na Starom Pazinu, kojoj je ta crkva kao filijala i pripadala do osnivanja kapelanije, odnosno samostalne župe.