Na poziv mjesnog župnika fra Dinka Bošnjaka, OFM, misu je predvodio policijski kapelan u Splitu prof. dr. sc. don Marko Trogrlić. Don Marko je na temelju evanđeoskog teksta 16. nedjelje kroz crkvenu godinu govorio o odnosu dobrog sjemena koje Bog sije i kukolja kojeg sije neprijatelj Božji i neprijatelj čovjeka. Ukazao je na Božju strpljivost kojom se vezao na vrijeme darujući ga svakom čovjeku – do trenutka žetve.

„Svaki je čovjek, dakle, pozvan svrstati se uz dobro sjeme i donositi dobre plodove te iz svoga života, a to znači svoga srca, iskorjenjivati kukolj. Stvarnost kukolja nas uvijek podsjeća na misterij zla, moralnog i fizičkoga. Misterij zla uvijek nam ostaje nedokučivom tajnom, te ga jedino možemo ispravno pojmiti u svjetlu vjere tj. Objave koja nas poučava o onomu što je bilo ‘u počecima’ – o zloporabi slobode najprije od strane onoga kojeg Isus naziva ocem laži i neprijateljem čovjeka od početka – Sotone, Đavla koji se pobunio protiv Boga ne htijući mu služiti, a onda i zloporabe slobode od strane prvih ljudi koji su, zavedeni od Zloga, posumnjali u Boga i počinili prvi grijeh“, kazao je propovjednik.

Rekao je da se u svjetlu toga „pragrijeha“, ili „istočnoga grijeha“ može donekle shvatiti čovjekova grešnost i sklonost na grijeh koju je pozvan trajno suzbijati uz pomoć Bože milosti i vlastitom slobodnom suradnjom s njome. „A to je poziv upućen svakom čovjeku – poziv na trajno obraćenje Bogu, na trajnu promjenu života te življenje po i u skladu s njegovim Zakonom. Srce čovjekovo lako odluta od Boga, lako se zatvori za Boga, a onda se lako zatvori i za brata čovjeka“, naglasio je don Marko dodavši da srce lako postane plodnim tlom za kukolj.

„Plod je takva kukolja u ljudskom srcu koje se otvorilo djelovanju ubojice čovjeka od početka strašan zločin koji se zbio u župi Lovreć-Opanci od 22. srpnja 1943., koji je počinilo nekoliko stotina talijanskih vojnika divizije Bergamo, skupa sa stotinjak kninskih četnika Momčila Đujića te s oko stotinu pripadnika SS divizije Prinz Eugen. U tom strašnom pokolju, ubijeno je pedesetak civila (iz samog Lovreća-Opanaka te iz susjednih sela). Neki su iskočili iz goruće kuće Mate Frankića, pokušavši se spasiti, ali su ih počinitelji zločina opet pohvatali i ponovno bacali u zapaljenu kuću. Takav čin, takav strašan čin – plod je odbacivanja Boga, neposjedovanja straha Božjega“, rekao je propovjednik.

Dodao je da to može učiniti onaj čovjek koji izgubi osjećaj za duhovno, koji se udalji od Boga i kojemu onda ništa nije sveto, ni ljudski život. „Ako čovjek nije s Bogom, ljudsko srce se postupno pretvara u prostor plodna tla za rast kukolja – a to znači grijeha i grešnosti – koji onda s vremenom potpuno svlada ono dobro sjeme koje je posijao Bog. Tek nam je iz te perspektive donekle shvatljivo to strašno grešno djelovanje čiji je plod bio ovaj užasni zločin počinjen u Lovreću-Opancima nad nevinim župljanima, Hrvatima i katolicima, koji su čuvali svoje domove i u to doba se brinuli za svoju ljetinu te su bez ikakve krivnje, bez ikakva suda i presude, bezočno smaknuti na nečuven način“, zaključio je don Marko.

Nakon popričesne molitve uslijedila je molitva odrješenja za pokojne na trgu ispred župne crkve upravo nasuprot kuće Frankića u kojoj se taj zločin dogodio.

Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor.