Od pokojnika su se oprostili njegova majka Zlata, braća Anton, Ivica i Oliver s obiteljima i druga rodbina te oko 60 svećenika, časne sestre raznih družbi, bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, studenti Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu na kojem je do umirovljenja predavao te drugi vjernici.

Na početku mise je ravnatelj Svećeničkog doma Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Fabijan Stanušić podsjetio da je vlč. Marinko u Svećenički dom primljen 29. srpnja 2021. gdje je u jutarnjim satima 13. rujna 2021. i preminuo. Potom je povezavši tri liturgijska dana osvrnuo na pokojnikovo življenje. „13. rujna – Ivan Zlatousti. Dan smrti našeg Marinka. Ivana Zlatoustog su nazivali doctor euharisticus. Mi smo našeg kolegu od milja zvali doktor što je on u stvarnosti i bio – doktor moralne teologije, ali bit ću slobodan reći i doctor euharisticus i ispovjednik – doktor, kako za mlađe (bogoslove), tako i za starije (svećenike). Poput Ivana Zlatoustog, koji biranim riječima govori o svećeništvu, tako i Marinko govori u svojoj oporuci o ljepoti svećeničkog poziva. Marinko je u stvari bio jedna ponizna i skromna osoba, ali u biti jako polivalentna osoba, kako u knjizi i peru, tako i glazbi (pjevanju i sviranju) odnosno sportu. 14. rujna – Uzvišenje Svetoga Križa. Marinko je imao dva drva križa bolesti koji itekako vode prema onom glavnom uzvišenom Križu. Svima nama koji smo ga posjećivali ostat će u sjećanju njegovo pružanje ruke. 15. rujna – Gospa Žalosna. Ovu misu zadušnicu neki nazivaju i liturgija žalovanja u kojoj želimo biti solidarni s onima koji žaluju, a to su majka i braća s obitelji te kolege i prijatelji. Molimo nebesku majku, koja je itekako iskusila žalost, da svojim zagovorom isprosi snagu onima koji su u žalosti.“

Uvodeći u  slavlje mise kardinal Puljić uputio je u svoje ime i u ime vrhbosanskog nadbiskupa koadjutora Tome Vukšića, koji je u to vrijeme predslavio misu u župi Vitez, riječi pozdrava te izraze iskrene kršćanske sućuti, u prvom redu majci, braći i drugoj rodbini i svima koji su voljeli vlč. Marinka. „Ne samo da želim izraziti sućut, nego i solidarnost u molitvi za Marinkovu dušu“, kazao je kardinal Puljić. Potom je izrazio zahvalnost Bogu da ima prigodu, u zajedništvu sa brojnim svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima i drugim vjernicima, prikazati misu za pokojnikovu dušu.

U homiliji kardinal je istaknuo da mu osobito teško pada govoriti nad lijesom relativno mladog svećenika kojeg poznaje od prvih dana ulaska u Nadbiskupsko sjemenište „Zmajević“ u Zadru upravo u rujnu 1979. godine kada je on obnašao službu duhovnika. „Pratio sam ga sve do zadnjih dana kada je prolazio svoje čistilište. Koliko mi je teško da nas je napustio, toliko mi je utjeha da mu je Bog skratio njegove muke i primio ga u svoj vječni božanski zagrljaj ljubavi i vječnog svjetla“, kazao je vrhbosanski nadbiskup.

Dodao je da je vlč. Marinko, „odlazeći iz ovog vremenitog života u vječnost“, u oporuci zamolio sve za oproštenje te da svima ujedno i oprašta. Kazao je i da je, osim što je istinski volio svoje svećeništvo, vlč. Perković kao ispovjednik riječju i životom hrabrio mlade na putu zvanja. „Svoju vjernost Kristu i Crkvi svjedočio je životom, a i pisanom riječju. Posebno je, uz mentora doktorske radnje p. Fučeka, izgradio zdrava moralna načela koja je živio i naučavao, te u knjige pretočio“, rekao je kardinal Puljić naglasivši da se pokojni svećenik s bolešću nosio „pun pouzdanja u Boga“.

Napominjući da u homilijama na zadušnicama rijetko govori o pokojniku, karidnal Puljić je istaknuo da je vlč. Marinko mjesnoj Crkvi ostavio baštinu „živeći svoje svećeništvo u postojanoj vjeri“. Podsjetio je da je svaki sprovod ujedno ispit savjesti, ali i učvršćivanje vjere u uskrsnuće mrtvih i život vječni. „Ne možemo biti na ovoj misi, a ne stati pred pitanjem smisla života i onog trenutka kada ćemo zakoračiti u vječnost“, rekao je kardinal Puljić potaknuvši nazočne da, dok hode „ovom suznom dolinom“, ne dopuste da im išta zakloni taj „pogled u vječnost“ te otme to „pouzdanje u Gospodina koji nam zajamči da je s nama u sve dane našeg života“.

Govoreći iz iskustva osobnog poznanstva s pokojnikom, kardinal Puljić je kazao da su vlč. Marinka osobito boljele pojedine geste kolega svećenika ili Bogu posvećenih osoba koje bi odbile suradnju za Božju stvar ili ga ne bi pozdravile. „Unatoč tomu, nikada nije osuđivao, nego je tražio put razumijevanja. Nakon tih razgovora je iskreno molio Božje svjetlo za svaku takvu osobu“, ispričao je kardinal Puljić, zahvalivši vlč. Marinku na njegovu svećeničkom življenju i svjedočenju. „Neka Tvoja vjernost Gospodinu učvrsti mnoge koji su klonuli duhom ili su dozvolili da im nešto ili netko zasjeni pogled u vječnost. Tebi želimo vječnu svjetlost, a nama hrabro kročenje za Isusom koji nije poštedio ni svoje Majke od pregorke muke, koju je za nas podnio. Zato i nas poziva na hrabri hod putem križa“, zaključio je kardinal Puljić.

Od pokojnika se, u ime nadbiskupa, svećenika, redovnika, redovnica i bogoslova, i u svoje osobno ime, oprostio generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, koji je, između ostaloga, izložio tijek pokojnikova života. Podsjetio je da misom zadušnicom žele Bogu posebno zahvaliti za dar svećeništva vlč. Marinka, i ujedno moliti da mu oprosti grijehe i slabosti, da bi ušao u puninu radosti svoga Gospodina, Isusa Krista. „Nadbiskupijska zahvala tiče se njegove vidljive ljubavi prema ovoj mjesnoj Crkvi u kojoj je 32 godine svim srcem obavljao svoju svećeničku službu i koju je uvelike zadužio i obogatio, u posljednje vrijeme svojom molitvom i vjerničkim prihvaćanjem ljudske krhkosti i bolesti“, kazao je generalni vikar.

Mons. Ćosić je pročitao i sažalnicu koju su iz Đakova uputili zajedno đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, koji poznaje vlč. Marinka iz vremena poslijediplomskog studija u Rimu, pomoćni biskup Ivan Ćurić, koji je zajedno s vlč. Marinkom služio vojni rok u Banjoj Luci, i umirovljeni nadbiskup Marin Srakić.

Sprovodne obrede na sarajevskom Gradskom groblju Bare predvodio je kardinal Puljić uz sudjelovanje pokojnikove majke, braće, brojnih svećenika, redovnica, redovnika, rodbine i drugih vjernika. Tijelo pokojnog svećenika Marinka čekat će uskrsnuće mrtvih u Svećeničkoj grobnici Vrhbosanske nadbiskupije.