Biskup je na početku euharistijskog slavlja pozvao okupljene na molitvu za sve žrtve totalitarnih režima, ali i za one koji su činili zločine.

U propovijedi je istaknuo da se Stara Gradiška može promatrati kao mjesto posebnog pijeteta i sjećanja. „Nalazimo se, možemo reći, u neproglašenom svetištu naših mučenika“, rekao je, dodajući da je riječ o mjestu koje poziva na molitvu, šutnju i razmišljanje o istini ljudskog života, patnje, stradanja i umiranja.

Govoreći o povijesti stradanja i patnje, naglasio je da Stara Gradiška nije bila samo kaznena ustanova odgoja ili preodgoja, nego prostor u kojem su se događala teška kršenja ljudskog dostojanstva. „To je bilo mjesto neizdrživih i neshvatljivih zlostavljanja, gdje je likvidacija osuđenika otkrivala istinito lice i naličje zločinačkog sustava“, rekao je, istaknuvši da su se ondje događale „nedokučive dubine ljudskih patnje“ kroz dugo povijesno razdoblje.

Propovjednik je naglasio da se taj prostor ubraja među „najgore i najokrutnije zatvore bivše Jugoslavije“ te ga je opisao kao „jedno od mjesta velikog križnog puta našeg naroda i Crkve“. U tom kontekstu istaknuo je da su na tom mjestu gaženi ljudsko dostojanstvo, prava, životi, istina i kršćanske svetinje, a brojni su ljudi bili izloženi najokrutnijem mučenju i ubijanju pod izmišljenim optužbama i lažnom suđenju ili bez suđenja.

Biskup Martinović potom je povezao korizmeno vrijeme s promišljanjem o patnjama i stradanjima u Staroj Gradiški. „Vrijeme korizme nas poziva da uđemo u dubinu otajstva Isusove muke i smrti na križu“, rekao je, dodajući da vjernici u tom vremenu trebaju tražiti snagu za nošenje vlastitih životnih križeva.

Podsjećajući na žrtve, istaknuo je da je riječ o „svećenicima, redovnicima, bogoslovima i tisućama različitih vjernika laika,  osoba kojima se zametnuo svaki trag“ nazvavši to mjesto „suznim vapajem za istinom i pravdom svih nevino mučenih i ubijenih, koji su osuđeni i ubijeni bez ikakvih ljudskih prava“. Usporedio je njihovu sudbinu s Isusovom podsjetivši da je i on osuđen i ubijen bez ikakvog prava s lažnim optužbama.

Žrtve je nazvao mučenicima koji su ostali vjerni Bogu i obećanjima koje su dali Bogu na ređenju, zavjetima, krštenju ili na druge načine. „Oni su naši mučenici koji nam i danas govore kako se na najsavršeniji način čuva Božja riječ i Bogu ostaje vjeran“, rekao je, dodajući kako njihova patnja, prema kršćanskom shvaćanju, ima  jedino smisao u Bogu i nije bila uzaludna.

Mons. Martinović naglasio je važnost Božje prisutnosti i Saveza s čovjekom u povijesti spasenja. Istaknuo je da riječi iz Evanđelja „Ja jesam“ upućuju na trajnu Božju prisutnost u povijesti i životu pojedinca. „One nam otkrivaju Božju prisutnost u povijesti spasenja koja ide od stvaranja do naših dana“, rekao je.

U nastavku je govorio o značenju Savezu s Bogom, podsjećajući na biblijski primjer Abrahama. „Bit Božjeg Saveza su riječi: Ja ću biti tvoj Bog“, naglasio je, dodajući kako taj Savez ostaje trajan unatoč promjenama koje se događaju kroz povijest. Istaknuo je da se punina tog Saveza ostvaruje u Isusu Kristu, a vjera u njega vodi prema vječnom životu. „Tko vjeruje, ako i umre, živjet će“, podsjetio je na Isusove riječi.

Zaključujući homiliju, biskup je izrazio uvjerenje da mučeničke žrtve u Staroj Gradiški, iako si biološki umrle, da zapravo nisu umrle, nego zauvijek žive u Božjoj slavi te je pozvao vjernike da slijede njihov primjer vjernosti i ljubavi.

Na kraju misnog slavlja, biskup Martinović je zahvalio okupljenim svećenicima i vjernicima koji su sudjelovali u spomen-činu, istaknuvši važnost molitve za sve žrtve. „Ono što nam ovdje uvijek jedino ostaje  jest moliti Boga za sve žrtve, za Božje milosrđe i blagost“, rekao je, naglasivši da se molitva ne odnosi samo na vlastitu zajednicu nego na sve ljude, na žrtve i počinitelje zla.

Istaknuo je važnost Božjeg milosrđa kao temeljnog odgovora na stradanja. „Jedino njegovo milosrđe može promijeniti sve što se ovdje dogodilo“, poručio je preporučivši da se na tom mjestu osobito štuje Milosrdni Isus. U tom je kontekstu podsjetio na Nedjelju Božanskog milosrđa te pozvao vjernike da kroz otajstvo Isusove patnje prodube u sebi tajnu Božje ljubavi. „Neka ovi sveti dani budu dani u kojima ćemo još više spoznavati i otkrivati koliko je milosrđe Božje veliko“, potaknuo je.

Na završetku je pozvao na nasljedovanje Krista unatoč životnim poteškoćama. „Neka nas Kristov križ ojača, a mučenička ljubav i krv naših pokojnih bude snaga da slijedimo Krista u svim kušnjama i patnjama“, zaključio je biskup.

Nakon euharistijskog slavlja, biskup Martinović je posjetio prognaničko naselje Kovačevac, gdje se susreo s prognanicima iz Bosne i Hercegovine kako bi im čestitao nadolazeću svetkovinu Kristova uskrsnuća, izvijestio je Ured za odnose s javnošću, pisanu baštinu i tisak Požeške biskupije.