„Draga braćo i sestre, obraćanje Gospodinu u molitvi uključuje duboki čin pouzdanja, sa sviješću da se uzdamo u Boga koji je dobar, “milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću”. Zato danas, opraštajući se od našega dragoga brata svećenika Ivana Varošćića, kojega je Crkvi podarila ova vaša župna zajednica u Šumeću, pjevamo psalam koji sav zrači pouzdanjem, i u kojem psalmist izražava svoju radosnu sigurnost da će biti vođen i zaštićen, sačuvan od svake opasnosti, jer je Gospodin njegov pastir. To iskustvo da je Bog pastir koji nas vodi prema sigurnim pašnjacima, imao je i naš dragi pokojnik vlč. Ivan Varoščić“, rekao je na početku svoje homilije nadbiskup Hranić.

Potom je nadbiskup okupljenima govorio o životnom putu pokojnika, od rođenja do nedavne smrti, podsjetivši među ostalim kako je u svojoj obitelji, u crkvi i župnoj zajednici u Šumeću kao dijete „upijao iskustvo vjere i povjerenja u Boga, koje ga je potaknulo i dalo mu snage da još kao dječak, unatoč protivnih vjetrova koji su snažno puhali u to vrijeme „olovnog“ komunizma, odluči postati navjestiteljem i svjedokom Božje nježne ljubavi i skrbi za čovjeka“.

Za svećenika je bio zaređen 1966. godine, a svoj aktivan svećenički život proveo je kao župnik u dvije župe. Dva tjedna nakon svećeničkog ređenja postao je upraviteljem Župe sv. Vendelina u Jarmini, gdje je bio 18 godina, od kojih čak 16 godina i dekan Vinkovačkog dekanata. „Budući da sam rodom iz tog dekanata, osobno ga se iz svoga dječačkog i bogoslovskog doba sjećam kao mladog, veoma zauzetog župnika i dekana, koji je znao okupljati i animirati i svećenike, i vjernike, pa i mene kao sjemeništarca i bogoslova. Sjećam se zapaženog i veoma brojnog sudjelovanja vjernika Vinkovačkog dekanata na proslavama 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata, od kojih mnogi bili u narodnim nošnjama, a posebno slavlja 1979. godine u Ninu i 1984. u Mariji Bistrici. Bio je animator i duša priprave i u župama unutar Dekanata. Prvi petak, devetnice, trodnevnice u župi, redovita župna hodočašća svake godine i to u velikom broju u Mariju Bistricu, redovita župna kateheza, briga za liturgijsko pjevanje, veoma razvijen redoviti župni život resile su njega kao svećenika i Jarminu kao župu“, kazao je nadbiskup Hranić.

Odlazak u Županju

Dana 1. svibnja 1984. vlč. Varoščić došao je kao župnik u Župu Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županju i ondje je ostao 32 i pol godine, sve do umirovljenja. Odmah po dolasku svećenici su ga predložili biskupu da ga imenuje i dekanom Županjskoga dekanata i tu je službu vršio punih 25 godina. Tako je kroz 50 godina župničke službe paralelno kroz 41 godinu bio i dekan. „Ta njegova dugogodišnja dekanska služba najbolje govori o njemu kao animatoru i organizatoru ne samo župnog života, nego i djelovanja svećenika te ukupnog crkvenog života na razini dekanata. Vrlo uspješno je animirao i u crkvena događanja uključivao i nositelje javnog društvenog života, gradske strukture, udruge, ustanove, gospodarstvenike, prosvjetne radnike i druge, a život i djelovanje župne zajednice povezivao s kulturnim i društvenim životom grada i sredine“, istaknuo je nadbiskup.

Prisjetivši se vremena Domovinskoga rata, nadbiskup je naglasio kako je pokojnik, kao pastir i župnik, na srcu uvijek imao duhovno dobro i sigurnost vjere svoga stada. Brinuo se da za svaki prvi petak, pred Božić i Uskrs i u druge pojedine dane osigura dovoljan broj ispovjednika u župi, da se češće obiđu svi bolesnici u župi, da se organizira sustavno karitativno djelovanje na razini župe i dekanata te pokaže blizina i podrška braniteljima, prognanicima i izbjeglicama, te vlastitim župljanima. Kad se rat smirio obnavljao je brojne kapelice po Županji. „Svaki spomendan nebeskih zaštitnika tih kapelica bio je blagdan u župi, s čestim duhovnim obnovama, trodnevnicama i devetnicama uoči, te sa svečanim procesijama kroz grad od kapelica do crkve ili obrnuto te sa svečanim euharistijskim slavljima na sam blagdan nebeskih zaštitnika. Ulijevao je u vjernička srca ministranata, mladih, odraslih vjernika i staraca zahvalnost zbog dara života, njegovao sakramentalni život svoga stada, mir vjere u srcima bolesnika i nastojao u – tijekom rata ranjenoj – župnoj zajednici i u liturgiji, gdje zajednica slavi otajstva svoga spasenja, bude prisutno ozračje vedrine i radosti“, rekao je nadbiskup Hranić.

„Na srcu mu je osobito ležala redovita župna kateheza za sve uzraste djece i mladih te rad s bračnim parovima i obiteljima. Tavanski prostor i dio župne kuće uredio je kao katehetske prostore. Zbog prethodnog redovitog pastoralnog rada s odraslim vjernicima spremno je dočekao i izazove te mogućnosti pastoralno-katehetskog djelovanja što su ih sa sobom donijele demokratske promjene, uvođenje vjeronauka u škole i paralelni nastavak na zauzetosti i organiziranju redovite župne kateheze“, podsjetio je propovjednik, dodavši kako je pokojnik izrazito njegovao liturgijsko pjevanje, okupljao mlade i posebno podržavao te bio ponosan na zbor mladih i njegove uspjehe, te mu je jednom zgodom rekao: „Nastojim u svemu što im nudim da se utvrde u povjerenju u Boga i nauče oslanjati na njega te da upiju zdravi hrvatski ponos i duh.“

Nadalje je nadbiskup podsjetio kako je pokojni svećenik Varoščić u Županji temeljito obnovio župnu crkvu, podigao i uredio tzv. „crkvu na otvorenom“, izgradio funkcionalan pastoralni centar s katehetskim dvoranama, koji je ponudio i vjerničkim društvima te ga otvorio i kao izložbeni prostor Županjskog Muzeja. Za veliku dvoranu, predviđenu i otvorenu i za razna kulturna te prosvjetna okupljanja na razini grada i Županjske Posavine, kupio je i pravi koncertni klavir te ga ponudio za koncerte renomiranih pijanista u organizaciji Grada i kulturnih ustanova te za nastupe i koncerte djece i mladih iz Glazbene škole. „Nije uspjeh u tome što je podigao zgradu koja zjapi zaključana i prazna, nego je uspjeh u onoj mjeri u kojoj je tu zgradu pretvorio u košnicu marljivih pčela. Trudio se također da i regionalni i župni Caritas dobiju svoj primjereni skladišni prostor“, naglasio je nadbiskup, dodajući kako se pokojnik osobito radovao mladim misama svojih nekadašnjih ministranata i župljana.

Godine 2016. vlč. Varoščić je obilježavao svoj zlatni svećenički jubilej. Iste godine je ozbiljno i teško obolio. „Bile su mu amputirane obje potkoljenice. Bio je prisiljen povući se sa župničke službe i ovisan o tuđoj pomoći doći u Svećenički dom za umirovljene svećenike u Đakovo… Kao rijetko koji od umirovljenih svećenika čekao je dovršetak i useljenje u novi Svećenički dom, tražio je često da ga u kolicima voze da vidi kako napreduju radovi i upozoravao na potrebne prilagodbe i dorade. Uselio je u novi Svećenički dom, na kolicima je radosno pristupio da poljubi novoposvećeni oltar, i nažalost nakon svega tjedan dana boravka u njemu dospio u bolnicu, iz koje je htio kući u novi Svećenički dom, ali se nažalost više nije u njega vratio“, rekao je nadbiskup, zaključujući: „Dobri Pastir, kojemu je poklonio svoj život, poveo ga je dolinom smrti u svoj Nebeski dom. Vjerujemo da je iskusio ono što je kao svećenik često molio u psaltiru i što je drugima naviještao kroz svoj svećenički život: Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja, utjeha su meni.“

Oproštajni govori

Uime župljana i župnika Župe Jarmina, oproštajni govor uputila je župljanka Verica Culi, koja je naglasila kako im je pokojni vlč. Varoščić bio župnik, duhovni otac, pastir i prijatelj, koji je s njima dijelio dobro i zlo, radujući se s njima kod brojnih krštenja, vjenčanja, prvih pričesti i krizmi, ali i tugujući s njima kad su se opraštali od svojih najdražih. U više navrata obnavljao je župnu crkvu, sagradio novi župni stan, vjeronaučnu dvoranu, darovao župi brončani kip sv. Nikole Tavelića, oplemenivši Jarminu duhovno i materijalno.

Uime svih svećenika, napose umirovljenih, oproštajni govor uputio je vč. Stjepan Sokolović, također rodom iz Šumeća, prisjećajući se kako je odlazak pokojnog vlč. Varoščića u sjemenište bila velika novina za Šumećanine, jer nekoliko generacija prije nije znalo što je bogoslov. Zahvalio mu je uime umirovljenih svećenika na plemenitom suživotu u Svećeničkom domu u Đakovu, te za predani pastoralni rad, za primjer dobrog pastoralca i gotovo idealnog rada.

Nakon mise zadušnice okupljeni su pošli na mjesno groblje u Šumeću, gdje je nadbiskup Hranić predvodio sprovodne obrede za pokojnog vlč. Varoščića.

U misi zadušnici i na sprovodnim obredima sudjelovali su i brojni vjernici iz Županje. Uz vjernu suradnicu pokojnog svećenika Jadranku Ivkić, koja je čitala prvo čitanje, uz lijes su u narodnim nošnjama stajali članovi Kulturnog centra „Igrišće“ Županja i KUD-a „Tomislav“ Županja, a nazočili su i članovi Vojno-povijesne postrojbe „Serežani“ Županja. Misu zadušnicu pjevanjem je pratio Mješoviti zbor županjske Župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, pod vodstvom prof. Ane Zlatunić, a članovi sastava MIR, iz vremena kad je župnik u Županji bio pokojni vlč. Varoščić, pjevali su pjesmu Oči u oči, dok je lijes s pokojnikovim tijelom iznošen iz crkve.

Životopis vlč. Ivana Varoščića

Vlč. Ivan Varoščić rođen je u Šumeću 24. siječnja 1941. godine od oca Josipa i majke Ane r. Banda, gdje je završio i osnovnu školu. Godine 1955. otišao je u Zagreb u Dječačko sjemenište, u gimnaziju na Šalati. Poslije mature 1960. godine započeo je teološki studij u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu. U trećoj godini studija pred Uskrs je bio pozvan u vojsku. U vojsci je u Valjevu i u Subotici ostao jednu i po godinu. Po povratku je nastavio teološki studij, te ga je u 23. godini života, prije završetka studija, biskup Stjepan Bauerlein 16. siječnja 1966. zaredio za svećenika. Već 30. siječnja, samo dva tjedna nakon svećeničkog ređenja, postao je upraviteljem Župe sv. Vendelina u Jarmini. Ondje je bio župnik 18 godina, do 30. travnja 1984. godine Dana 1. svibnja 1984. došao je kao župnik u Župu Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županju i ondje ostao 32 i po godine, sve do umirovljenja 22. studenoga 2016., kada se ozbiljno razbolio. Preminuo je 7. lipnja 2022. u Kliničkom bolničkom centru Osijek.