Spomen na početke školstva prije 250 godina

„Danas otkrivamo spomen-ploču, koja je podignuta inicijativom i nastojanjima ‘Baštinika Oštarija’ i onih koji su doprinijeli podrškom, djelom i darovima, povodom 250. obljetnice utemeljenja prve škole u Oštarijama. Škola se je izvorno zvala ‘Trivialschule’ – osnovna tropredmetna i trogodišnja škola na njemačkom jeziku za djecu časnika i činovnika Austro-ugarske vojske. U školi se poučavalo čitanje, pisanje i računanje, te kršćanski nauk i neke praktične vještine. Nakon što su učitelji prvotno bili isluženi časnici njemačkog podrijetla tijekom vremena su ih zamijenili časnici hrvatskog podrijetla, a djecu časnika i činovnika u školi su zamijenila domaća djeca. Slijedom tih procesa škola je postupno prešla na hrvatski jezik, što je godine 1829. pridonijelo osnivanju Općinske pučke škole na hrvatskom jeziku“, rekla je na početku svečanosti učiteljica Viktorija Pribanić te pozvala članove „Baštinika Oštarija“ – Antuna Božičevića i Ivicu Mihaljevića da otkriju spomen-ploču, koji su to na radost svih nazočnih s ponosom napravili. Ploča je postavljena na zid zgrade koju Oštarci nazivaju „Stara škola“ koja je izgrađena 1911. i svojoj svrsi je služila do sedamdesetih godina kada je u blizini te zgrade otvorena današnja škola. Zgrada „Stare škole“ sada je domaćin najmlađoj vrtićkoj skupini DV Josipdol, i u njoj su smještene ordinacije liječnika opće prakse i stomatologa.

Izražavajući dobrodošlicu svim gostima pristiglim iz okolnih mjesta, kao i domaćim Oštarcima te izričući zahvalnost svima što su svojom prisutnošću obogatili taj kulturni događaj u drevnim Oštarijama, učiteljica Pribanić istaknula je kako u Oštarijama povijest nije zašutjela te da se baština prožima sa svakidašnjicom. Napomenula je da je otkrivanje spomen-ploče organizirala neformalna grupa građana pod imenom „Baštinici Oštarija“, predvođenih s Ivicom Mihaljevićem, Antonom Božičevićem i Nikolom Gračaninom, a postavljeni grb Hrvatske, kakav je bio važeći pod Habsburškom upravom i zemljama Krune sv. Stjepana, izradio je akademski kipar Stjepan Divković. Svečanosti su bili nazočni članove Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ Ivan Mateša, Zmaja od Slovinja, Ivan Delonga, Zmaja od Sinja II., Ivica Gröckner, Zmaja Ozaljskog IV, predsjednik Katedre Čakavskog sabora Modruše Zvonko Trdić te izaslanik Josipa Zelića, predsjednika Hrvatsko-austrijskog društva, Ivica Malčić.

Svećenik Zagrebačke nadbiskupije mons. Nedjeljko Pintarić, obratio se prigodnim osvrtom te blagoslovio spomen-ploču. „Učili su nas naši stari da ne učimo za školu nego za život. A taj se život uistinu mijenjao svakome onome tko je krenuo u školu, tko je počeo spoznavati svijet oko sebe, a i samoga sebe, u svjetlu onoga što je učio uz pomoć obitelji, učitelja, onih koji su bili vođe naroda. Kako ističe koncilska izjava II. Vatikanskog sabora Gravissimum educationis momentum (Presudna važnost odgoja) od 28. listopada 1965. godine, škola ima posebnu važnost jer ‘izgrađuje intelektualne sposobnosti, razvija sposobnost pravilnoga rasuđivanja, uvodi u kulturalnu baštinu, razvija smisao za vrednote i sprema za profesionalni život“, rekao je između ostaloga mons. Pintarić, osvrnuvši se nadalje na ključne pojmove: škola, odgoj i obrazovanje. „Prema današnjim definicijama, škola je institucija u kojoj se ostvaruju ciljevi odgoja i obrazovanja na planski i sustavan način. I s ondašnja tri predmeta – čitanje, pisanje i računanje te kršćanski nauk – škola je djelovala i kod djece poticala razne praktične vještine. Uz pretpostavku obiteljskog odgoja, s tom je školom počeo i školski odgoj – proces izgrađivanja, razvijanja i oblikovanja tog školarca, budućeg odgovornog čovjeka u njegovim ljudskim odlikama, kao pojedinca, ali i kao društveno-povijesno biće. Započelo je s tom školom i obrazovanje, kojeg stručnjaci danas definiraju kao „organizirani pedagoški proces stjecanja znanja i razvijanja spoznaje“. Obrazovanje je sastavni dio odgoja i pedagoškoga djelovanja koje se izravno povezuje s intelektualnim odgojem. Ono nije samo puko stjecanje znanja već ‘učenje učenja’, kako savladavati taj spoznajni proces stjecanja znanja“, kazao je mons. Pintarić te pozvao sve nazočne da Bogu zahvale za utemeljitelje škole, za sve učenike, župnike, osoblje, djelatnike kao i sve one koji su kroz povijest ujedinjavali svoje duhovne, moralne, intelektualne i materijalne snage, da bi u istini i ljubavi odgajali, i bili odgojeni, za pravdu i mir.

Prigodnim riječima obratio se Ivica Mihaljević, jedan od inicijatora inicijative te marljivi istraživač i promotor povijesti Oštarija, ukratko opisavši tijek ostvarivanja inicijative od pronalaženja povijesnih podataka o utemeljenju škole te razloge postavljanja spomen-ploče. Načelnik Općine Josipdol Dragan Rudančić zahvalio je svima koji su pridonijeli ostvarenju postavljanja tog povijesnog spomena. Uime inicijatora projekta, Anton Božičević iz DVD-a Oštarije, pozvao je sve nazočne na prigodno druženje u prostorije Doma.

Zbor iz Oštarija svojim je pjevanjem uzveličao svečanost, a posebno su zdušno pjevali pjesmu „Divo Majko“, koju je Ivan Mihaljević Barak, čuvar i promicatelj narodne baštine, hodočasnik, pjesnik, pisac i pučki pjevač, pronašao u Traunsdorfu (Gradišće u Austriji), a koju su iseljenici ponijeli sa sobom prije 500 godina iz Hrvatske u novu postojbinu te se zadnjih desetljeća, nakon što je bila zaboravljena, ponovno pjeva.

Kako je ispisano na spomen-ploči, u Oštarijama je 24. studenoga 1773. utemeljena Trivialschule – osnovna tropredmetna škola, na temelju odluke Dvorskoga ratnoga vijeća u Beču, koje je potvrdilo prijedlog baruna Vjenceslava Kleefelda zapovjednika Karlovačkog generalata (1771. – 1777.).

Školu su uglavnom polazila djeca (dječaci) časnika i činovnika pripremajući se za dočasničke vojničke službe. Taj način školovanja u oštarskom kraju zasigurno je početak školstva kao odgojno-obrazovnog sustava, budući se je do tada podučavalo privatno, najčešće u samostanima i župnim dvorovima. Tijekom vremena učitelji u tim školama postaju časnici hrvatskog podrijetla školovani u Grazu ili Beču, a pritom dolazi i do znatnog smanjenja broja djece kojima je njemački bio materinji jezik te slijedom toga škole postupno prelaze na hrvatski jezik. Ti povijesni i kulturološki procesi stvorili su povoljne uvjete za nastanak Općinske pučke škole u Oštarijama na hrvatskom jeziku, koja je osnovana prema novim saznanjima 1829. godine.

Osnivanje „Trivialschule“ u Oštarijama treba gledati u svjetlu terezijanske reforme školstva koja je započeta 1774. godine. Tih godina država preuzima skrb i daje školstvu jedinstvenu formu na cijelom području tadašnje Habsburške monarhije. Plan novoga ustrojstva škola za Habsburšku monarhiju, po nalogu kraljice Marije Terezije, izradio je njemački pedagog Ignjat Felbiger, koji je osmislio i Opći školski red za njemačke normalne, glavne i trivijalne škole u kraljevsko – carskim nasljednim zemljama. Premda naredba nije imala snagu zakona njeno provođenje bilo je obvezatno. Postoji zgodan podatak kako je provođenje bilo dosljednije u područjima Vojne Krajine nego na području Banske Hrvatske.

Ta reforma je bila pod snažnim utjecajem prosvjetiteljski tendencije koje su obrazovno-odgojni sustav smatrale kao glavni pokretač općeg napretka. Trivijalne škole osnivale su se u središtima župe, mjesto je moglo imati tu školu jedino ako je imalo župnu crkvu. Nakon trivijalnih škola u kojima je izobrazba bila elementarna, čitanje, pisanje i računanje te kršćanski nauk i praktične vještine, slijedile su glavne škole u okružnim gradovima. U takvim školama, nastavu su držala dva ili tri učitelja u kojima su se poučavali i dodatni predmeti, kao što su latinski jezik, zemljopis, gospodarstvo, crtanje i geometrija. Najviša razina elementarnog školstva bile su tzv. normalne (uzorne) škole s četiri učitelja, koje su se osnivale središtima nekih područja, a učenici su bili budući učitelji. Nakon završene škole ovoga tipa, polaznici su imali mogućnost nastavljanja školovanja u gimnazijama.

Važno je istaknuti kako su nadzor nad elementarnim trivijalnim školama imali svećenici, a nad normalnim i glavnim školama ravnatelji. Reforma školstva u čitavoj Monarhiji pitanje jezika uzdigla je do jednog od glavnih političkih problema. Rasprava o nastavnom jeziku i a time i jeziku udžbenika, uz ostale čimbenike, dovest će do nastanka jezičnog nacionalizma, koji će u punom obimu doći do izražaja u 19. stoljeća. U literaturi se često nudi zaključak, kako je završena trivijalna škola bila i jedino obrazovanje, odnosno zadnji stupanj obrazovanja kod svih polaznika. Međutim, osim dočasničkih škola mnogi su nastavili školovanje u glavnim i tzv. normalnim školama, nakon kojih su mogli upisati gimnaziju ili fakultet. Što znači, kako su polaznici, konkretno iz „Trivialschule“ Oštarije, nastavili školovanje u Karlovcu, Senju ili Grazu.

Prije otvaranje trivijalnih škola stanje pismenosti bilo je poražavajuće. O tome svjedoče problemi u poučavanju, neki polaznici nisu u stanju bili artikulirati fonetske oblike, a nisu imali ni sposobnost apstraktnog razmišljanja. Te teške prilike u samim počecima elementarnog obrazovanja, odnosno trivijalnim školama, daju i dokaz koliko je bilo važno njihovo osnivanje. Svi koji su završili trivijalnu školu imali su sposobnost samostalnog djelovanja, primjerice obraćanja nekim institucijama, što je prije toga bilo nezamislivo. Trivijalne škole nisu bile samo početak organiziranog školovanja, odnosno pismenosti, već i civilizacijski doseg.