Sprovodni obredi i misa zadušnica za s. Veroniku Radoš

Uz sudjelovanje njezine sestre Zore, nećakinje i nećaka te druga rodbine i oko 40 sestara Klanjateljica Krvi Kristove predvođenih regionalnom poglavaricom s. Zdravkom Leutar, sprovodne obrede predvodio je član Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca fra Ivan Karlić, rođak s. Veronike, zajedno sa svećenikom Zagrebačke nadbiskupije mons. Nedjeljkom Pintarićem. Uz suslavlje dvojice svećenika, misu zadušnicu nakon sprovoda predslavio je mons. Nedjeljko Pintarić u samostanskoj kapelici regionalne kuće Klanjateljica Krvi Kristove na Tuškancu u Zagrebu.

Sestra Veronika, krsnim imenom Mara, Radoš rođena je 4. travnja 1950. u selu Letka kod Tomislavgrada u Bosni i Hercegovini od roditelja Ivana Radoš i Anđe rođene Karlić. Krštena je 7. travnja 1950., a krizmana 13. srpnja 1958. u rodnoj Župi sv. Mihovila Arkanđela u Tomislavgradu.

Povijest njezine obitelji prožeta je raznim patnjama i nevoljama. Tijekom II. svjetskog rata majka je oslijepila. Kada je Mara imala deset godina iznenada joj je preminuo otac od tumora na mozgu. Ostala je slijepa majka s troje maloljetne, nezbrinute djece. Za njih je, uz svoju obitelj, svesrdno brinuo najstariji brat Juro.

U zajednicu Klanjateljica s. Veronika je došla 2. rujna 1964. godine. Započela je postulaturu 12. veljače 1967., novicijat 15. kolovoza iste godine. Prve zavjete je položila 15. kolovoza 1969., a doživotne 15. kolovoza 1974. U svojoj molbi za doživotne zavjete napisala je: „Moja najveća želja je raditi za duše otkupljene Kristovom Krvlju, prema pravilima naše Družbe, u kojoj želim vjerno služiti Kristu do kraja života.“ Uz redovničku formaciju završila je medicinsku školu te je dugi niz godina kao medicinska sestra radila u domovima za starije i nemoćne u Njemačkoj – u mjestima Deggendorf, Lohr am Main i München, a kasnije i u Rötenbachu. Kratko vrijeme je brinula za starije i nemoćne sestre u Novoj Topoli, a nekoliko godina je radila u dječjem vrtiću u Šibeniku na Baldekinu, gdje je bila i poglavarica zajednice.

Nakon domovinskog rata 1995. dolazi u Zagreb i sve do umirovljenja 2015. radila je u KBC Dubrava u Zagrebu kao medicinska sestra, boraveći tih godina u zagrebačkim sestarskim zajednicama na Trešnjevci, Tuškancu i Miramarskoj.

Nakon umirovljenja djelovala je jednu godinu u zajednici Nova Topola, zatim dvije godine u Banjoj Luci – Novi Nazaret. Godine 2018. prihvatila je svoje poslanje na otok Silbu kod Zadra, gdje je uz još jednu sestru bila podrška malobrojnom starijem stanovništvu otoka. U ljeto 2022. počeli su se javljati znakovi ozbiljne bolesti te je nakon nekog vremena liječenja u bolnici u Zadru prevezena u Zagreb. Slijedile su mnogobrojne pretrage radi uspostavljanja dijagnoze, a zatim liječenje u KBC Rebro u Zagrebu i u Stubičkim Toplicama. U siječnju 2023. smještena je u sestarski Dom za starije i nemoćne Dragi bližnji u Okučanima. Radi pogoršanog zdravstvenog stanja početkom travnja smještena je u bolnicu u Novoj Gradišci gdje je i preminula, prenosi KTA.