Svečanosti su se pridružili članovi Katoličke udruge „Veronikin rubac“ za pomoć starijim i nemoćnim osobama, kojoj je sjedište u franjevačkom samostanu, a čija je sv. Majka Terezija zaštitnica.

Uvodeći u slavlje, predslavitelj i propovjednik fra Venancije Mihaljević, gvardijan franjevačkog Samostana Svetoga Križa, podsjetio je na svetičin životopis, redovnički i misijski put koji je krenuo od rodnoga Skopja do Indije gdje je „na poseban način otkrila potrebe najugroženijih, najsiromašnijih posvećujući se njima i uz dozvolu crkvenih poglavara osnovala redovničku Družbu sestara misionarki ljubavi, ali i Družbu braće misionara ljubavi, nastavljajući zdušno činiti djela milosrđa u svem svom životu“.

„Ona je i sama osjetila đavolsku silu u svom životu i svojemu djelovanju, mnoge zamke, zapreke čak i sumnje da nije, možda, pod njegovom vlašću pa je čak razmišljala da bi bilo dobro izvršiti egzorcizam. Ali, sve su to bile patnje i muke kroz koje je prolazila da bi još više zasjala svojom svetošću, svojom pokorom pred ljudima i cijelim svijetom, a i pred Bogom. Zato neka je ova misa sviju nas i zahvalnost, a isto tako i preporuka u njezin zagovor“, kazao je uvodno gvardijan Mihaljević.

Potaknut čitanjem odlomka iz Evanđelja po Luki (4, 31 – 37) i Prve poslanice Solunjanima (5, 1 – 6. 9 – 11), propovjednik je razložio da Isus u Evanđelju dana nastavlja činiti čudesa oslobađajući čovjeka đavolskih okova, a sv. Pavao govori o Danu Gospodnjem, pitajući se koji je to Dan Gospodnji.

„Ne trebamo biti zabrinuti, ako smo Gospodinovi; ako smo u svjetlu, što kaže sv. Pavao: ‘Svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana.‘ Suprotno su od sinova dana, sinovi grijeha kojima će vladati, uistinu, onaj demonski duh dana i nevjere, udaljenosti od Boga, koji će nas željeti zarobiti i staviti pod svoju vlast. Zato molimo Gospodina Isusa da nas upravo po svojoj Riječi sve oslobodi te đavolske sile, vlasti. Naoko je bila njegova pobjeda, ali u Gospodinovoj muci, Gospodinovoj smrti na križu i slavnom uskrsnuću njegova je vlast zauvijek skršena. No, on će i dalje napastovati ljude i nastojati zarobiti na poseban način kako bi bili u tami, udaljeni od Boga. I zato je dobro prepoznavati sve te njegove laži i zamke i, uistinu, prepoznavati Dan Gospodnji da njegovo svjetlo i mir, radost i sreća može doći od Gospodina pošto smo u Gospodinu i Gospodinovi smo“, rekao je fra Venancije.

„Danas kada slavimo sv. Majku Tereziju dobro se prisjetiti i mnogih njezinih djela među najsiromašnijima i nezaštićenima. A koji su to danas? Prvenstveno, to su nerođena djeca. Na žalost, kažemo da smo civilizacijski napredni, ako donosimo zakone kojima je slobodno ubijati nerođenu djecu, upravo najnezaštićenije. Isto tako i siromašne, prezrene, gurnute na rub društva. Neka nam sv. Majka Terezija primjerom svetosti, uistinu, svijetli kako bismo i mi živjeli ‘Dan Gospodnji’, bili svjetlo, kako ne bismo bili ljudi tame zarobljeni đavolskom silom, već da živimo u svjetlu Božje milosti i njegove ljubavi pa tako neka bude po zagovoru sv. Majke Terezije“, zaključio je predslavitelj.

U Sveopćoj molitvi vjernici su molili na nakane: za sinovski odnos prema Bogu, bratsku i sestrinsku ljubav prema bližnjemu; za ljubav i strpljivost u razumijevanju, pomaganju i njezi bolesnika; za poticanje srca da budu Samarijanci svima koji su ostavljeni i napušteni, za koje se nitko ne brine i koje nitko ne voli; da u potrebitima vide Krista i pritječu u pomoć; za razumijevanje i strpljivost prema djedovima i bakama.

Predmolitelj o. Mihaljević je posebno molio za članove Katoličke udruge „Veronikin rubac“ „da rastu u milosrđu i djelima ljubavi te u Osijeku budu ljudi svjetla, a ne tame“, i da svi budu revni u djelima ljubavi i zasluže vječnu nagradu.

Naposljetku, prije završnoga blagoslova, pozvao je vjernike da budu svjetlo Božje svojim životom gdje god da jesu pozivajući na „molitvu za slugu Božjega o. Antu Gabrića (28. veljače 1915. – 20. listopada 1988.), hrvatskoga misionara i suradnika Majke Terezije, da ga možemo slaviti kao sveca“.

Misu je suslavio ispovjednik fra Anto Barišić. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor franjevačke crkve u Tvrđi, a članovi „Veronikina rupca“ (Mateo Peroli i Nevenka Špoljarić) sudjelovali su u misi i čitanjem.

Misnom slavlju prethodila je molitva krunice i redovita pobožnost utorkom sv. Antunu Padovanskom, koju je vodio gvardijan Mihaljević.