U homiliji fra Josip je pojasnio kako je misa za žrtve rata, misa pomirnica koja svojom žrtvom čisti pokojne, spominje se svih ostalih žrtava i moli za obraćenje krvnika. Trinaestorica svećenika i redovnika potječu iz Biokovskoga dekanata ili su tamo ubijeni. Bili su članovi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja (8), Franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije (1) i Splitsko-makarske nadbiskupije (4).

Njihovo svjedočenje i žrtva ne smiju biti zaboravljeni, a još manje iskorišteni za mnoge današnje prijepore. Bog je taj koji život daje i oduzima, Bog je onaj koji će krvnike potaknuti na pokajanje ili osuditi zbog njihove tvrdoće srca.

Nabrajajući sve žrtve rata često se postavlja pitanje tko su njihovi krvnici, tko se odlučio dignuti ruku na sveto i nedužno. Često se rade crno-bijele podjele koja je strana ispravna ili pogrešna. Ne pretpostavlja se uvjet samo pod čijom se „oznakom na kapi“ radilo nedjelo nego s kakvim se motivom krenulo u sve životne situacije.

Propovjednik je zato uzeo drukčiji model razlikovanja: branitelj domovine u ratu brani svoju domovinu, onesposobljuje neprijatelja, čak i ubija ali sačuva dostojanstvo obrane. Takvi će neprijatelja nakon smrti pokopati, civile, zarobljene čuvati i tako dušu sačuvati. Krvnici su redovito „branitelji ideologije“, bez obzira koju je oznaku na kapi nosio. Takvi će ne samo neprijatelja ubiti, grob oskvrnuti, civila, nemoćnog mučiti nego i svoga ubiti što ga upozorava na zločin. U vrijeme podjela potrebno nam je učiniti pravu podjelu poštujući i prepoznavajući dobre ljude koji su se silom prilika morali pronaći na nekoj strani sukoba. 

Propovjednik je pozvao okupljene na molitvu za sve žrtve rata, s bilo koje strane sukoba i za obraćenje za njihove krvnike.

Misu su koncelebrirali župnik Kozice i Zavojana fra Dujo Jukić, župnik Stilja don Ivan Đonlić i župnik Staševice fra Marko Bitanga.