Nakon što je slušateljima pokazao i protumačio osobitosti nekih izloženih samostanskih inkunabula koje su bile vlasništvo slavnog hrvatskog pisca, u predavanju je između ostalog iznio više otkrića o Marulićevim rukopisima i knjigama u kojima je ovaj književnik na marginama ostavio pisani trag, a koje se nalaze po hrvatskim i svjetskim knjižnicama. Istaknuo je i činjenicu kako se većina inkunabula koje su pripadale Maruliću sačuvala na Poljudu i u drugim samostanima Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri.

Pandžić je legendarnog hrvatskog književnika dokumentirano prikazao i kao slikara, čime je samo potkrijepio tvrdnje o Maruliću kao slikaru koje su u svojim radovima iznosili naši suvremenici povjesničari umjetnosti: Cvito Fisković, Srećko Badurina, i drugi.

Uz izložene slike prof. Pandžić stavio je i tvrdnju: „Slikao je kao Appeles, klesao kao Lysipus, oblikovao kao Praxiteles“ (pingebat ut Appeles, sculpebat ut Lysipus, formabat ut Praxiteles), koja potječe od njegova prijatelja i životopisca književnika Frane Božičevića, što govori kako ga je već i njegov suvremenik smatrao slikarom.