U kršćanskomu zajedništvu kod kapucina sudjelovali su: katolici, pravoslavni, evangelici, kalvini i pentekostalni. Nakon svečane ulazne procesije praćene pjesmom „Ti, Kriste, Kralj si vjekova“, fra Josip Patrčević, gvardijan kapucinskog samostana, pozdravio je dobrodošlicom nadbiskupa Hranića, predstavnike kršćanskih crkava i zajednica u Osijeku te narod Božji.

Uvodeći u slavlje predsjedatelj Hranić je kazao: „Okupili smo se danas da molimo za vidljivo jedinstvo Crkve. Ta nas nakana povezuje ovih dana sa svim kršćanima diljem svijeta. Tekstove za ovogodišnju SMO za jedinstvo kršćana pripremilo je Vijeće crkava Bliskog istoka pod biblijskim geslom: Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti (Mt 2, 2b). Time se i mi u ovom molitvenom slavlju pridružujemo mudracima koji dolaze u Betlehem pokloniti se novorođenome Kralju, o kojemu izvješćuje Matejevo Evanđelje. Motrimo i mi zvijezdu koja se tada vidjela na istoku i dajmo se njome voditi. Mudrace je vodila zvijezda koja se tada vidjela na istoku. I mi bismo, zagledani u tu zvijezdu, željeli da nas ona sve dovela do Isusa, kako bismo svi mi i naše Crkve i crkvene zajednice u njemu, u Isusu Kristu, postali jedno.“

Nadbiskup Hranić je ponaosob srdačno pozdravio sudionike središnjeg ekumenskog slavlja, predstavnike kršćanskih crkava i zajednica među kojima su bogoslužju pribivali i u molitvi sudjelovali: predstavnici Srpske pravoslavne Crkve – uime preosvećenog gospodina Heruvima Đermanovića, episkopa (vladike) osječko-poljskog i baranjskog, izaslanici visokoprečasni protojerej Aleksandar Đuranović, arhijerejski namjesnik i paroh osječki te podpredsjednik Ekumenske koordinacije Osječke regije, te preč. jerej Goran Todorović, paroh bjelobrdski; uime preuzvišenog gosp. Branka Berića, biskupa Evangeličke Crkve u RH, dr. Samir Vrabec, đakon u Evangeličkoj crkvenoj općini Osijek; Péter Szenn, biskup Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u RH; predsjednik Ekumenskog povjerenstva Osječke regije dr. Antun Japundžić i članovi Povjerenstva preč. Ivan Jurić (župnik župe Preslavnog Imena Marijina i dekan Osječkog istočnog dekanata), te vlč. Alojz Kovaček (župnik župe sv. Ćirila i Metoda, sl. ap.); konkatedralni župnik i dekan Osječkog zapadnog dekanata mons. Adam Bernatović, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Domagoj Lacković; dekan Visokog evanđeoskog teološkog učilišta u Osijeku dr. Peter Kuzmič; član Katoličke laičke zajednice Molitva i Riječ (MiR) Krešimir Pećar te đakon u konkatedrali Sv. Petra i Pavla, ap. Nikola Klemen.

„Na osobit način zahvaljujem vama ocima kapucinima i gvardijanu fra Josipu Patrčeviću, koji ste pred gotovo stotinu godina (od 1927.) bili pioniri u ovim našim krajevima započevši ovu molitvenu osminu u svojoj crkvi gdje ste svake godine domaćini našeg središnjega molitvenoga slavlja te nas sve rado primate. Hvala, što ste s nama! Sa zahvalnošću pozdravljam braću i sestre redovnice – bazilijanke i Marijine sestre u Osijeku, te skupinu s Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu koji već godinama animiraju pjevanje na središnjem ekumenskom molitvenom slavlju. S posebnom toplinom, radošću i zahvalnošću pozdravljam i sve vas dragi vjernici, katolike te Vas, dragi pripadnici drugih kršćanskih Crkava i zajednica koji ste večeras ovdje zajedno s nama ujedinjeni u molitvi za jedinstvo Crkve. Hvala vam na svjedočanstvu svakodnevnog uzajamnog poštovanja, suradnje i prihvaćanja u kršćanskoj ljubavi i zajedništvu. Uđimo sada sa zahvalnošću i radošću u Božju prisutnost i dovedimo u svojoj molitvi pred njega bolesne, napaćene, marginalizirane, izbjegle i iskorijenjene ljude – znajući da Bog može osvijetliti našu tamu svojim svjetlom“, kazao je nadbiskup Hranić.

Nakon što je zajedno izmoljena molitva kajanja, poslušano čitanje (Iz 9, 1-6) i Psalam 8 i Evanđelje po Mateju (Mt 2, 1-12) u Službi Riječi, predslavitelj Hranić je u homiliji uvodno rekao: „Vidjeli smo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti. Nakon što su saslušali kralja Heroda, mudrace je do djeteta dovela zvijezda, koja se zaustavila povrh mjesta gdje bijaše Isus. Mudraci ‘uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se’. Klanjanje Bogu veoma je naglašena karakteristika svih stanovnika Bliskoga istoka, čije je Vijeće Crkava izradilo molitveni materijal za ovogodišnju Molitvenu osminu za jedinstvo kršćana. Znamo da Bliski istok obuhvaća cijelo područje od Iraka, Irana, preko Sirije, Libanona i Svete Zemlje do Egipta, da je to sredina koja se bori s mnogovrsnim poteškoćama i problemima, jer iako se svi klanjaju Bogu i svi mu se žele pokloniti, Bliski istok je područje snažnih podjela, netolerancije i sukoba među raznim i različitim klanjateljima Bogu, odnosno među onima koji se tako nazivaju.

Često su podjele, netolerancija i sukobi na tom području izravno ili neizravno potpomognuti ili podržavani od svjetskih moćnika izvana, koji ondje imaju svoje financijske, političke, strateške, imperijalističke i druge interese, a kršćani su – bez obzira kojoj denominaciji pripadaju – u svakoj od tih zemalja, možemo slobodno reći, danas u najtežoj situaciji. Čini se da će u vihoru napetosti i sukoba ondje gotovo i nestati.“

U homiliji je nadbiskup Hranić promišljao o temi klanjanja i aktualizirao je na primjeru življenja kršćanske vjere, pitajući: „Koliko smo puta interes Evanđelja zamijenili vlastitim interesima ili parcijalnim interesima naše Crkve ili zajednice?! Koliko smo puta ono što nama odgovara obukli u pobožnost?! Koliko smo puta Isusovo shvaćanje vlasti kao služenje drugima, zamijenili s vlašću kako je poima ovaj svijet, što na kraju uvijek rezultira pogodovanjem i služenjem sebi i svojim sebičnim te parcijalnim interesima?!“

Rečeno je kako su „mudraci i Herod, njihov dijalog i postupci slika odnosa ljudi, naroda i religija na tom području; slika njihova odnosa prema Bogu te njihovih uzajamnih odnosa, postupaka i ponašanja, a mudraci i Herod predstavljaju dva različita pristupa i dva različita puta“. „Cilj puta kojim idu mudraci je klanjanje Bogu. I to je jedini njihov interes. To je hod prema Gospodinu. I zvijezda koja ih vodi je Bog. Jedino što žele jest pokloniti mu se. Nitko od ljudi im pritom ne smeta. Spremni su razgovarati sa svakim i nikoga ne žele sebično i neiskreno iskoristiti ili upotrijebiti u vidu postizanja svojih interesa. No, kad se čovjek ne klanja Bogu, to ga vodi obožavanju samoga sebe.

Tako, nasuprot mudracima, Herod obožava jedino samoga sebe i ide jedino za svojim interesima i za očuvanjem svoga položaja i svoje vlasti. Spreman je iskoristiti i klanjatelje Bogu, od njih doznati određene informacije i učiniti ih svojim pijunima. Klanjatelji Bogu često zbog toga moraju biti jako mudri, poput biblijskih mudraca, da ih moćnici ne iskoriste i ne podijele, ne učine izaslanicima u službi svojih interesa, nego da ostanu slobodni i svoji, klanjatelji Bogu! I to je ozbiljan rizik te napast koja pogađa i sve nas: služiti se Bogom, a ne služiti Bogu; ne biti oprezni te dopustiti da budemo u službi svjetovne vlasti i njezinih interesa; izgubiti snagu proročke riječi i stavova te se prilagoditi očekivanjima sredine u koju smo uronjeni.“

U homiliji su, osim Heroda, uočene i neke druge osobe, koje se ne idu pokloniti, iako bi se to od njih – svećeničkih poglavara, pismoznanaca, teologa i bibličara – očekivalo: „Poznaju proroštva, znaju gdje će se pojaviti Mesija i kamo bi trebali ići pokloniti mu se, ali ne idu. Iz toga možemo izvući pouku da u našem kršćanskom životu nije dovoljno znati, nego je potrebno i izaći iz sebe i slijediti zvijezdu, bez obzira što ne znamo kamo će nas ona odvesti! Bez otvorenosti za Božju riječ koja nas poziva krenuti na put, bez izlaska iz samoga sebe, bez susreta s drugima, bez hoda za zvijezdom se ne dolazi do Boga i do istinskog klanjanja njemu. Teologija, teološka promišljanja, pastoralni programi i učinkovitost nam malo koriste ukoliko izostaje ponizan vjernički hod za zvijezdom, poslušnost srca Božjoj riječi, ako se ne padne na koljena i ako se klanjanjem i molitvom ne slijedi ono što čine mudraci.“

Propovijed je zaključena promišljanjem o tome kako „hod za zvijezdom i poklon Bogu nas čuva u osobnoj ljubavi prema živoj osobi Isusa Krista i oslobađa nas od napasti da vjeru svedemo na skup lijepih i mudrih učenja, na tradiciju i pitanje nacionalnog, kulturnog, jezičnog ili nekog drugog identiteta, a nas nužno vode do Isusa; do spremnosti na istinsku poniznost i obraćenje.“

„Klanjajući se, otkrivamo da je kršćanski život ljubavna priča i osobni odnos s Bogom, gdje nije dovoljno imati dobre ideje, nego je potrebno Isusa učiniti središtem svoga života, zvijezdom kojoj se uvijek iznova vraćamo i koju slijedimo, kao što netko tko je zaljubljen stavlja na prvo mjesto i prije svega osobu koju voli. Takva je i mora biti i Crkva, klanjateljica zaljubljena u Isusa, svoga zaručnika. Onaj tko slijedi zvijezdu, pobjeđuje napast da ide svojim putem. Zapravo, slijediti zvijezdu i klanjati se znači izlazak iz najvećega robovanja, a to je robovanje samome sebi i ulazak u istinsku slobodu: slobodu od sebe i slobodu za umiranje i smrt…

Klanjati se, znači biti malen u Svevišnjega, otkriti pred njim da veličina i snaga nije u tome koliko nas ima ili prisutnosti koliko imamo, već koliko volimo. Klanjati se znači ponovno otkrivati da smo braća i sestre, crpsti dobro iz izvora te u bliskom Bogu pronaći hrabrost za uzajamno približavanje za odustajanje od sebe kako bi Bog mogao biti naša zvijezda, svi mi u njemu jedno i kako bismo umjesto zapreke postali graditelji i svjedoci vidljivog jedinstva njegovog otajstvenog tijela – Crkve“, zaključio je mons. Hranić.

Uslijedila je ispovijed vjere, molitva vjernika i molitva Gospodnja, pozdrav mira i riječ predstavnika kršćanskih crkava.

Aleksandar Đuranović pozdravljajući sabrane pročitao je pismo episkopa osječko-poljskog i baranjskog Heruvima, upućeno nadbiskupu Hraniću, predstavnicima crkava i zajednica, kapucinima i gvardijanu Patrčeviću te dragoj braći i sestrama. U pismu se, među ostalim, navodi: „U duhu praznika u kojima se nalazimo u poprazništvu Božića i Bogojavljenja, želimo vas sve pozdraviti i ove godine na Molitvenoj osmini, uz pozdrav radosti ljubavi: ‘Krist je među nama!’ Kao i prethodnih godina i ova je obilježena stradanjem cijeloga čovječanstva.

Novi virus izazvao je zapamćene posljedice, kako na antropološkom, tako i na sociološkom planu. Iznova je zavladao strah i otuđenost, praznina i osjećaj egzistencijalne krize ličnosti. U tom smislu život čovjeka koji živi bez Boga i zajednice – Crkve, u osnovama je općeg crnila nihilizma i mraka, dok čovjeka bogočežljivog i bogobojažljivog drži nada, kao i u ono vrijeme mudraca s Istoka. Taj susret s Kristom koji su osjetili mudraci, treba osjetiti svaki vjerujući čovjek. Osjećanje radosti i ushićenja su psihološki elementi empirijskog susreta sa dragom osobom…. Tajna života ispunjava se u dva ključna događaja za život velika: u tajni rođenja i tajni uskrsnuća Kristovog. Svjedočanstvo svega toga potvrđujemo svetom liturgijom gdje smo svi sabrani u vjeri, nadi i ljubavi, svjedočeći upravo radost susreta. Od Boga, Krista Bogomladenca i Pobjeditelja smrti, nema većeg ni rođaka, ni prijatelja u vremenima u kojima se nalazimo. Betlehemska spilja postala je kolijevka vjere i nade i u tom ambijentu se rađa kršćanska toplina i radost za svakog čovjeka….

U ovom kontekstu treba naglasiti parabolu betlehemskog događaja, jer vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti (Mt 2, 1-12). Taj narativ nam govori da Mudraci imaju simboliku čovjeka opterećenog svakodnevnim iskušenjima, ali koji traga za smislom. Zvijezda je put koji čovjeka upućuje na Isusa Krista, pobjednika svakog iskušenja, upućuje na Boga koji je krajnji smisao u sveopćoj nadležnosti, a nikako beznadežnosti i istinitost smjera povijesti, koji se želi implementirati kroz ovu pandemiju. Kolijevka Bogomladenca simbolizira Crkvu kao esenciju života čovjeka u ovome svijetu. Kroz svjedočenje svetog Evanđelja, na ovaj način otvara nam se širok prostor duhovnih vrijednosti koje liječe tijelo i dušu svakog čovjeka…

Crkva nam daje lijek besmrtnosti kako nam svjedoči i sv. Ignacije Bogonosac, a kroz Tijelo i Krv Gospodnju primamo te darove Života vječnoga… Sva ova sumorna iskušenja današnjice, dana su nam kao podvig zajedničkog djela u Kristu, a sve to utemeljujući na utjelovljenoj evanđeoskoj Istini i riječima sv. apostola i evanđelista Ivana: da ostanemo svi u ljubavi Kristovoj. Još jednom vas sve srdačno pozdravljamo, želeći vam svako istinito dobro od Boga i ljudi, i neka i ova Molitvena osmina za zajedništvo kršćana bude svima na korist i spasenje u vječnoj ljubavi Gospodina i Boga našega Isusa Krista.“

Péter Szenn u obraćanju je rekao: „Mi smo ljudi Božje istine koji se okupljaju u vjeri. Sudjelujući u SMO zajedno rastemo u milosti i osnažujemo se u Gospodinu Isusu Kristu. Ovdje smo iskusili mir koji ćemo nositi svojim kućama, u svoj dom, a našim bližnjima svjedočiti Boga u susretu s njim u ljudima. Molimo Boga neka nam u nastojanjima Kristovog jedinstva pomogne.“

Samir Vrabec je pozdravio sabrane u ime bolesnog evangeličkog biskupa Berića i osobno, posebno je zahvalio mons. dr. Đuri Hraniću za znakovitu homiliju, te je razmatrajući o ulomku Matejeva teksta (Mt 2, 1-12) kazao i ovo: „I kao što su magi s Istoka slijedeći zvijezdu pohodili Dijete – novorođenog Kralja nad kraljevima, upravo poput maga s Istoka neki od nas su, istina u vrlo malom broju uslijed epidemioloških preporuka i mjera, ovih dana pohodili crkve kršćanskih denominacija našega Grada. I, evo, danas pohodimo ovu staru crkvu čije kronike i zidovi svjedoče dugu povijest ekumenskih nastojanja ne samo u našem gradu već i u našoj zemlji… Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti. Često smo mi kršćani kroz povijest punu kušnji i nevolja vidjeli različite puteve i lutali. Što bi za nas danas bila ‘zvijezda njegova koja izlazi’? Pavao identificira prepoznatljivu i opipljivu Božju prisutnost kroz Kristovu prisutnost među nama.

Slijedimo njegove stope, hodimo njegovim stopama! Jesu li tragovi njegova puta izbrisani? Zar nisu jasne njegove riječi: Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno! Ne ukazuju li ove riječi potpuno jasno kamo i kojim ljudima idemo, ako hodimo našim putem s Isusom? Nije li Isusov put do danas jasan i nedvosmislen? Gladna nahraniti. Žedna napojiti. Siromaha odjenuti. Stranca primiti. Bolesnika i utamničenika pohoditi. Slažemo se da se ovo očekuje od svakog kršćanina bilo da su ta djela dio onoga što je potrebno za spasenje ili su plodovi vjere… Ne pokazuje li ‘zvijezda njegova koja izlazi’ jasan i nedvojben put Božjem narodu u Novom zavjetu. Molimo da zajedno hodimo tim putem pa i uz naše razlike i pitanja koja među nama nisu razjašnjena, uvijek upirući naš pogled samo prema našem Gospodinu Isus Kristu koji je put, istina i život.“

Peter Kuzmič pozvao je na molitvu za mir u Ukrajini i njen narod koji „osjeća težinu ugroženosti i naoružavanja“, govorio je o svojem prvom susretu s papom Franjom, ekumenistom, kojemu se dopalo da ga imenuje sveti Brate jer „mi smo, i pentekostni, katolici, reformirani, pravoslavni i katolici braća i sestre u Isusu Kristu našemu Spasitelju“, te pročitao dekret (od 21. siječnja 2022.) koji je objavio papa Franjo o proglašenju sv. Ireneja Lionskog crkvenim naučiteljem s naslovom doctor unitatis (učitelj jedinstva), a to je, kazao je, prikladno u ovomu tjednu molitve SMO jer stremi prema punomu zajedništvu, a nama putokaz u Isusu koji je, doista, put istina i život.

Radosno zajedništvo pjevanjem i čitanjem uveličala je skupina Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu (Valentino Kujundžić, Antonio Pekić i Antonio Ihaz). Na kraju bogoslužja, prije blagoslova i otpusta, nadbiskup Hranić poručio je kako u vrijeme pandemije korone valja moliti za oboljele, liječnike i medicinsko osoblje, za mir, poručujući „neka Gospodin hoda sa svima nama, vodi nas i blagoslivlja“. Također, zaželio je plodonosnost SMO, izrazio optimizam u pogledu ekumenskoga približavanja jednih drugima (za što je bilo potrebno vrijeme) te zbog spremnosti za vraćanje izvoru Isusu Kristu u kojemu smo, kazao je, doista, Jedno.