Sprovodni obredi i misa zadušnica za novinarku Hrvatskoga katoličkog radija Vesnu Živko

Sprovodni obredi slavljeni su na zadarskom Gradskom groblju, a misa zadušnica u župnoj crkvi Presvetog Srca Isusova na Voštarnici u Zadru.

„Vjerujemo Kristu koji je umro za nas da, živimo ili umiremo, zajedno s Kristom živimo“, rekao je preč. Novak rodbini, kolegama i prijateljima na posljednjem ispraćaju Vesne Živko.

„Kad se opraštamo od naše sestre Vesne, legitimno je u srcu nositi tugu, bol i žalost. U isto vrijeme, razmišljajući nad njenim životom, imamo razlog na osobiti način čuti pročitanu Božju riječ, apostola Pavla koji piše o našoj domovini koja je na nebesima i Isusove riječi koje je govorio učenicima, a govori ih i nama: ‘Neka se ne uznemiruje srce vaše. Vjerujte u Boga i u mene vjerujte.’ Naša sestra Vesna živjela je na takav način“, kazao je.

Govoreći o Vesninoj osobnosti, poručio je da je voljela govoriti i pomoći drugome. „Nije voljela govoriti o sebi, o svojoj bolesti ni o svojim teškoćama koje je podnosila. Na taj način zapravo je pokazivala da u ovom životu želi učiniti najviše i maksimalno, koliko su joj tjelesne snage dopuštale, a ostalo je prepustila Bogu.

Dok svatko od nas osjeća tugu i bol, kao svećenik i kao vjernik usuđujem se reći da imamo razloga dopustiti u srcu i jedan smiješak, jedan osmijeh. Onakav kako ga je Vesna znala izraziti u trenucima radosti“, rekao je preč. Novak.

„U trenucima ovozemaljskog oproštaja od Vesne, smiješak koji je bio znak Vesnine osobnosti javlja se u evanđeoskom duhu, osluškujući Isusa koji kaže ‘Ja sam Put, Istina i Život’. Molimo da On koji je Put, Istina i Život, našoj sestri koja je išla putem života, koja je tražila istinu i često bila borac za pravdu, u Isusu pronađe onoga koji je život. Neka joj po svom milosrđu udijeli blagoslov i radost vječnog života. A mi na ovozemaljskom putu, sjećajući se Vesne i uspomena iz različitih situacija života, onoga što nas je s njom vezalo, i dalje ćemo čuti u eteru HKR-a njen glas kroz radio drame i druge sadržaje koji ostaju zabilježeni u eteru. Vjerujem da će u našim srcima odjekivati osmijeh zahvalnosti za dar Vesninog života i za dar što smo u jednom dijelu našeg života mogli biti suputnici naše pokojne sestre Vesne. Neka joj Gospodin po svome milosrđu udijeli pokoj vječni“, zaključio je v.d. ravnatelja HKM-a.

Oproštajne riječi u ime kolega na groblju

U ime kolega HKR-a / HKM-a, s kojima je od 1996. do zadnjih dana pred smrt marljivo dijelila radnu svakodnevicu, riječi oproštaja na groblju uputila je Tihana Semijalac.

Izgovarajući riječi kao da joj se osobno obraća, Semijalac je rekla da je Vesnu bilo divno poznavati, uz nju raditi i rasti u duhu, „propitujući se o vrijednostima koje treba gajiti svatko tko se zove djetetom Božjim. A ti si tako dobro znala živjeti pod tim imenom. Bila si dijete Božje potpuno svjesno Njegove ljubavi i svoje jedinstvenosti u Njegovim očima. Znala si da te neizmjerno ljubi i da si Njegova najdraža ovčica za koju bi pošao na kraj svijeta. Ta ti je spoznaja davala sigurnost i u beznadnim trenucima života. Iz nje si učila živjeti predajući se potpuno Božjoj providnosti i sve nas umirivala riječima: ‘Bog će se pobrinuti!’ I uvijek se pobrinuo, i uvijek ti davao još više razloga da Mu vjeruješ bez računice, bez dodavanja svojih zasluga“, rekla je.

Živko je ostavila poseban trag u svom profesionalnom radu kao novinarka, voditeljica i urednica od samog početka djelovanja HKR-a, kasnije i HKM-a.

Vesna je „širila obzore slušatelja, uvijek tražeći ono što je izvan okvira, tražeći smisao i sadržaj prije forme“.

„Divili smo se kako si nosila težinu bolesti, nepokolebljivo i hrabro! Nisi dopustila da ovlada tvojim mislima i dobrim duhom, a znali smo da nije bilo lako, kako je izgledalo u tvom laganom koraku, osmijehu i živahnom pogledu do posljednjeg dana. Bila si doista jedinstvena i svoja, rođena kao original i ostala do kraja original, umnoživši talente koje ti je Gospodin povjerio. A bilo ih je mnogo. Od glasa kojim si pronosila dobro eterom HKR-a, preko pisane riječi i vještih poteza kistom, sve do dramaturških darova kojima si u nama probudila uspavanu radost. Dovoljno ti je bilo znati tko si u Božjim očima, a mi smo se oplemenili onim što smo uspjeli prepoznati u tebi“, rekla je Semijalac, istaknuvši da je Vesna bila samozatajna, „prepuštajući drugima pljesak, tražeći u drugima vrijednost koje ni sami nisu bili svjesni, slušajući radije potrebe drugih, nego govoreći o vlastitim križevima“.

„Zadivljuje spoznaja da si baš sve predavala Bogu, pa i negativne titraje duše, govoreći Mu: ‘Ne želim to, molim Te, Ti to riješi, Bože!’ I tako si se oslobađala svega što bi te moglo odvojiti od Boga i čovjeka. A čovjeka si gledala s djetinjom radoznalošću i pažnjom, posvećujući mu vrijeme i razgovor koji bi često na kraju imao dodanu vrijednost – jer s tobom ništa nije ostajalo plitko i površno, ništa besmisleno. I sve je uvijek bilo s puno smijeha, a ponajviše teške teme, kako bismo teret lakše nosili kroz život“, podsjetila je Semijalac.

Vesna je voljela i djecu kolega, poticala je i njihove talente, a oni su osjetili njenu „jednostavnu i dječju dušu koja ljubi bez zadrške i naučenih formi. Bila si nevjerojatno slobodna od imanja, dugovanja, od strahovanja. Nisi ostavljala neriješene situacije. Bila si iskrena do kraja, pazeći uvijek na dostojanstvo čovjeka. Znala si i postići ono što želiš, služeći se svojim šarmom i velikim intelektom, sve sijući kroz sito istine, dobrote i opće koristi“, rekla je, zahvalivši Vesni što je kolege „oplemenila svojom toplinom, blizinom i uvijek vraćala na ono bitno – biti čovjek – u svakoj prigodi“.

„Svi smo slabi ljudi i strašno bi bilo napuštati ovaj svijet da nema Božjeg milosrđa. Vjerujući u Isusovo milosrđe, do radosti ponovnog susreta u vječnosti, uz pozdrav ‘Tvoj Hrvatski katolički radio i cijeli HKM’“, poručila je kolegica Semijalac te dodala da je „divno pouzdati se u Isusovu ljubav i milosrđe, baš kao što je Vesna znala i kroz život i moleći krunicu Božjeg milosrđa. Jer, kaže Isus preko sv. Faustine: ‘Najsretnija je ona duša koja se pouzdaje u moje milosrđe, Ja se osobno brinem za nju. O, koliko volim duše koje mi potpuno vjeruju, sve ću im učiniti.’“

Misa zadušnica

U zahvalnosti za dar Vesninog života, u propovijedi mise zadušnice, preč. Novak istaknuo je providonosnost liturgijskih čitanja od dana, na dan pogreba Vesne Živko. „Na prvom mjestu je ohrabrenje da Bog svojih neće odbaciti, Bog svojih ne ostavlja. Zatim, Isusova riječ upućena učenicima i onima koji su ga slušali, da se čuvaju svake oholosti, biranja prvih mjesta i očekivanja da ih drugi časte i slave“, rekao je, smatrajući da to evanđelje ocrtava osobnost Vesne „koja nikad za sebe nije tražila prvo mjesto niti se isticala, nego je dopustila da drugi bude ispred nje i da drugi dođu do izražaja.

Zato vjerujemo i molimo da riječi koje Isus govori svojim učenicima budu primijenjene i na Vesnu u nebeskom Kraljevstvu. Da joj Gospodin kaže: ‘Vesna, pomakni se na više. Učinila si u svom životu ono što je tebi bilo zadano. Ispunila si svoje vrijeme, a sada dođi u radost nebeskog doma koje sam pripremio za tebe’. Molimo da se naš život ne oduzima, nego mijenja“, kazao je.

Propovjednik je podsjetio i na ljudsku reakciju s kojom se susrećemo kada netko drag umre. „Tada smo skloni razmišljati što je zadnje što nam je ta osoba rekla. Svatko će se sjetiti svog posljednjeg susreta ili razgovora s Vesnom“, poručio je, opisavši njihov zadnji susret. Kad je kao ravnatelj HKM-a bio u redakciji u tjednu prije Vesnine smrti, dok je još radila, i taj su se put našalili s brojem godina, kako se to običava u redakciji; tko je stariji, tko je mlađi, i u kontekstu čiji je prije kraj života.

„Onda sam rekao: ‘Ono što je sigurno, jest da nam je svima poći tamo. Ne znamo kada.’ Vesna nije sudjelovala u tom razgovoru, ali su nam se susreli pogledi i ona mi se osmjehnula. Taj pogled koji smo izmijenili očigledno je bio dovoljan – da mi završimo naše zajedničko putovanje pogledom, jer svjesni smo da je pred nama Vječnost kojoj idemo ususret. Vesna nije iskazivala svoje potrebe i uvijek je nastojala biti samostalna“, rekao je preč. Novak.

Potaknuvši kolege da „nastave dobro djelo nadahnuto Evanđeljem i dobrim što je od Vesne ostalo; djelo dobrote, ljubavi i naviještanja Božjeg kraljevstva, što je Vesna na svoj način i u svom poslanju činila“, zamolio je da Bog pridruži Vesnu proslavljenoj Crkvi u nebeskom kraljevstvu.

Na sprovodnom obredu na groblju sudjelovao je župnik Župe Presvetog Srca Isusova u Zadru fra Bojan Rizvan, misu zadušnicu suslavio je fra Andrija Bilokapić. „Tko god je pred Bogom je malen. Vesna je prešla u slavu. Živimo iz punine novog susreta u kraljevstvu nebeskom. Ponosni smo što je Vesna niknula u Zadru i što je bila darovana eteru HKR-a. Po svom radu bila je posudila svoj glas Gospodinu, neka je Gospodin za sve nagradi“, kazao je fra Andrija.

Vesna je u svemu oko sebe pronalazila dublji smisao. Voljela je mudre misli i izreke koje je često izricala u eteru, sklona iščitavati zakonitosti duha i života iz naizgled običnih situacija koje se ljudima događaju ili iz zakona prirode. U takvom, Vesninom duhu, simbolično je navesti i sljedeće. Nakon što je Vesnin lijes položen u grob, baš dok se pjevao zadnji stih pjesme koja slavi uskrsli život, Kraljice neba, raduj se, kroz oblake u Zadru odjedanput je snažno i u cijelosti probilo sunce. Vesna bi, vjerojatno, u tom činu prirode prepoznala snažnu simboliku, dublju poruku i možda iskoristila taj motiv za spomen u nekoj svojoj radio drami.

Vesna Živko diplomirala je Komparativnu književnost i Ruski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Voljela je i znala pronicati u značenja riječi. Staroindijsko značenje imena Vesna odnosi se na svjetlost, svjetlinu, dan, jasnoću – stvarnost koju je nastojala živjeti. Upravo ta Božja stvorenost, u trenucima njenog posljednjeg ispraćaja, svojom joj je pojavom na nebu uzvratila. A možda je to bio i znak Vesninog pozdrava i njenog smješka iz Vječnosti.