Dr. Stjepan Baloban s Katedre za socijalni nauk Crkve Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu održao je predavanje „Socijalni nauk Crkve i ekonomija u Hrvatskoj: izabrani naglasci“.

U uvodnom dijelu predavanja dr. Baloban uputio je na specifičnost socijalnog nauka Crkve – o čemu je potrebno voditi računa kada se raspravlja ili istražuje odnos socijalnog nauke Crkve i ekonomija. U drugom dijelu predavanja naznačio je tematiku u tri povijesna razdoblja.

Govoreći o specifičnosti, dr. Baloban je istaknuo da je socijalni nauk Katoličke Crkve u današnjem obliku rezultat razvoja socijalne dimenzije vjere od početka kršćanstva. Posebno mjesto u tom razvoju ima papa Lav XIII. i njegova socijalna enciklika „Rerum novarum“ (15. svibnja 1891.) čija se 130. obljetnica slavi ove godine. Ta socijalna enciklika je „prekretnica“ u odnosu Katoličke Crkve prema zbivanjima u svijetu. Naime, od tada na dalje službeno vodstvo Katoličke Crkve – pape ili pojedini uredi Rimske kurije – od vremena do vremena će objavljivati socijalne dokumente u kojima se dotiču „goruća pitanja“ u društvu. Dakle, Katolička Crkva se aktivno uključuje u rasprave o važnim pitanjima za život čovjeka u društvu – ali pod specifičnim vidom, koji nije ekonomski, koji nije politički, koji nije sociološki…. Ja taj vid naziva „socijalnim govorom Crkve“.

Dr. Baloban istaknuo je da je u tom kontekstu iznimno važan jedan podatak: od 1891. godine i prve socijalne enciklike „Rerum novarum“ do posljednje socijalne enciklike pape Franje „Fratelli tutti. O bratstvu i socijalnom prijateljstvu“ (3. listopada 2020.) Katolička Crkva je objavila više od 40 što većih što manjih socijalnih dokumenata o uistinu važnim pitanjima za život čovjeka u društvu i općenito u svijetu. Sam broj od više od 40 socijalnih dokumenata govori o važnosti koju Katolička Crkva pridaje zbivanjima u svijetu.

Dr. Baloban je uputio da je jedna od najvažnijih tema, moglo bi se reći i „svojevrsni uzrok“ zbog čega je nastao organizirani socijalni nauk Crkve, upravo gospodarstvo, ekonomija. Papa Lav XIII. je krajem 19. stoljeća napisao prvu socijalnu encikliku zbog „radničkog pitanja“, odnosno zbog teškog stanja radnika u gospodarstvu, tj. liberalnom kapitalizmu 19. stoljeća. Socijalnom enciklikom „Rerum novarum“ Katolička Crkva jasno pokazuje da se ne slaže sa situacijom u tadašnjem gospodarstvu, s izrabljivanjem radnika u tadašnjem liberalnom kapitalizmu.

Dr. Baloban je jasno rekao da kada je riječ o ekonomiji i gospodarstvu općenito kako tada tako i danas socijalni nauk Crkve ne može i ne želi propisivati konkretne ekonomske modele, jer to nije uloga Crkve i njezina učenja. U središtu socijalnog nauka Crkve jest upućivati na zaštitu dostojanstva radnika, njegove obitelji, upućivati na opće dobro, na ulogu države i drugih važnih čimbenika u jednome društvu. Riječ je o socijalno – etičko – moralnoj procjeni događanja u svijetu u kojem žive i kršćani, članovi Crkve.

Pojasnio je da socijalni nauk Crkve nije nešto što se „uniformno“ primjenjuje u svakoj zemlji s većinskim katoličkim stanovništvom. Naprotiv, njegova primjena je različita od zemlje do zemlje.

Dr. Baloban je predstavio tri velika povijesna razdoblja razvoja socijalnog nauka Crkve u Hrvatskoj: od 1900. do 1945; od 1945. do 1990. i od 1990. nadalje u kontekstu odnosa socijalnog nauka Crkve i ekonomije.

Predstavljajući razdoblje od 1900. do 1945. godine, dr. Baloban je istaknuo da je središnji događaj od kojega je sve krenulo Prvi hrvatski katolički sastanak koji je održan u Zagrebu od 3. od 5. rujna 1900. godine. Rad na Sastanku bio je podijeljen u četiri sekcije od kojih se treća sekcija bavila socijalnim pitanjem, a bila je najbrojnija i jedna od najvažnijih ako ne i najvažnija. Može se reći da je upravo ova Treća sekcija pod naslovom „Socijalno pitanje“ inspirirala prvom socijalnom enciklikom „Rerum novarum“. Konkretni rezultat Prvog hrvatskog katoličkog sastanka u Zagrebu bilo je osnivanje dioničkog društva Hrvatska poljodjeljska banka, koja je djelovala od 1901. do 1946. godine. Banka je osnovana zbog pomoći hrvatskom stanovništvu na selu, posebno u odnosu na zadrugarstvo. U osnivanje Hrvatske poljodjeljske banke, a osobito u podupiranje na različite načine u brojnim poteškoćama s kojima se susretala sve do njezina utrnuća 1946. godine aktivni su svojim udjelima bili i predstavnici Crkve (zagrebački nadbiskupi, nadbiskupija, Prvostolni kaptol…).

Dr. Baloban je iz toga razdoblja spomenuo dva imena koja su povezana s ekonomijom odnosno tadašnjom Ekonomsko-komercijalnom visokom školom koja će 1947. godine prerasti u Ekonomski fakultet u Zagrebu.

Prvo ime je Juraj Šćetinec (1898. – 1939.). On je bio među osnivačima Glavnog saveza hrvatskih privrednih zadruga, predsjednik Saveza hrvatskih gospodarskih zadruga, osnovao je Radnički strukovni savez, bio je urednik glasila Radničkog strukovnog saveza. Te i druge različite aktivnosti ali i pisani radovi priskrbili su mu mjesto nastavnika na „Ekonomsko – komercijalnoj visokoj školi“ 1932. godine. Iste godine postaje privatnim docentom, 1933. izvanrednim profesorom, a 1936. redovitim profesorom. Bio je nastavnik sociologije i socijalne politike.

Godine 1938. godine izabran je za dekana Ekonomsko-komercijalne visoke škole. Ubrzo nakon što je izabran sveučilišnim profesorom njegovim nastojanjem osnovan je „Zavod za socijalnu nauku“ s priručnom bibliotekom kojemu je on bio predstojnik. Profesorski savjet je ubrzo nakon njegove nagle smrti donio odluku da se osnuje „Zaklada prof. dr. sc. Jurja Šćetinca za socijalnu znanosti“. Ta odluka nije provedena zbog rata. Juraj Šćetinec se zapravo oblikovao u različitim aktivnostima Katoličkoga pokreta. Za socijalni nauk Crkve je iznimno važna njegova uloga u odvijanju „Hrvatskih socijalnih tjedana“ – bio je prvi predsjednik i to 2. HST (1937) i 3. HST (1938).

Uspješan je pravnik i profesor sociologije i socijalne politike na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu.

Drugo ime je svećenik Milan Ivšić (Orahovica, 1887 – Zagreb, 1972.). Diplomirao je teologiju na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1911. S područja socioloških, ekonomskih i pravnih znanosti specijalizirao se u Münchenu i Parizu gdje je 1926. doktorirao tezom „Agrarni problemi u Jugoslaviji“ (doktorat prava, političkih i ekonomskih znanosti). Bio je iznimno aktivan u društvenom i crkvenom životu: bio je glavni tajnik Hrvatskog katoličkog narodnog saveza u sklopu kojega organizira Seljačke socijalne tečajeve; uređuje radnički list „Glas naroda“. Posebno se bavio zadrugarstvom. Od 1926. godine predavao je sociologiju, socijalnu politiku i političku ekonomiju na Ekonomsko – komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu. Ivšić je važan i kao predavač socijalnoga nauka Crkve na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i to od 1925./26 do 1941./42.

Drugo razdoblje, od 1945. do 1990. godine je povijesni period komunističke vlasti u kojem dolazi do velikih promjena ne samo u odnosu službena Crkva – država nego i u odnosu biti kršćanin, vjernik, u javnom prostoru. Naime, 1945. godine prestalo je djelovanje svih udruga vjernika laika, Katoličkoga pokreta, zabranjen je katolički tisak osim nekih tiskovina poput godišnjaka Danice. Komunistička vlast je poseban naglasak stavila na zabranu svih onih aktivnosti Crkve ali i kršćana, vjernika, koje su bile povezane uz socijalni, društveni angažman. Kao ilustraciju dr. Baloban je naveo zabranu rada Caritasa Nadbiskupije zagrebačke 3. ožujka 1946. godine. Odnos socijalnog nauka Crkve i ekonomije, nije bila tema. U društvu je to bila „zabranjena“ tema. To onda nije bila ni tema u Crkvi u Hrvatskoj. Prema riječima dr. Balobana, u tome razdoblju ne samo da nije bilo povezanosti između socijalnog nauka Crkve i ekonomije nego su stasali profesori ekonomije koji su se na jedan sasvim drugi način oblikovali su ekonomskim znanostima.

Za razliku od Hrvatske u zapadnoeuropskim zemljama gdje žive katolici razvija se socijalni nauk Crkve i, posebno u odnosu na ekonomiju i gospodarstvo. Primjerice u Zapadnoj Njemačkoj na bogatoj tradiciji socijalnog nauka Crkve razvija se „socijalno tržišno gospodarstvo“.

Treće razdoblje od 1990. do danas je razdoblje nastanka hrvatske države. Početkom toga razdoblja socijalni nauk Crkve se slabo poznavao i među svećenicima i među vjernicima. Uz stotu obljetnicu prve socijalne enciklike „Rerum novarum“, papa Ivan Pavao II. proglasio je „Godinu socijalnog nauka Crkve“ i objavio socijalnu encikliku „Centesimus annus. Stota godina“ 1991. godine. Tom prigodom je 15. svibnja 1991. godine Katolički bogoslovni fakultet organizirao svečanu akademiju u velikoj dvorani u Međubiskupijskom sjemeništu. Prema riječima dr. Balobana, ta akademija je „lansirala“ socijalni nauk Crkve u Hrvatskoj kao nešto što može biti veoma korisno za razvoj demokratskog društva u Hrvatskoj. Godine 1997. s radom je počeo Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK, a 2000. godine je na KBF-u u Zagrebu osnovana Katedra socijalnog nauka Crkve. Dr. Baloban smatra da je sve to pripomoglo većem zanimanju za socijalni nauk Crkve u demokratskoj Hrvatskoj.

Govoreći o odnosu socijalnog nauka Crkve i ekonomije u tome razdoblju, dr. Baloban je istaknuo rasprave o etici u gospodarstvu i etici u poduzetništvu. Naime, tematika „poslovne etike“ je postala najprije aktualna u SAD-u, a onda i 70-ih, 80-ih godina u Zapadnoj Europi. Ne i u zemljama pod komunizmom među kojima je bila i Jugoslavija. Stoga je na neki način trebalo „temu uvesti“. To se i dogodilo 90-ih godina prošloga stoljeća. Kao teolog, socijalni etičar, dr. Baloban je u tome također sudjelovao. Od 1992. godine nadalje dr. Baloban je objavio više članka i održao više predavanja o etici u gospodarstvu, pod vidom socijalnog nauka Crkve. To je, također vrijeme kada se raspravlja o „etičkim kodeksima“ ponašanja u medijima, ali i u gospodarstvu općenito. Tada je dr. Baloban kao teolog, socijalni etičar mogao o tematici „etika u gospodarstvu“ ili „Poslovna etika“ govoriti na zanimljivim mjestima: u Hrvatskoj gospodarskoj komori; na „Četvrtoj međunarodnoj konferenciji ‘Tržište kapitala’ 94“, na okruglom stolu Hrvatske udruge poslodavaca 8. svibnja 1997. u Zagrebu; na Savjetovanju CROMA (Hrvatsko udruženje menadžera) pod naslovom: Kodeks profesionalne etike za menadžere i poduzetnike. U ovome razdoblju poslovna etika je „tema“. Donose se etički kodeksi ponašanja kako za udruge tako i za pojedine tvrtke, poduzeća i uopće radne zajednice.

No, prema mišljenju dr. Balobana nakon toga „početnoga zanosa“ inicijative slabe. Nakon što se razmjerno puno govorilo o „kodeksima etičkog ponašanja“ posljednjih godina to nije tema. Kao da je ta tematika „etičnosti u poslovanju, u gospodarstvu, u ekonomiji“ iščeznula iz hrvatske javnosti, zaključio je dr. Baloban.

Izv. prof. dr. Jaška Kriško s Katedre za financije Ekonomskog fakulteta u Zagrebu govorio je o ekonomiji u dijalogu sa socijalnim naukom Crkve kao doprinosu memoriji budućnosti.

O poslovnoj etici i socijalnom nauku Crkve govorio je izv. prof. dr. Gherardo Girardi koordinator istraživačkog klastera poslovne etike sa St. Mary’s University u Londonu.

Predavanje „Ekologija i ekonomija: neki aspekti za izlazak iz sadašnje krize“ tema je koju je obradio prof. dr. Markus Vogh s Katedre za socijalnu etiku Ludwig-Maximilians Sveučilišta u Münchenu.