Osmina je ispunjena Božjom riječju u večernjim bogoslužjima, klanjanjima pred Presvetim, molitvi i pjesmi. Ekumenski su hod ostvarili domaćini kršćani: Reformirane kršćanske kalvinske Crkve (župa Retfala-Osijek), Katoličke Crkve (župa Sv. Ćirila i Metoda te Katolička zajednica Molitva i Riječ), Srpske pravoslavne Crkve (u donjogradskom hramu Uspenja Presvete Bogorodice), Evangeličke (luteranske) crkve (Evangelička crkvena općina Osijek) i Kapucinski samostan sv. Jakova u čijoj je crkvi održano bogoslužje koje je, u zajedništvu s predstavnicima Crkava kršćanskih zajednica i vjernicima, predvodio đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić.

Kršćansko zajedništvo slavlja Božje riječi otvoreno je svečanom ulaznom procesijom praćenom pjevanjem zbora Bogoslovnog sjemeništa iz Đakova uz orguljsku svirku bogoslova Bogdana Rudinskog. Nakon dobrodošlice gvardijana fra Ante Pervana, okupljene predstavnike Crkava, kršćanskih zajednica, redovnike, redovnice i vjernike kršćanskih denominacija pozdravio je i na sudjelovanju svima zahvalio predslavitelj mons. Hranić.

„Zbog pandemije koronavirusa, ove godine nismo hodočastili iz jednog u drugi bogoslužni prostor naših Crkava i zajednica, nego je svaka zajednica organizirala molitveno slavlje samo sa svojim članovima. No, odlučili smo ipak zadržati barem jedno zajedničko slavlje i to ovo u kapucinskoj crkvi u kojoj je molitva za jedinstvo Crkava započela 1927. godine. Zbog toga sudjelujemo i mi biskupi te ga zato nazivamo središnjim slavljem unutar hodočasničke osmine. Osobito zahvaljujem gvardijanu Pervanu i ocima kapucinima, pionirima molitve za jedinstvo kršćana u Osijeku“, rekao je nadbiskup Hranić.

U slavlju su s kapucinima sudjelovali generalni vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije i član Ekumenske koordinacije Osječke regije pomoćni biskup Ivan Ćurić, predstavnici Srpske pravoslavne Crkve preč. jerej Siniša Mićanović, paroh borovonaseljski, i preč. jerej Goran Todorović, paroh bjelobrdaski, uime Heruvima Đermanovića, episkopa (vladike) osječkopoljskog i baranjskog; predstavnici Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u RH biskup Peter Szenn i vlč. Darko Turšić, pastor u Kotlini i tajnik Ekumenske koordinacije; dr. sc. Samir Vrabec, prezbiter u Evangeličkoj crkvenoj općini, uime Branka Berića, biskupa Evangeličke Crkve u RH; predsjednik i članovi Ekumenskog povjerenstva Osječke regije: dr. sc. Antun Japundžić, katolički župnici i dekani Ivan Jurić i Ivica Rebić, župnici mons. Adam Bernatović i Alojz Kovaček, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata Domagoj Lacković, laik Krešimir Pećar iz Zajednice MiR, redovnice Družbe Marijine čudotvorne medaljice, članovi katoličkih udruga MiR, Svjetski molitveni dan i Veronikin rubac te trećoredci.

Bogoslužje je prožeto molitvenim poticajima „na putu prema jedinstvu koje započinje iskrenom povezanošću s Bogom, otvorenošću za drukčije od nas jer to je važan plod, dar koji ozdravlja” koje su upravili Ćurić, Szenn, Mićanović i Vrabec.

U litanijama hvale sudjelovali su Vrabec i Turšić, a u službi Riječi i pjevanju psalma bogoslovi. Evanđeoski ulomak navijestio je preč. Ivan Jurić, a nadbiskup Hranić izrekao je homiliju utemeljenu na geslu SMO i evanđeoskim ulomcima.

Mons. Hranić u homiliji: „Biti svjesni da smo svi Kristovi i tako se ponašati”

Osvrćući se na Ivanovo evanđelje, Djela apostolska i poslanice, nadbiskup Hranić je uvodno razložio kako se „u tom vremenu dogodilo puno presudnih događaja za kršćanstvo – nastale su mnoge, ali neke kršćanske zajednice su i nestale, a pojavile su se i nemale napetosti između pojedinih lokalnih crkvenih zajednica, pojedinih navjestitelja evanđelja, između različitih običaja i prakse, između kršćana koji su došli iz židovstva i onih koji su došli iz poganstva; a tu su i napetosti između Petra i Pavla te Jakova, Barnabe i Pavla, između Pavla i Marka, Isusovih i Ivanovih učenika“.

„Prve kršćanske zajednice nisu ni izdaleka bile idealne i iznutra jedinstvene kako ih mi sebi često predočavamo. Postojale su napetosti unutar pojedinih Crkvi i problemi: duhovnjaka, proroka, odnosa prema materijalnim stvarima, propovijedanja i posluživanja, pojedinih službi unutar crkvene zajednice, uloge žena u zajednici. Sve u svemu, možemo zaključiti kako prve kršćanske zajednice nisu ni izdaleka bile tako idealne i iznutra jedinstvene kako ih mi sebi često predočavamo. Isusovo evanđelje izrečeno je ranije u drugome okruženju, prije nego što su te zajednice bile osnovane. U tom kontekstu pisac Ivanova evanđelja želi predočiti kako je Isus želio osnovati zajednicu koja će počivati na ljubavi kao međusobnoj povezanosti. Tu ljubav on prikazuje kao vertikalu prema Bogu koja se spušta prema ljudima i koja opet iz horizontale omogućuje uzdizanje k Bogu. Isusova zapovijed ljubavi treba donositi vidljive plodove, a ostajanje u ljubavi znači ostajanje u povezanosti s Isusom, i po Isusu ostajanje u povezanosti s Bogom te s drugima“, rekao je mons. Hranić, naglasivši bit Isusove oporuke u pozivu učenicima da: žive u ljubavi, njeguju ljubav te u toj ljubavi i iz te ljubavi djeluju u svom životu!

„To je stvarnost u Isusovoj velikosvećeničkoj molitvi na posljednjoj večeri“, rekao je propovjednik, „označena trima glagolima ljubiti, ostati u ljubavi i donijeti plodove, povezanima u značenju te izražavaju usmjerenosti prema drugima“ i „znamo da nam je Isus ostavio samo jednu zapovijed ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu“.

Govoreći o simbolici Isusovih riječi: ‘Ja sam istinski trs, a Otac moj vinogradar’, nadbiskup Hranić produbio je aktualnu simboliku poručivši: „Mi pak smo loze nakalemljene na nj, na Krista. Njegova je ljubav u svima nama – lozama, i mi loze jedno smo s njim i jedno međusobno. Shvatiti ovo od presudne je i životne važnosti. Svi životni sokovi lozama dolaze od trsa i odvojiti se od trsa znači umrijeti. I budući da život svake loze ovisi od trsa, kršćanin je kršćanin po tome što je ucijepljen u Krista, što je otvoren za život i vrednote Kristova evanđelja, što je životno povezan s Kristom. Naša otvorenost za Krista i povezanost s njime bitno određuje nas i naš život. Bez te tijesne životne povezanosti s Kristom te bez trajnog i neprestanog čišćenja, bez odustajanja od sebe i od ljubomornog inzistiranja na onome po čemu smo različiti i posebni, na svom ukrasu koji nas dijeli od drugih, svaki kršćanin i svaka naša denominacija gube svoj identitet i prestajemo biti ono što jest: otajstveno tijelo Kristovo, odnosno njegova Crkva“.

Aktualizirajući Pavlovljevo čuđenje u Korintu „kako se uopće mogu između sebe svaditi kad su jedno, kao loze na istom trsu, nadahnuti i povezani istom Kristovom ljubavlju, te kako uopće mogu između sebe govoriti ‘Ja sam Pavlov’, ‘A ja Apolonov’, ‘A ja Kefin’, ‘A ja Kristov’, pitajući njih ‘Zar je Krist razdijeljen?’, mons. Hranić je pitao okupljene: „Ako ste svi nakalamljeni na isti trs, na Krista, a tvrdite da jeste, što je to što i danas hrani vaše podjele i razdijeljenosti? Kako možete za sebe govoriti ‘Ja sam katolik’, ‘A ja pravoslavac’, ‘Ja evangelik’, ‘Ja kalvin’, ‘A ja pentekostalac’. Zar nismo ponajprije svi loze na istom Trsu – Kristu? Nastupamo tako da najprije istaknemo svoje razlike i podjele, umjesto da smo prije svega svjesni da smo svi Kristovi i da se onda tako i ponašamo. I ako Isus Krist i ljubav među osobama Presvetoga Trojstva, draga braćo i sestre, nije u nama, i ako nas njegova ljubav ne povezuje jedne s drugima, onda i dalje ostajemo u nemoći naših razbijenosti i podjela grijehom, blokirani zlom kojega smo činili jedni drugima te našim međusobnim podjelama. Na taj način nikada nećemo moći donositi potrebne plodove pomirenja, zajedništva i mira niti biti kvasac solidarnosti, ljubavi i bratstva među zavađenim narodima. I pandemija koronavirusa te potres, koji su nas pogodili prošle godine, također su nam svima pružili snažno iskustvo da smo, kako je rekao papa Franjo u molitvi na praznom Trgu sv. Petra te ponovio u svojoj nedavnoj enciklici Fratelli tutti, svi na istoj lađi, svi jednako ugroženi i nemoćni, da jedni drugima pripadamo i da jedni druge trebamo te da se nitko ne može sam spasiti, nego samo zajedno – tijesno životno povezani – doista svi kao loze nakalamljene na isti trs“.

Homiliju je nadbiskup zaključio Isusovim riječima (Iv 15, 5-12): „Ostanite u meni i ja u vama; vratite se k meni, otvorite se mome Duhu i ostanite u mojoj ljubavi. To je tajna Isusovih učenika, to je tajna Crkve i jedinstva naših Crkava. To je navještaj i otajstvo našega spasenja! To je tajna roda kojim bismo trebali obdariti i uzradovati ovo društvo u kojemu živimo: puno svađa, podjela i napetosti; i ovaj svijet, pun krvoprolića i ratova.“

Riječ predstavnika kršćanskih Crkava

Nakon molitve vjernika, moljenja Oče naša i pozdrava mira naklonom glave, umjesto rukovanja zbog epidemioloških mjera, zajednički je otpjevana pjesma „Gdje je ljubav, prijateljstvo, ondje je i Bog“, a prije završnoga predslaviteljeva blagoslova i zahvale, sabrane u SMO pozdravio je dr. Japundžić te dao riječ predstavnicima kršćanskih Crkava.

Jerej Siniša Mićanović, uime Srpske pravoslavne Crkve i episkopa Heruvima, uputio je pozdrave okupljenima. „Svi izazovi koji utječu na europsku i svjetsku globalnu scenu ni u jednom trenutku nas ne smiju dovesti do gubljenja vjere i odbacivanja činjenice da je Bog s nama. Upravo na ovim temeljima i počiva Istina koja prožima ovogodišnju Molitvenu osminu za zajedništvo kršćana, o čemu nam svjedoči i sv. Ivan apostol i evanđelist: ‘Ostanite u ljubavi mojoj i mnoge plodove ćete dati.’ U tom kontekstu trebamo biti trezveni, da racionalnije i s puno više ljubavi shvaćamo i razumijevamo prirodu i tvorevinu Božju koja nas okružuje“, rekao je Mićanović te podsjetio na sliku skladnoga života praroditelja Adama i Eve, dok su bili u zajednici s Bogom.

„Slika praroditelja upućuje nas i na tužnu sliku cjelokupnog svijeta obuzetog pandemijom SARS-CoV-2 virusa, kao i na nesreću koja je pogodila središnje dijelove Republike Hrvatske uzrokovanu velikom elementarnom nepogodom, razornim potresom koji je iza sebe ostavio biblijsku pustoš. Sve te nedaće i tjeskobe pozivaju nas na evanđeosku zapovijed milosrđa i ljubavi, ne gledajući na to tko je tko, već da smo svi braća u Kristu. Sv. apostol Ivan nam daje odgovor na tu ljudsku i civilizacijsku vrijednost… U tome se ogleda naša pastirska odgovornost. A imamo li odgovornost i brigu prema našim bližnjima, onda naša bogolikost dolazi u prvi plan. Sveti apostoli su svjedoci Uskrsnuća čije nam pastirsko djelo svjedoči da kroz mnoge nevolje treba ići bez zastoja da bismo ušli u Kraljevstvo nebesko. Prošli su mnoga različita i slična iskustva, ali i zajednička iskušenja u procesu rasta i sazrijevanja u vjeri. Upravo taj primjer je duboko usađen u naše kršćansko biće da nama bude svjetionik na uzburkanom moru povijesti i da njime pronalazimo siguran put k luci vječnoga života i spasenja“, rekao je jerej Mićanović.

Peter Szen, biskup RKKC, pozdravio je kršćane u Svjetskoj molitvenoj osmini, naglasivši važnost upoznavanja, shvaćanja i prihvaćanja sadržaja Kristove ljubavi te važnost čuvanja Isusove zapovijedi ljubavi u ovom vremenu: ‘Ljubite jedni druge’, poručujući: „Krist nas zove da ljubimo jedni druge i da iskoristimo vrijeme tako da se njemu približimo kroz ljubav jednih prema drugima. Tada ne moramo brinuti o budućnosti jer se Božja ljubav izlijeva po Duhu Svetom koji nam je darovan. Biti, živjeti i ostati u Kristovoj ljubavi jamči da ćemo jednoga dana biti u zajedništvu vječnom, u zagrljaju Abrahamovom slaveći Boga u vječnosti“.

Samir Vrabec, prezbiter u Evangeličkoj Crkvi, rekao je da je „temelj našem ekumenskom dijalogu Božja Riječ i jedno krštenje koje dijelimo“ te zaključio: „Mi možemo raspravljati o našim ekleziološkim razlikama. Jesu li loze na trsu pojedine kršćanske denominacije ili su te loze pojedinci neovisno o tome u kojoj se kršćanskoj denominaciji nalaze, čija je loza starija, čija je deblja, koja donosi više plodova, ali ne zaboravljamo da bez trsa – našega Gospodina Isusa Krista, ne može biti nikoga od nas. Materijali, koje su za ovogodišnju ekumensku osminu toliko lijepo pripremile sestre iz Grandchampa s molitvama i razmišljanjima o kršćanskom zajedništvu, sami po sebi dovoljni su da ih čitamo i koristimo kroz cijelu godinu. Živimo vrijeme pogođeni virusom, potresima, društvenim distanciranjem koje pokazuje da ljudi koji su spremni pomoći, spremni biti jedni uz druge i pokazati solidarnost vrlo često ne dijele isti identitet. Odnos prema Bogu nije utemeljen u rasi, naciji ili nekoj drugoj odrednici već u predanosti dijeljenju zajedničkog iskustva. Oni koji u miru žive s tobom i tvojom vjerom su tvoja obitelj. Ovo je etički standard i poziv križa! Dok promišljamo naše kršćansko zajedništvo, širom otvorimo oči i uši za spremno prihvaćanje jedni drugih u najneočekivanijim životnim situacijama i mjestima“, rekao je prezbiter Vrabec.

Bogoslužje je završeno bez tradicionalnog druženja kod osječkih kapucina i u nadi da će idući susret proteći bez protupandemijskih mjera.