Sprovodnim obredima prethodila je misa zadušnica u otvorenom dijelu Svetišta, koju je predvodio domaći župnik vlč. Ivan Živić u zajedništvu s vlč. Ivanom Jurićem, župnikom Župe Uzvišenja sv. Križa u Osijeku. Uz obitelj pokojnice, rodbinu i prijatelje, ukopu su nazočile redovnice Družbe sestra Naše Gospe, s poglavaricom s. Zrinkom Šestak.

Vlč. Jurić se sa zahvalnošću prisjetio sestre Mirele koja ga je molitvom pratila kroz njegovu svećeničku formaciju i dalje u na svećeničkom putu, rekavši kako su njezina jednostavnost, poniznost, blagost i vedrina i spremnost služiti drugima bile izražene u susretu s ljudima. U homiliji vlč. Živić je istaknuo privrženu vjeru pokojne sestre Mirele prema svome zaručniku Isusu Kristu, toplinu koju je širila svojom osobnošću oko sebe, rekavši kako je s. Mirela za svoj život poput sv. Pavla mogla reći: „Dobar sam boj bila, trku završila, vjeru sačuvala“.

Na kraju mise zadušnice okupljenima se obratila poglavarica Družbe s. Zrinka Šestak izražavajući sućut obitelji pokojne s. Mirele, rodbini, prijateljima i svojim susestrama. Potom je govorila o životnom putu pokojnice.

Sestra M. Mirela rođena je 22. svibnja 1939. godine u Gunji od oca Mate i majke Mande kao peto i najmlađe dijete u obitelji Šokčević. Na krštenju dobila je ime Eva. U ranoj dobi ostala je bez majke, pa se o njoj, bratu i dvjema sestrama majčinski brinula najstarija sestra Kata. Kršćanska i vjernička obitelj Šokčević aktivno je sudjelovala u svim događanjima župe, tako da je i mala Eva, koju su svi u selu znali kao Seku, bila uključena u aktivnosti župne zajednice. Po završetku osnovne škole stekla je zvanje švelje i bila je poznata u selu po vrsnom krojenju i šivanju. U Gunji su tada djelovale redovnice Družbe sestara Naše Gospe koje su imale svoju kuću uz kuću obitelji Šokčević. Njihova karizma, osobito utjecaj tadašnje s. Ancile, kao i činjenica da su dvije Evine ‘druge’ iz djetinjstva već otišle u redovničku formaciju te Družbe, bili su presudi za Evinu odluku o odlasku u samostan. Na blagdan svetog Augustina, 28. kolovoza 1965. došla je u samostan Družbe i počela svoju redovničku formaciju – kandidaturu i postulaturu u Kući matici u Zagrebu. Na blagdan Snježne Gospe, 5. kolovoza 1966. ušla je u novicijat u samostan u Remetama i dobila redovničko ime – s. Mirela. Dvije godine kasnije, na isti blagdan položila je svoje prve redovničke zavjete.

Nakon završetka Drugog vatikanskog koncila 1965., tijekom prilagodbe redovničkog odijela, s. Mirela je kao iskusna i vrsna švelja svojim marljivim rukama i stečenim znanjem, zajedno s poznatom kreatoricom gospođom Slaviček, krojila i šivala nova redovnička ruha sestrama svoje zajednice ne samo u Zagrebu, nego su je poglavari slali i u druge zajednice Družbe, kako bi sve sestre imale potrebno redovničko odijelo. Dana 29. rujna 1969. premještena je u Starački dom u Garmisch – Partenkirchen u Njemačkoj, zajedno s dvjema sestrama iz Družbe kako bi naučile jezik i završile tečaj njege za bolesne. Krajem 1970. počinje raditi u Caritasovom staračkom domu u Holzkirchenu kod Münhena gdje je s pet sestara iz svoje zajednice preuzela kompletnu brigu o starijim i bolesnima osobama sve do svoje mirovine 2000. godine. Od 1978 . do 1981. obnašala je i dužnost kućne poglavarice.

Iz Njemačke vraća se u Zagreb i preuzima brigu za bolesne i stare sestre u Remetama, a od 2009. i u Primorskoj, uz službu blagovaoničarke i švelje. Početkom 2013. premještena je u župu Davor gdje je pomagala u pastoralu i drugim poslovima. U rujnu 2017. premještena je zbog zdravstvenih poteškoća u samostan u Remetama u kojem je bila sve do potresa 2020. godine. Posljednje godine života provela je u Caritasovoj kući za starije i nemoćne osobe „Sv. Kamillo de Lellis“ u Vrbovcu, strpljivo podnoseći bolest. „Draga s. Mirela, tvoj život u zdravlju i bolesti bio je predanje. U ovom trenutku kada tvoje tijelo predajemo zemlji, molimo te, da tvoj zagovor kod Boga bude za novo redovničko zvanje namjesto tebe, i molimo te da mi budemo ono što Bog od nas u ovom trenutku traži za Crkvu i čitav svijet“, rekla je na kraju poglavarica s. Zrinka.