Sjećanje na žrtve ratova i totalitarnih režima dvadesetog stoljeća započelo je kod Spomen-obilježja stradalim i poginulim župljanima u Prvomu i Drugomu svjetskom ratu i poraću te u Domovinskom ratu. Nakon izvođenja hrvatske himne kod spomen-križa položen je vijenac i zapaljene su svijeće, a potom je predsjednik Društva zahvalio svima koji su se, u nemogućnosti odlaska na komemoraciju žrtvama poratnih likvidacija 1945. godine na drugim mjestima (Bleiburg, Udbina, Zagreb…), došli za žrtve pomoliti u Donju Voću. Kod spomen-obilježja potom je pročitana Izjava koju je za hodočašća u Bleiburg i Salzburg, 24. kolovoza 2019., povodom Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima, pročitala prof. Jasenka Vidić. Molitvu za žrtve predvodio je voditelj Hrvatske katoličke misije blaženi Alojzije Stepinac – Maribor ujedno i župnik Župe sv. Martina – Donja Voća vlč. Marko Zadravec.

Vlč. Vilim Cecelja založio se za održavanje molitve i komemoracije u Bleiburgu

U završnom dijelu komemoracije sudionici su se uputili do obnovljene kapele sv. Tome, sjeverno od groblja, iznad spomen-obilježja nestalim i poginulim Voćancima u ratovima 20. stoljeća koje je 26. travnja 2009. blagoslovio varaždinski biskup Josip Mrzljak. Misa je slavljena u cintoru kod kapele sv. Tome, a oltar je bio postavljen ispod sjenice-nadstrešnice uz sjeverni dio ograde, nasuprot ceste koja vodi prema Slivarskom i Višnjici i kojom se može i do Lepoglave i Trakošćana.

Misu je predslavio vlč. Zadravec. „Ovih dana u svibnju, oko Majčinog dana, prisjećamo se tragičnog stradanja pripadnika hrvatske vojske, ali s njima i brojnih civila, na Bleiburškom polju i na brojnim drugim mjestima u Sloveniji i Hrvatskoj. Posljednji dani rata i vrijeme poraća, umjesto da donesu dugo očekivani mir i prestanak stradanja, donijeli su pokolje nad poraženima i ideološki nepoćudnima. Tragove počinjenih zločina pokušalo se sakriti i prešutjeti, ali želje za obilježavanjem posljednjih počivališta i za molitvom za duše pokojnika bile su jače. Te su želje vodile svećenika vlč. Vilima Cecelju da iz Salzburga, gdje ga je vihor rata i poraća odnio, djeluje na čuvanju uspomene i komemoriranju bleiburških žrtava. Osim što je uspio ishoditi kod austrijskih vlasti da se o Majčinom danu i o blagdanu Svih svetih svake godine održava molitva i komemoracija u Bleiburgu, neumornim radom postigao je i podizanje spomen-obilježja na Bleiburškom polju. To bi trebalo biti mjesto gdje se svatko može doći pomoliti, prisjećati, žalovati. Pogotovo u današnje vrijeme, suočeni s novim pošastima koje odnose živote, moramo uvidjeti dragocjenost svakog života, žaliti za svim izgubljenim životima i shvaćati opasnosti koje dovode do novih gubitaka“, poručio je predsjedatelj.

„Tragična iskustva prošlosti govore nam da se stoljećima u važnijim povijesnim događajima hrvatski narod gotovo uvijek dijelio i nalazio na suprotnim, sukobljenim stranama. U sukobima uvijek ima pobjednika i gubitnika. Žrtava ima na obje strane, a poražena strana obično ima više žrtava. Još je tragičnija činjenica da žrtava ima i nakon službenog završetka ratova, u vrijeme mira, među civilima i vojnicima koji su položili oružje te da su i nakon ratova živote gubili civili, ljudi u zbjegovima kao i intelektualci i politički lideri nepoćudni pobjedničkim režimima“, rekao je između ostalog vlč. Marko.

U završnom dijelu homilije naglasio je da je zato je to „mjesto danas mjesto sjećanja i mjesto molitve – da duše stradalnika dobiju utjehu i zadovoljštinu kod Stvoritelja, a da mi živi cijenimo Njegov dar života, čuvajući sebe i druge od novih stradanja“.

Pjevanje je predvodio zbor uz glasovirsku pratnju Ivana Mihaljevića, a čitanja i Sveopću molitvu pročitali su Lidija Vukalović i Franjo Črep.

Spomen na svećenike, Antuna Klasića i Ivana Šimunovića i učiteljicu Maricu Stanković, te žrtve ostalih grobišta

Po završetku mise članovi Društva zapalili su svijeće i na grobovima svećenika župe Donja Voća koji su pokopani u cintoru kapele sv. Tome, uz istočni zid kapele, a potom su se spomenuli i žrtava totalitarnog jugo-komunističkog režima među kojima su bili i svećenici, voćanski kapelani, vlč. Antun Klasić (1914. – 1945.) i dr. Ivana Šimunovića (1892. – 1945.) te učiteljicu Maricu Stanković, koja je uoči Drugoga svjetskog rata djecu podučavala na tamošnoj školi. Oni su u Donjoj Voći djelovali na početku svojeg službovanja: učiteljica Marica Stanković od 1922. do 1924., vlč. Ivan Šimunović bio je na Voći kapelan od 1930. do 1931., a vlč. Antun Klasić za kapelana je došao 1939. i ostao do 1942. Za zasluge što je podučavala djecu, učiteljica Marica Stanković, je od jugo-komunističkog režima dobila „smještaj“ u logoru Stara Gradiška, a mjesta gdje su ubijeni i pokopani svećenici ni nisu danas poznata.

U spomen na spomenute mučenike i žrtve župa Donja Voća postavila je u dvorištu župnog dvora njihova poprsja koja je u nedjelju 8. studenoga 2015. blagoslovio mons. Mrzljak.

Kako su na komemoraciju žrtvama Bleiburga i križnog puta 1945. godine članovi Društva došli iz raznih smjerova Varaždinske biskupije, na povratku svojim domovima svijeće su zapalili i na grobištu Dravska šuma Varaždin i na grobištu Pancerica u Otok Virju.

Iz Društva su na komemoraciji za žrtve Bleiburga i križnog puta 2021. godine, u župi Donja Voća bili Lidija Vukalović, Miroslav Kocijan, Ivo Ivanović, Stanko Cecelja, Franjo Črep, Boris Veselnik i Franjo Talan.