Don Tomislav je preminuo nakon teške bolesti, okrijepljen sakramentima, u KBC-u Rebro u Zagrebu u petak 21. svibnja u 56. godini života i 31. godini svećeništva. Nadbiskup Puljić izrazio je osobitu zahvalu liječnicima u Zadru i Zagrebu koji su pomagali don Tomislavu „hrvati se s opakom bolešću, a on je strpljivo i s optimizmom nosio životni križ zadnjih par godina, hrabro poput Joba, koji je vjerovao ‘da njegov Izbavitelj živi’“.

Don Tomislav je treći svećenik iz župe Bibinje kojega je mons. Puljić sahranio u jedanaest godina koliko je nadbiskup u Zadarskoj nadbiskupiji, a u zadnjih 11 godina zaredio je jednog svećenika rodom iz Bibinja. „Siguran sam da je njegovo, a i moje pitanje tko će don Tomislava zamijeniti? Dok ga preporučujemo Božjem milosrđu, zahvaljujemo mu na njegovoj posljednjoj propovijedi kojom nas učvršćuje u vjeri da se ‘njegovim vjernima život mijenja, a ne oduzima’“ rekao je mons. Puljić, u zahvalnosti don Tomislavu „što je kruh nebeski s vjerom lomio i zajednicu Božjeg puka oko stola Gospodnjeg okupljao, 31 godinu s vjerom kao svećenik propovijedao, tumačio Riječ Božju i dijelio svete Tajne“.

„U ovakvim okolnostima pojavljuju se pitanja o životu i smrti. Zašto neki dočekaju duboku starost, a drugi, poput don Tomislava, odlaze u punoj snazi života? Voljeli bismo čuti odgovor i od don Tomislava od kojeg se rastajemo u župi gdje je naučio prve molitve i primio svete sakramente. Pratimo ga na vječni počinak sa sviješću da se uputio kamo je i nama jednom poći. Kao vjerni učenik svoga Učitelja bio je prožet čvrstom vjerom da je smrt sveti trenutak rađanja za vječnost. Za taj trenutak pripremao se osobito zadnjih godina te je prošao iskustvo toga otajstvenog prijelaza i susreo se s Božanskim Sucem, gdje mu je nova i vječna istina o životu i smrti potpuno otkrivena“ rekao je nadbiskup Puljić.

„Činjenica je da nas smrt opterećuje osjećajima straha i osjećajima neizvjesnosti. Ali, uz Isusov križ nade i utjehe mi smo kadri pjevati pohvalnu pjesmu „sestrici smrti“. Isus nas tješi i govori „neka se ne uznemiruje srce vaše“. Očima vjere prihvaćamo da je ovozemni život samo djelić onog vječnog koji nakon smrtnog prijelaza vječno traje. Blago čovjeku kad ga na tom prijelazu prati takvo svjetlo vjere i obasjava životnu putanju. Jedino u svjetlu uzvišene tajne smrti i uskrsnuća Božanskog Spasitelja moguće je shvatiti tajnu rađanja i umiranja“, rekao je mons. Puljić.

Podsjetio je riječi ohrabrenja i podrške i u Jobovoj knjizi ljudske patnje. „Job koji je izgubio djecu i imovinu te udaren užasnom bolešću, ne gubi nadu u svoga Gospodara. On prihvaća iskušenja i čvrsto vjeruje da će Jahve na kraju pravedno nagraditi: „Ja dobro znam, Izbavitelj moj živi i posljednji će on nad zemljom ustati“. To je nada naša. To je okrepa vjere koju ispovijedamo. Kad se ‘razori dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište u nebesima’“ rekao je nadbiskup Puljić. Izrazio je sućut rodbini pokojnog don Tomislava. To su njegova braća Vinko i Eugen, sestre Ivana i Elija, s njihovim obiteljima.

Na kraju mise, životopis don Tomislava predstavio je mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, istaknuvši da je „don Tomislav u svojoj obitelji i župi naučio i živio u tropletu ljubavi prema Bogu, Crkvi i domovini“.

Don Tomislav je rođen 18. kolovoza 1965. god. u obitelji Božidara i Anke rođ. Kero u Bibinjama. Kršten je u župnoj crkvi sv. Roka u rodnim Bibinjama gdje je završio i osnovnu školu. Potom je upisao Nadbiskupsko sjemenište ‘Zmajević’ u Zadru, gdje je maturirao 1984. g. Iste godine upućen je u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu gdje je započeo studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Nakon prve godine studija odslužio je vojni rok i kasnije je nastavio s teološkim studijem.

Nakon što je diplomirao, zadarski nadbiskup koadjutor Ivan Prenđa zaredio ga je za đakona u župnoj crkvi Velike Gospe u Bibinjama, na svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 1990. g. Za svećenika ga je 16. prosinca 1990. g. u katedrali sv. Stošije zaredio zadarski nadbiskup Marijan Oblak. Pastoralni praktikum za đakonat vršio je u župama Pag i Bibinje. Mladu misu slavio je u Bibinjama u crkvi Velike Gospe 21. siječnja 1991. godine.

Don Tomislav je bio kapelan u župama Puntamika u Zadru, Diklu i Kožinu. U srpnju 1991. g. imenovan je župnikom Škabrnje i Nadina gdje ga je zatekao početak Domovinskog rata. Tada je sa svojim župljanima doživio razaranje mjesta, rušenje crkava i ubijanje nevinih civila i branitelja. Pastoralnu je brinuo za vjernike prognanike u izbjegličkim naseljima u Zatonu, Sabunikama, Punta Skali i Piniji u Petrčanima. Hrabrio ih je u teškoćama i poticao na ustrajnost i vjernost.

Uz pastoralnu brigu za prognanike, don Tomislav je imenovan suradnikom u Nadbiskupskoj kuriji. Po završetku Domovinskog rata i povratku u Škabrnju i Nadin započeo je duhovnu i materijalnu obnovu povjerenih župa. Nakon Škabrnje i Nadina bio je župnik u Biogradu n/m i dekan Biogradskog dekanata. Godine 2006. imenovan je župnikom župe Sv. Kasijana u Sukošanu s filijalom Debeljak i vršio je službu dekana dekanata Zadar-Istok. Godine 2014. imenovan je župnikom u župi Kraljice mira na Stanovima u Zadru.

Bio je član Svećeničkog vijeća Zadarske nadbiskupije, braniteljem ženidbene veze na Nadbiskupijskom sudu prvoga stupnja u Zadru i član Vijeća HBK za kler u ime Zadarske nadbiskupije. Zahvaćen opakom bolešću dano mu je vrijeme liječenja i rehabilitacije, nakon čega se kratko vratio službi župnika u župi Kraljice mira u Zadru.

„Naša i njegova očekivanja ozdravljenja nisu se obistinila, nego ga je Gospodin pozvao k sebi da bi mu na kraju Vazmenog vremena u punini razotkrio slavu svoga božanskog lica. Gospodar života pozvao ga je za svoj nebeski stol u vječnosti, da izliječen moćnom Isusovom ljubavlju s križa, pobjednicom nad smrću, bude dionik zajedništva beskraja s Ocem i Sinom u Duhu Svetom“ rekao je mons. Josip Lenkić.

Bibinjski župnik don Zdenko Milić zahvalio je don Tomislavu za njegovu svećeničku prisutnost, za sve što je učinio za rodnu župu, rekavši da se uvijek zanimao za ono što se događa u Bibinjama te ih je rado pohodio i podržavao.