Misno slavlje predvodio je mons. Tomislav Subotičanec, generalni vikar Zagrebačke nadbiskupije i moderator Nadbiskupskog duhovnog stola, a koncelebrirali su preč. Antun Sente, župnik, vlč. Nikola Špiljak, župnik vikar, vlč. Marko Baršić, upravitelj župe sv. Vida u Petruševcu, asistirao je trajni đakon Marijan Spehnjak, povjerenik za pastoral sportaša Zagrebačke nadbiskupije.

Prije početka misnog slavlja, pozdravljajući sve okupljene, župnik Sente posebno je pozdravio predstavnike Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Hrvatskog olimpijskog odbora, kao i predsjednike i predstavnike različitih sportskih saveza i klubova, sve tajnike, trenere i sportske djelatnike. „Pozdravljam i vas, dragi sportaši koji ste se i ove godine okupili kako biste zahvalili Bogu na svim postignućima, uspjesima i rezultatima, te ujedno uputili molitvu dragom Bogu za dobro zdravlje, mudrost, snagu i sposobnost kako biste i ubuduće mogli svladavati vještine na sportskom polju“, rekao je preč. Sente.

„Danas, na Dan sjećanja na Vukovar i Škabrnju i na druga mjesta stradanja u Domovinskom ratu, molit ćemo za sve poginule hrvatske branitelje, poginule Vukovarce i njihove najbliže koji su pogođeni ratnim stradanjima“, rekao je župnik Sente.

Mons. Subotičanec osvrnuo se u homiliji na pročitano Lukino evanđelje koje izvještava o čudesnom događaju ozdravljenja slijepca u Jerihonu. U susretu Isusa i slijepca događa se prijelomni trenutak, odnosno trenutak koji pokazuje što može učiniti snaga vjere. Slijepac vjeruje i ne da se pokolebati u svome vjerovanju. On je čvrsto uvjeren da je Isus Sin Božji i da ga može spasiti; da mu može pomoći i darovati vid. Zato uporno viče, ne da se ušutkati, iako mnoštvo oko njega pokušava zaustaviti njegov vapaj, podsjetio je mons. Subotičanec.

„Kakvu je preobrazbu na tom mnoštvu učinila snaga vjere jednoga slijepca. No, još je važnija preobrazba snagom vjere koja je zahvatila samog slijepca. On odjednom skače na noge i već je u tom trenutku bio oslobođen i spašen! Već je tada njegova sljepoća postala prošlost“, protumačio je mons. Subotičanec.

Evanđelje zaključuje ovu zgodu svjedočanstvom kako je slijepac, nakon što je progledao, pošao za Isusom, slaveći Boga. Može li čovjek koji je progledao, krenuti nekim drugim putem?! Može li slijediti nešto drugo, osim nasljedovanja Boga, pitao je okupljene vjernike mons. Subotičanec, odgovorivši: Mnogi su vidjeli Isusa; mnogi su ga čuli, ali su otišli svojim putem. Kod zdravih očiju ostali su slijepci. No, bilo je i onih, a ima ih i danas, koji su progledati. To su ljudi kojima je snaga vjere u Božje milosrđe iz temelja promijenila živote. Postali su novi ljudi! Promijenili su perspektivu, zbacili su sa sebe staro odijelo i odjenuli se u Božju ljubav.

Mons. Subotičanec istaknuo je da slaviti Boga znači „zahvaljivati na taj način da razglašavam što mi je Bog učinio“. To znači svjedočiti o Božjoj dobroti, ljubavi i milosrđu. Otkrivati ovome svijetu ljepotu Boga. I mi okupljeni na ovoj misi zahvalnici želimo činiti upravo to – podati slavu Bogu, odnosno zahvaliti na svemu što smo u ovoj godini od njega primili; želimo posvjedočiti svojoj okolini Božju dobrotu, snagu i ljepotu življenja s Njim. Želimo naprosto progledati i dati priliku svojoj okolini da progleda, zaključio je propovjednik.

Nakon mise zapaljeni su lampaši za žrtvu koju su poginuli u Domovinskom ratu dali za domovinu Hrvatsku.