O knjizi su govorili autor akademik Radoslav Tomić i urednik izv. prof. dr. sc. Danko Zelić, a domaćin je bio akademik Nenad Cambj. Recenzenti knjige su Bojan Goja i Vladimir Marković. Sažetke na engleski prevela je Asja Radman, a na talijanski Nicoletta Russotti Babić. Objavljivanjem knjige potpomognuto je sredstvima Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Grada Splita i Franjevačkog samostana Male braće u Dubrovniku.

U monografiji „Lorenzo Lotto, Portret Tome Nigera u Splitu“ autor istražuje ličnosti znamenitog Splićanina Tome Nigera, koji se u prvim desetljećima 16. stoljeća istaknuo kao diplomat u različitim europskim gradovima, zemljama i dvorovima, nastojeći spriječiti osmanlijska osvajanja hrvatskih zemalja.

U središtu istraživanja je portret Tome Nigera koji se čuva u franjevačkom samostanu na Poljudu u Splitu. To remek-djelo renesansne portretistike izradio je u Veneciji 1527. godine Lorenzo Lotto. Uz stilsku raščlambu, autor donosi podatke o obnovi (restauraciji). Istodobno se iznosi historijat istraživanja umjetnine o kojoj su pisali ugledni povjesničari umjetnosti iz Hrvatske, Italije, Austrije, Amerike i Francuske.

U knjizi su također objavljene arhivske isprave i povijesni zapisi o biskupu Nigeru (od 1487. do 1532. godine), u prvom redu bilješke koje je o njemu zabilježio mletački ljetopisac Marino Sanudo u svojim slavnim Dnevnicima, biografija i djelatnost biskupa Tome Nigera, portret, grobnica.

Toma Niger (Split, o. 1450. – Split, o. 1532), podrijetlom je iz splitske građanske obitelji, bio je trogirski i skradinski biskup, diplomat i humanist. Nedostaju podaci o njegovu djetinjstvu i školovanju, no vjeruje se da je prvu izobrazbu primio u rodnom gradu, a nastavak školovanja u Padovi. Bio je učitelj gramatike na Hvaru i u Splitu (1491. – 1494.)

Ne zna se točno kada je zaređen, ali 1491. godine se u jednom pismu spominje kao splitski kanonik. Splitski nadbiskup Bernard Zanne imenovao ga je generalnim vikarom splitske Crkve i na toj dužnosti ostaje do 1512. godine. Bio je prijatelj Marka Marulića i hrvatskog bana Petra Berislavića koji ga je imenovao svojim tajnikom i poslanikom. U toj službi obilazi Svetu Stolicu, Veneciju i cara Karla V. Habsburga tražeći podršku i pomoć u ratu protiv Turaka koji su u to vrijeme ozbiljno ugrožavali Hrvatsku i Ugarsku. Godine 1520 imenovan je za skradinskog biskupa, međutim Skradin već 1522. godine pada pod tursku vlast te je 1524. godine imenovan trogirskim biskupom. Trogirsku biskupiju je napustio već sljedeće godine u korist svog nećaka Kristofora, da bi ponovno nastavio diplomatsku misiju u svrhu prikupljanja pomoći za obranu od Turaka. Pred kraj života povukao se u samostan na Poljud gdje je i pokopan.