Misu je suslavio domaći sin vlč. Stjepan Penić.

Na početku propovijedi preč. Pavlaković podsjetio je da Crkva, dan nakon blagdana Uzvišenja Svetoga Križa, slavi Blaženu Djevicu Mariju Žalosnu. Kazao je da su ta dva slavlja međusobno povezani. „Dok se u onome ‘Evo drvo križa!’ slavi Kristov križ kao znamen pobjede, danas imamo pred sobom Mariju kao su-patnicu, su-putnicu, na neki način i su-otkupiteljicu, Mariju kao Majku nade utjelovljene Crkve i uzor istinskoga vjernika“, poručio je.

Potom je govorio o njegovanju i tumačenju pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji.

„Spomendan Gospe Žalosne vremenski je smješten u liturgijskom kalendaru samo jedan dan nakon blagdana Uzvišenja Svetoga Križa. I nikako to nije slučajno jer se, to je očito, time željelo pokazati prvenstvenu vrijednost Isusova križa koji, preko uskrsnuća i smrti, vodi u život vječni“, kazao je propovjednik.

„Zaštitnica ove grobljanske kapelice uči nas danas, svakoga od nas, kako se ponašati u trenucima ljudske patnje. Marija nas uči kako se pod križem drži. Pred patnjom se stoji uspravno, jer mi nismo sinovi smrti nego Života. I može nam biti teško; i može nam se učiniti da nam se život ruši; i smijemo osjetiti strah, ali ne smijemo zatajiti kao vjernici“, naglasio je.

Dodao je da vjerničko stajanje pod križem u trenutku patnje ima svoju pripravu, ima svoj izvor, ima svoj temelj u svakodnevnoj osobnoj molitvi, nedjeljnoj misi i pričesti te u redovitoj ispovijedi. „Ako toga nema u našem životu, onda je vrlo vjerojatno da pod križem nećemo stajati, nego ćemo pasti. A postoji mogućnost da u trenutku pada prokunemo Boga i optužimo ga za našu patnju. I to je, ustvari, najgori grijeh oholosti – optužiti Boga zbog naše patnje. Takvima, bojim se, nema spasa“, kazao je preč. Pavlaković.

Na kraju propovijedi potaknuo je vjernike da mole zagovor Djevice Marije i da traže Božji blagoslov.