Suslavili su umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak, generalni vikar Varaždinske biskupije mons. Antun Perčić te pedesetak svećenika.

„Ljudi smo nade i vjere, vjerujemo Božjoj riječi i Njegovim obećanjima. Pokojni Josip bio je čovjek koji je vjerovao Božjim obećanjima. To iščitavamo iz njegovoga poziva. Bog ga je pozvao, a on je vjerovao da Bog svoja obećanja uvijek čvrsto drži, da će ispuniti svoje obećanje. Što mu je na početku puta obećao? Pa vjerujemo da je obećao da će Bog biti s njim i da će Bog biti njegova radost. Nije mogao sanjati o onome što će Bog pripraviti za njegov životni put, ali to i nije važno na početku našeg životnog puta. Ključ je u vjerovanju u ispunjenje Božjih obećanja. I danas u prvom čitanju odjekuje jedno obećanje, a Bog obećanja daje još u Starom zavjetu“, rekao je Radoš.

„Pokojni župnik Josip u toj vjeri je živio, rastao, u toj vjeri je odgajao i vas vjernike. Jaganjac Božji je onaj koji potpuno mijenja čovjeka, oduzima sve naše grijehe i čini nas sposobnima da uđemo u svadbenu dvoranu koju Otac priprema za sve nas“, istaknuo je propovjednik dodavši da „svadba Jaganjčeva koja ovdje započinje, ima svoj vrhunac u nebu. Svećenik Josip, vaš župnik i naš prijatelj, ovdje je započeo svadbu, a mi vjerujemo i nadamo se da je sada u svjetlu Isusove ljubavi. Neka mu Gospodin udijeli mjesto za svojim stolom, a ovaj rastanak neka nam bude prilika da u vrijeme korizme Isusovim svjetlom pročišćavamo svoj život, da ga On učini bjeljim, da nas svojom krvlju potpuno očisti i daruje nam novi život“.

Uime svećenika Varaždinske biskupije i Preloškoga dekanata oproštajni govor izrekao je vlč. Antun Hoblaj. „No, svećenikov, kao ni bilo čiji drugi život, nemoguće je izmjeriti količinom materijalnih radova, godinama, ni bilo čime drugim osim dobrim djelima. Uz to, tu su mnogi neznani i nebrojeni sati i sati molitve, duhovnih razgovora, ispovijedi i fizičkim okom nevidljive duhovne pomoći i blizine. Možemo slobodno reći da je Josip po uzoru na Isusa Krista bio dobar i brižan pastir koji je poznavao svoje koji su mu bili povjereni. Vjerno se za njih brinuo, obilazio, tješio utjehom vjere i s njima slavio svete sakramente. Nastojao je biti čovjek molitve i knjige, o čemu i svjedoče brojni naslovi u župnoj knjižnici“, rekao je.

Melani Mihalec podijelila je uime župne zajednice sjećanje na župnika. Rekla je kako je župnik Josip bio više od župnika – učitelj i netko tko je svojim životom ostavio neizbrisiv trag u srcima župljana. „Tijekom Vašeg služenja u našoj župi imali smo troje mladomisnika. To je dokaz koliko ste svojom prisutnošću i službom nadahnjivali mlade da se odazovu Božjem pozivu. Godinama ste neumorno radili: obnavljali crkvu, župni dvor, kapelice i sagradili pastoralni dom. No, sve to je manje važno. Važni su ljudi koje ste oblikovali, vjera koju ste u nama utisnuli i zajednica koju ste okupljali u crkvi“, kazala je.

Uime generacije svećenika zaređenih 1979. obratio se svećenik Zagrebačke nadbiskupije vlč. Dragutin Šarc. „Josip je bio jednostavan čovjek, odličan učenik i student, nije se time uznosio. Odmjeren u govoru, zdravih sudova, promišljen u djelovanju, tako i u svom svećeništvu“, istaknuo je Šarc.

Uslijedili su sprovodni obredi, procesija i ukop na mjesnom groblju u Podturnu.

Preč. Josip Pivar rođen je 11. siječnja 1953. godine u Nedelišću. Za svećenika je zaređen 24. lipnja 1979. godine u Zagrebu. Kapelansku službu vršio je u župi Ivanec od 1979. do 1986. godine. Nakon službe župnog vikara od 1986. do 1991. godine vršio je službu župnika u župi Sigetec, a od 1991. godine postaje župnikom u župi Podturen, i tu službu vrši do svoje smrti. U vječnost je pozvan u nedjelju, 16. ožujka 2025. godine u 73. godini života i 46. godini svećeništva.