Sprovod don Stipe Ljubasa u Kaštel Novome

Misu i sprovodne obrede predvodio je umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s provincijalom Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja fra Markom Mršom, pastoralnim vikarom Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljkom Antom Ančićem, župnikom Župe sv. Petra apostola u Kaštel Novome don Božom Plazibatom i uz sudjelovanje ostalih 110 svećenika. U prepunoj župnoj crkvi sv. Petra apostola na misi su nazočili članovi obitelji iz Roškog Polja i Kaštel Novoga, bogoslovi, časne sestre, mještani župe te brojni vjernici iz župa u kojima je don Stipe djelovao.

Na početku mise predvoditelj nadbiskup Barišić izrazio je nazočnima, posebno rodbini i najbližim suradnicima, u svoje ime i u ime nadbiskupa Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Zdenka Križića, iskrenu ljudsku i kršćansku sućut.

„Nalazimo se još u ozračju svetkovine Svih svetih i blagdana Dušnog dana koji nas na poseban način uvode u pashalni misterij. U slavlju pashalnog misterija, na ovoj misi, želimo pratiti našega don Stipu prema zagrljaju Oca Nebeskoga“, istaknuo je na početku mons. Barišić. Pred smrću ljudski pogled često ne vidi smisao, ali mi vjernici vjerujemo da je smrt tek prelazak u bolji i ljepši svijet, kazao je mons. Barišić na početku mise potaknuvši nazočne na čin kajanja.

Mons. Barišić u homiliji je kazao kako ih don Stipin sprovod ostavlja u ozračju Dušnoga dana. „Uvijek kad vidimo osmrtnicu možemo uočiti da su na njoj dominantni podaci, odnosno datum o rođenju i smrti. Svi mi imamo datum rođenja, a zasigurno ćemo imati i datum smrti. Također, obično između ta dva datuma stoji i mala crtica. U prenesenom značenju, ta crtica označava život. Kod nekoga je ona kraća, a kod nekoga duža. Mogli bismo se složiti u slučaju našega don Stipe da je ta crtica mogla biti duža i da je prekratka. Od te crtice svatko od nas poznaje barem neku točkicu. Ja sam ga upoznao još u sjemeništu. Bio je veseo momak, pun optimizma, komunikativan, poletan. Kasnije u bogosloviji još je više razvio svoje sposobnosti koje mu je Gospodin darovao. Tijekom svećeništva imao je razne uloge. Bio je tajnik, župnik u Makarskoj, Trilju i Košutama. Gdje god je došao ljudi su ga prihvaćali te je sa zadovoljstvom vršio svoje dužnosti, uspostavljao kontakte. Mnogi ga biskupi znaju. On je bio svećenik, doista, koji se nije štedio“, istaknuo je u propovijedi mons. Barišić.

„Don Stipe je pokušavao u svojemu životu uskladiti svoju volju s Gospodinovom. Svoju volju je usklađivao tako što se odazvao na poziv za svećeništvo, ali ponajprije tako što je djelovao kao čovjek i kršćanin u različitim sredinama. Svaki odlazak je bolan zato bismo ga trebali gledati očima vjere. Trebamo taj odlazak gledati kao susret s Ocem Nebeskim. Premda je crtica njegova života relativno kratka, vjerujem da će ga Gospodin nagraditi za sve ono što je učinio u svojem životu“, kazao je.

Na kraju homilije nadbiskup je kazao kako je pokojnik živio i umor u nadi u uskrsnuće. Ta nada je darovana i nadilazi sva ljudska nadanja. Mnoge ljudske nade ostanu u životu neostvarene, no nada u uskrsnuće, nada koja se ostvaruje u Isusu Kristu, ona ne postiđuje. Takva nada ukorjenjuje, daje čvrst temelj i nadu za budućnost. „Dragi don Stipe želimo da puninu života ostvariš u zagrljaju Oca Nebeskoga. Hvala ti na svemu i počivao u miru Božjem“, zaključio je.

Prije sprovodnih obreda pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljko Ante Ančić ukratko je prikazao život i rad don Stipe Ljubasa. Prenio je izraze sućuti apostolskog nuncija u Bjelorusiji mons. Ante Jozića i donedavnog apostolskog upravitelja Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Želimira Puljića. U ime svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije nazočnima se obratio don Tomislav Topčić. Na kraju su se obratili predstavnici župe Trilj i Kaštel Novoga.

„Svećenik Stipe Ljubas, sin oca Joze i majke Kate, rođen je 21. ožujka 1962. u Roškom Polju (općina Tomislavgrad, BiH). Roditelji su imali četvero djece, tri sina i kćerku. Rano djetinjstvo proveo je u svom rodnom mjestu. Godine 1968. obitelj se preselila u Kaštel Novi gdje se nastanila i uključila u crkveni i društveni život“, kazao je mons. Ančić te nastavio: „Tako je Stipe kao dječak u Kaštel Novom započeo osmogodišnju školu. U toj sada svojoj župi postaje revan ministrant tadašnjem župniku don Zdenku Braliću. Od svojih roditelja u obiteljskoj kući primio je kršćanski odgoj, a župnik je primjerom života i duhovnim poukama bio dodatni poticaj da Stipe otvorena srca osjeti Božji poziv i krene putem prema svećeništvu.

Kad je završio osmi razred 1977. javlja se u Nadbiskupsko sjemenište i upisuje u Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju. Nakon položenog ispita zrelosti 1981. primljen je u Centralno bogoslovno sjemenište u Splitu kao svećenički kandidat Splitsko-makarske nadbiskupije. U splitskoj bogosloviji dobiva duhovnu formaciju i kao bogoslov pohađa filozofsko-teološki studij na ondašnjoj Teologiji u Splitu današnjem Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Vojni rok odslužio je u Pivki (Slovenija) 1983.-1984.

Po završetku petogodišnjeg teološkog studija u šestoj pastoralnoj godini Stipu i još četvoricu njegovih kolega za đakona je zaredio ondašnji splitsko-makarski nadbiskup Frane Franić 6. prosinca 1987. u konkatedrali sv. Petra u Splitu. Sljedeće godine sveti red prezbiterata primio je preko ruku istog nadbiskupa mons. Frane Franića 26. lipnja 1988. također u splitskoj konkatedrali. Mladu misu slavio je 10. srpnja u Kaštel Novom, a zatim u svojoj rodnoj župi Roško Polje.

Prvi dekret što ga je dobio kao mladomisnik vodio ga je u Župu sv. Mihovila ark. Trilj gdje je kao župni vikar tri godine pomagao župnicima pok. don Miji Vrdoljaku i poslije don Špiri Čikešu. Tu je stekao svoja prva pastoralna iskustva, a posebna mu je zadaća bila da priprema gradnju nove crkve u Košutama.

Nakon toga godine 1991. nadbiskup Ante Jurić imenovao je ga je svojim osobnim tajnikom i na toj je službi ostao šest godina. Bile su to teške, prijelomne i nemirne godine urušavanja totalitarnog komunizma, raspada bivše države, domovinskog obrambenog rata, dolaska demokracije i ostvarivanja vjekovnih težnji hrvatskog naroda za slobodom i vlastitom državom.

Don Stipe je bio nadbiskupu Juriću desna ruka, vozio ga je i pratio, bio je ceremonijar i voditelj na raznim crkvenim i liturgijskim slavljima, pomagao i pripremao susrete i pohode kod brojnih posjeta političkih vlasti, predstavnika društvenih i kulturnih ustanova ili pak u obilasku hrvatskih branitelja na bojišnicama. U tom šestogodišnjem razdoblju djelujući uz nadbiskupa kao mlad, poletan i nadobudan svećenik, spretan organizator bio je aktivan kao član nekoliko nadbiskupijskih vijeća (za sjemeništa i zvanja, za liturgiju, umjetnost i glazbu, za pastoral mladih).

Nakon tih desetak godina svećeničkog rada imenovan je župnikom u Župi Kraljica mira u Makarskoj (1997.-2002). Ta se novoosnovana makarska župi tek postupno oblikovala, nije imala prave crkve pa je pastoralni rad u skučenim prostorima bio prilično otežan. Don Stipe je nastavio pripreme svojih prethodnika oko terena i izrade dokumentacije za novu župnu crkvu te započeo njezinu gradnju.

Pastoralne potrebe nadbiskupije dovele su ga iz Makarske u Župu Trilj u kojoj je kao župnik i dekan djelovao 21 godinu do svoje nedavne teške bolesti i ranog preminuća. Kao triljski župnik revno je nastojao duhovno izgrađivati svoju župnu zajednicu, moliti i slaviti Gospodina, hraniti ljude Božjom riječju u nagovorima, propovijedima i poukama, slaviti sakramente spasenja da svima budu duhovna hrana i okrepa, poučavati djecu i mlade da idu Kristovim putem, donositi utjehu i pomoć starijima, bolesnima i potrebnima.

Jedna od važnih zadaća bila je gradnja crkve u Košutama. Taj su projekt već godinama pripremali njegovi prethodnici. Ali glavni dio posla oko izgradnje napravljen je u vrijeme prvih godina župnikovanja don Stipe. Blagoslov temeljnog kamena obavio je 2005. splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić koji je dvije godine poslije posvetio novosagrađenu tada još filijalnu crkvu Srca Isusova s pastoralnim centrom Ivan Pavao II.

Dok nije osnovana samostalna župa Košute (2012.), don Stipe je u Trilju imao pastoralne pomoćnike – kapelane s kojima je dobro surađivao. Okolni svećenici su radonavraćali u župnu kuću i uvijek su bili dobrodošli. Don Stipe je imao organiziranu kuhinja koju je godinama vodila s. Siksta pa su se obližnji župnici redovito okupljali na zajednički ručak.

Kada je tadašnji župnik Čaporica don Ante Balić zbog bolesti otišao u mirovinu, don Stipe je imenovan upraviteljem te župe koju je više mjeseci pastorizirao i vodio obnovu župne kuće. Don Stipe je bio jedan od najdugovječniji dekana u nadbiskupiji jer je cijelo vrijeme svoje župničke službe u Trilju obnašao službu dekana Cetinskog dekanata.

Bio je pobožan i revan, otvoren i komunikativan župnik, srastao sa svojim vjernicima i njihovim potrebama, župljani su ga cijenili kao dobrog svećenika, poštivali ga i voljeli. Puno nas je puta znao nasmijati svojim šalama i vrsnim imitiranjem pojedinih profesora i poglavara.

Don Stipe je već neko vrijeme imao zdravstvenih tegoba s kojima se nekako nosio. Prije tri mjeseca njegovo se zdravstveno stanje naglo pogoršalo pa je hitno dopremljen u bolnicu na Firulama. Tu je ostao gotovo dva mjeseca dok mu se stanje nije stabiliziralo te je mogao biti otpušten na kućnu njegu kod svoje sestre Mile u Trogiru i nadao se oporavku.

Međutim, ubrzo je ponovno morao u bolnicu jer su mu počeli zakazivati vitalni organi. U jedinici intenzivne liječničke njege KBC-a na Križinama bio je priključen na aparate i više se nije oporavio. Preminuo je u ponedjeljak, 30. listopada u poslijepodnevnim satima u 62. godini života i 36. godini misništva“, naveo je mons. Ančić.