Duhovna se priprava sastojala od razmatranja, ispovjedi, mise i druženja sa štićenicima.

Duhovnu obnovu i misu predvodio je don Tomislav Čubelić, župnik Srinjina, koji je okupljenim laicima u vjeri govorio na temu: „Neka Riječ zaživi u nama“. Želeći ih potaknuti „da kad slušaju Evanđelje, neka više obrate pozornosti na Božju riječ te da promisle dobro što je Božja riječ kako ne bi upali u onu svakodnevicu „to mi je poznato i to nam nije važno“. Pritom im je istaknuo kako ne treba pamtiti tekst, nego neka u tom evanđeoskom tekstu, Božjoj riječi, pokušaju pronaći sebe.

Propovjednik je naglasak stavio na dio evanđeoskog teksta koji govori o Kristu koji je u hramu. „Ali ovaj put Krist nije u središtu, nego je On u ulozi promatrača. Krist u hramu susreće razne ljude, Krist je ovdje danas i promatra i nas. Krist ima oštru riječ za pismoznance, za one u dugim haljinama koji sjede na prvim mjestima u sinagogama, na raznoraznim proslavama, proždiru kuće udovičke pod izlikom dugih molitava. Isus ne kaže za njih da su loši, ni glupi, ne odvaja ih od drugih ljudi. On ne kaže da Crkva nije dobra, Bog je tu, Crkva je neupitna, Bog je neupitan, nego Isus nije zadovoljan njihovim ponašanjem, u kojem oni sve mjere brojkom i veličinom. Molitva bi trebala biti sredstvo protiv pohlepe, a ovdje je pismoznanci zlorabe i bit će oštro kažnjeni oštrom kaznom. ‘Što je netko ugledniji, njegovo ponašanje je nama poželjnije.’ Nakon pismoznanaca i onih koji daju bogate darove da se vidi, Isus svoj pogled skreće na sirotu udovicu koja ne pripada visokom društvu, ljudski nezaštićena, bijeda je uvodi u mnoge probleme, ali ona daje posljednji novčić i riskira. Isus, sjedi, gleda, zaključuje i daje rješenje. Ključ je svega sirota udovica, koja nema ništa, svu svoju imovinu ubacuje u škrabicu. Bog ne sudi po onom što smo dali, nego po onom što smo zadržali. Sirota udovica dala je sve. Zaigrala je na kartu rizika. Samo veliki mogu vidjeti male stvari velikim. Stoga Isus poziva svoje učenike, i nas danas okupljene ovdje, da naučimo gledati njegovim očima, drugim riječima da ‘otvorimo oči’, jer sadržaj je važan, a ne brojke.“

Na kraju predavanja, don Tomislav je okupljenim vjernicima kazao: „Gdje treba žrtve, dobrote, istine… tu je malo ljudi. Isus govori nama i svojim učenicima da ljude gledamo njegovim očima, a ne svojim, kako ne bi izgubili pogled na ponašanju ljudi.“ Zaključivši „da nećemo svojom dobrotom promijeniti svijet, ali ćemo promijeniti sebe, bit ćemo ispunjeni, radosni, a tu radost, taj mir, bez mnogo riječi, tiho, mirno, to ljudi mogu uočiti“. Pozvavši ih, da tako živeći vjeru, „svojim životom nekog izazovu.“

Duhovna je priprava završila svečanim euharistijskim slavlje u kućnoj kapeli Sestara malog Isusa. Misu su pjesmom uzveličale časne sestre, a za orguljama je bila Nikolina Jakovčević.

Na počeku mise s. Marta je pozdravila sve nazočne, napose dobročinitelje i darovatelje Samostan sv. Rafaela te im zahvalila za sve ono što čine za njihove štićenike kao i don Tomislavu Ćubeliću na lijepim riječima i svesrdnom odazivu da održi ovu duhovnu pripravu.

Tijekom predavanja okupljeni su mogli postaviti pitanja i dobiti odgovor, te su imali prigodu za ispovijed i osobni razgovor s voditeljem duhovne priprave.

Potom su dobročinitelji posjetili osamnaest štićenika, gdje su s njima uz razgovor, zajedničku pjesmu i smijeh, završili svoje prijateljsko druženje, a sami štićenici su im se tom prigodom predstavili, tko je najstariji a tko najmlađi, što oni i sestre rade, čim se zanimaju te kad je samostan osnovan i koji je štićenik bio prvi korisnik i u kakvim su teškim uvjetima tadašnje sestre skrbile o njima. Štićenici su posebno istaknuli da je utemeljitelj sestara Služavki Malog Isusa vrhbosanski nadbiskup Josip Štadler, sluga Božji, kandidat za sveca.

Na kraju su svi zajedno, sestre, štićenici i dobročinitelji, pogledali likovnu izložbu koju su štićenici sa svojim sestrama s puno ljubavi u ime ljubavi, priredili za blagdan svetog Valentina.