Misno slavlje predslavio je fra Tomislav u zajedništvu s fra Veselkom i tajnikom Apostolske nuncijature u Južnoj Africi mons. Darijom Pavišom. Pozdravljajući prisutne, predsjednik Pastoralnog vijeća Ivica Obadić zahvalio je fra Tomislavu i fra Veselku te dodao da je fra Veselko, koji je 20 godina proveo na službi u Misiji, ostao zapamćen kao drag franjevac, prijatelj i otac te se urezao u srca mnogih vjernika.

Ističući u propovijedi da se u tome slavlju sjećaju zaštitnika Provincije i misije u Johannesburgu sv. Jeronima te utemeljitelja i oca sv. Franje, fra Tomislav je dodao da u slavlje uključuju i svete arkanđele Mihaela, Gabriela i Rafaela, čiji se blagdan slavio. „Ovi nebeski glasnici igraju važnu ulogu u Božjem planu spasenja i zaštiti vjernika. Molimo zagovor svih ovih svetaca i anđela, posebno za ovu misiju, za sve one koji ovdje žive i rade, za sve svećenike koji su ovdje radili i živjeli. S posebnom zahvalnošću sjećamo se svih svećenika koji su preminuli, a svojim su radom i žrtvom doprinijeli izgradnji ove misije“, rekao je fra Tomislav.

Osvrćući se na liturgijska čitanja, fra Tomislav je istaknuo da donose važnu poruku o naravi proroštva i Božjem djelovanju u svijetu. „Poveznica današnjeg prvog čitanja iz Knjige Brojeva i Evanđelja po Marku jest riječ i pojam proroštva. U prvom čitanju susrećemo situaciju gdje Jošua negoduje jer dvojica muškaraca, Eldad i Medad, prorokuju u taboru, iako nisu bili među izabranima. Mojsije, međutim, reagira velikodušno i mudro, govoreći: ‘O, kad bi sav narod bio prorok!’ (Br 11, 29). Ova Mojsijeva reakcija pokazuje njegovu poniznost i razumijevanje da Bog može djelovati i izvan očekivanih okvira“, istaknuo je propovjednik.

Slično tome, dodao je, u evanđelju vidimo učenike koji se žale Isusu jer netko tko nije dio njihove skupine izgoni zloduhe u Isusovo ime. „Isusov odgovor je jasan i poučan: ‘Ne branite mu… Ta nema nikog tko bi učinio nešto silno u moje ime pa mi ubrzo mogao zlo govoriti. Tko nije protiv nas, za nas je’ (Mk 9, 39-40). Ove dvije situacije nas podsjećaju da dobro može doći i od onih koji nisu dio našeg uskog kruga, koji ne pripadaju našoj zajednici, koji možda ne dijele našu vjeru ili naš svjetonazor. Ako su istoga duha i ako je Bog po njima činio dobro, onda je na nama da to prepoznamo i prihvatimo što nam Bog želi darovati kroz njih“, rekao je fra Tomislav.

Važno je razumjeti da nitko nema monopol na Duha Svetoga, dodao je provincijal. „On puše gdje hoće, kako nas uči Isus u razgovoru s Nikodemom (Iv 3, 8). U Djelima apostolskim apostol Petar potvrđuje ovu istinu govoreći da Bog daje Duha Svetoga onima koji mu se pokoravaju (Dj 5,32). Stoga, biti prorok ne znači nužno pripadati određenom krugu ili instituciji. Proroštvo je prije svega stvar poslušnosti i otvorenosti Duhu Svetom. Ovu istinu možemo jasno vidjeti u životima svetaca koje danas slavimo – sv. Jeronima i sv. Franje“, rekao je te dodao da je sv. Jeronim, poznat kao zaljubljenik u Božju riječ, posvetio svoj život prevođenju i tumačenju Svetog pisma.

Sv. Franjo, s druge strane, iako nije bio učenjak poput Jeronima, svojim je životom utjelovio radikalnu poslušnost Evanđelju, dodao je. Čuvši Božji poziv da „popravi Njegovu Crkvu“, Franjo je to shvatio doslovno i počeo obnavljati ruševnu crkvicu sv. Damjana. Tek kasnije je shvatio da ga Bog poziva na dublju, duhovnu obnovu Crkve kroz život u evanđeoskom siromaštvu i jednostavnosti, naglasio je fra Tomislav.

Promatrajući živote tih svetaca, mogu se izdvojiti tri ključne odlike koje čine pravog proroka, a to su poslušnost, čistoća srca i siromaštvo duha, istaknuo je propovjednik. Govoreći o poslušnosti, pojasnio je da biti prorok znači biti poslušan Božjem glasu. „To zahtijeva sposobnost slušanja i osluškivanja, biti potpuno prisutan u sadašnjem trenutku i dovoljno ponizan da priznamo kako Bog zna bolje od nas. Poslušnost se očituje u vjerovanju da Bog za nas zna što je najbolje, čak i kada ne razumijemo Njegove puteve. Prva Božja zapovijed počinje riječima ‘Slušaj, Izraele!’ (Pnz 6, 4), podsjećajući nas da je slušanje temelj našeg odnosa s Bogom“, istaknuo je.

Nadalje je, govoreći o čistoći, istaknuo da ona nije samo moralna kategorija, već predstavlja cjelovitost srca. „Čistoća predstavlja onu ‘užarenost’ koja sve što čini, čini strastveno i potpuno. Isus nas u Govoru na gori uči: ‘Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!’ (Mt 5, 8). Ova čistoća srca suprotnost je mlakosti, polovičnosti i navici koje mogu ugušiti našu ljubav prema Bogu i bližnjemu. Sv. Jeronim je ovu čistoću pokazivao kroz svoju predanost Svetom pismu, a sv. Franjo kroz svoju radikalnu ljubav prema svim Božjim stvorenjima. Obojica su znali i svoje mjesto i nisu željeli neka tuđa mjesta“, naglasio je provincijal.

Govoreći o siromaštvu duha, fra Tomislav je istaknuo važnost nenavezanosti. „Drugo čitanje danas nas upozorava na opasnosti bogatstva. No važno je razumjeti da problem nije u samom bogatstvu, već u našoj navezanosti na materijalno ili bilo što drugo: osobe, časti, vlasti, uloge…pa i način na koji stvari moraju ići u mome životu. Isus u Govoru na gori kaže: ‘Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!’ (Mt 5 ,3). Sv. Franjo je ovo živio na radikalan način, odričući se svega materijalnog da bi stekao slobodu za nasljedovanje Krista. Siromaštvo duha znači živjeti u svijesti da sve što imamo dolazi od Boga i treba biti korišteno za izgradnju zajedništva, a ne za osobno uzdizanje“, pojasnio je fra Tomislav.

Govoreći o razlici između bijede i siromaštva, istaknuo je da sv. Franjo nije zagovarao bijedu kao vrlinu. „On je shvatio da je sve što imam sredstvo, a ne cilj i to sredstvo za ulazak u zajedništvo. Siromašan da bih mogao ući u susret s Bogom i ljudima. Biti zahvalan i ne prisvajati sebi darove koje si dobio od Boga“, rekao je.

To može, dodao je, biti uzrok sablazni. „Tada treba nešto odsjeći… Sve ono što me prijeći da se ostvari zajedništvo, sve ono što stvara razdor i podijele treba odsjeći, odreći se toga, biti siromašan da bih mogao biti istinski bogat. Molimo dragoga Boga da naša zajednica uvijek bude otvorena djelovanju Duha Svetoga, da prepoznaje Njegovu prisutnost u neočekivanim mjestima i ljudima te da bude prorok“, naglasio je. „Neka nam zagovor sv. Jeronima i sv. Franje pomogne da rastemo u mudrosti i ljubavi, koristeći sve što nam je Bog dao kao sredstvo za produbljivanje našeg zajedništva s Njim i jednih s drugima“, zaključio je fra Tomislav.

Na kraju misnog slavlja, mons. Paviša je zahvalio vjernicima na organizaciji susreta te ih obavijestio da Provincija nastavlja surađivati s Hrvatskom katoličkom misijom sv. Jeronima u Johannesburgu, kao i da je riješeno pitanje upravljanja imovinom. Tijekom misnog slavlja bila je izložena relikvija sv. Franje kojom je provincijal na kraju mise blagoslovio vjernike. Na misnom slavlju pjevala je klapa „Sv. Jeronim“ uz orguljašku pratnju hrvatskog veleposlanika u Južnoj Africi Ante Cicvarića.

Nakon misnog slavlja, održan je ručak na kojem se okupilo oko 200 članova Hrvatske katoličke misije sv. Jeronima. Druženje se nastavilo uz hrvatske pjesme i turnir u boćanju. U narednim danima, fra Tomislav i fra Veselko, koji je u Misiji djelovao 20 godina, susrest će se s vjernicima te, među ostalim, i s nadbiskupom Johannesburga Butijem Josephom Tlhagaleom, izvijestila je Franjevačka provincija sv. Jeronima.