Misu i liturgijske obrede predvodio je, kao i dosad, banjolučki biskup Franjo Komarica. S njim su suslavili upravitelj župe Stara Rijeka, i ujedno župnik župe Ljubija te upravitelj župe Ravska vlč. mr. Zlatko Matić, zatim preč. Adolf Višaticki, župnik župe Sasina i vlč. Angelo Bartulica, župnik župe Nova Topola, ujedno i upravitelj župe Bosanski Aleksandrovac. Posluživao je bogoslov Mirko Barun, a pjevanje okupljene zajednice je predvodila sestra Miroslava Ljevar, voditeljica Zajednice sestara Misionarki Božjeg Milosrđa, sa sjedištem u župi Sasina, s nekoliko domaćih pjevača.

Na liturgijskom slavlju sudjelovao je veliki broj vjernika, većinom nekadašnjih župljana tog sela i njihovi potomci, koji su nakon progona 1992. godine bili prisiljeni napustiti svoj rodni kraj, te žive većinom u susjednoj Hrvatskoj i u još deset država diljem svijeta.

Bili su ovaj put nazočni i veleposlanik RH u BiH Ivan Del Vechio, generalni konzul RH u Banjoj Luci Zoran Piličić, vojni atašé RH u BiH, državni tajnik iz Ministarstva branitelja u Vladi RH, dopredsjednik RS dr. Davor Pranjić te dopredsjednica udruge prognanih Briševljana „Briševo-Dobri“ iz Zagreba Lucija Mlinar. Bilo je nazočno i nekoliko pravoslavnih i muslimanskih vjernika.

U nedavno temeljito obnovljenoj spomen-crkvi, posvećenoj sv. apostolima Petru i Pavlu, misnom slavlju prethodilo je zajedničko moljenje Gospine krunice za pobijene župljane, čija su imena ispisana ispod križa na lijevom zidu crkvene lađe.

Upravitelj župe, vlč. Matić je na početku mise izrazio svima dobrodošlicu. Biskup je, uvodeći u misno slavlje, zahvalio „Bogu i svima nazočnima“, za mogućnost slavljenja „ovog spomen-slavlja u ovom spomen-hramu i ove godine“. Posvijestio je svima da započinju „najsvetiji čin Božjeg milosrđa te trebaju raskajanim i praštajućim srcem pristupiti ovoj svetinji nad svetinjama.“

Mons. Komarica je u propovijedi najprije podsjetio da Crkva „na današnji datum slavi blagdan sv. Jakova, prvog od apostola koji je ubijen – zbog Krista i njegova Evanđelja.“ Ubio ga je kralj – unuk od onoga kralja, koji je htio ubiti dijete Isusa, pa pobio mnogo nevine dječice.

Biskup je zatim citirao Isusove riječi, koje donosi njegov apostol Ivan, a koje su u misi bile pročitane „da učenik nije veći od učitelja“ i da će i njih progoniti kao što su njega progonili i nisu prihvaćali ni njega ni njegovu spasenjsku ponudu i njegovo spasenjsko djelo.

Biskup je nastavio kako je „od samih početaka kršćanstva, ovoj religiji svojstveno da trpi progonstva, nerazumijevanja, preziranja, zatiranja i iskorjenjivanje.“

Tako je bilo od vremena apostola do naših dana, uključujući i katolike Briševa, Stare Rijeke, Sanskog Mosta, Sasine, te katolike i njihove župnike iz župe Ravska i Prijedor, protumačio je.

Zatim je citirao pročitane riječi „Pripjevnog psalma“, 88.-og, „jednog od najdramatičnijih i najtamnijih psalama.“ Povezao je vapaj starozavjetnog vjernika i slične vapaje brojnih milijuna ljudi prije i nakon njega – sve do vapaja briševačkih katolika-mučenika, pa i drugih iza njih.

Podsjetio je na svakogodišnju vjerničku praksu tijekom posljednja tri desetljeća da „iz daleka i iz bliza – dolazimo na današnji datum na zajedničko molitveno slavlje“ za sve pobijene, ali i za sve ucviljene koji su iza njih ostali. Upozorio je na stvarnost zloduha i na vidljive njegove tragove prokletstva u cijelom prijedorskom i sanskom kraju, koji je skoro potpuno opustošen od svojih nekadašnjih stanovnika. Ponovno je molio nazočne vjernike da se još usrdnije mole za milost praštanja i oprosta, kako bi i sami imali Božji blagoslov i donosili ga drugima „osobito u ovom kraju.“ Napomenuo je kako je to za katolike „i inače“ obavezujuća poruka i Evanđelja i crkvenog nauka. Citirao je znamenite riječi sv. pape Ivana Pavla II. „na najvećoj misi u ovim krajevima, u Zagrebu, ratne 1994.“, kojima on potiče sve – i katolike i pravoslavce i muslimane na zajedničku gradnju mira što se „nameće kao perspektiva povijesnog realizma.“

Biskup je na kraju propovijedi zahvalio svima „koji su se do sada trudili i koji će se i ubuduće truditi da ne izblijedi molitveno sjećanje na nevine žrtve iz tog kraja“.

U prigodnoj „molitvi vjernika“ svi su molili: za nakane pape Franje, za potrebe cijele i mjesne Crkve, za sve prognane i raseljene, ožalošćene, obespravljene; za patnike na duši i tijelu; za sve poubijane Briševljane i sve druge brojne ratne žrtve cijele biskupije; za sve žrtve rata; za ubojice i preziratelje Boga i ljudi te za sve okupljene na spomen-slavlju.

Po završetku misnog slavlja biskup i svećenici su se uputili do „kenotafa“ – zajedničkog nadgrobnog spomenika svih poubijanih Briševljana i drugih župljana, pjevajući sa zajednicom vjernika prikladni psalam. Tada je upravitelj župe vlč. Zlatko Matić pročitao imena svih žrtava pokolja. Slijedio je biskupov poziv na opraštanje i pomirenje, da bi uz liturgijske molitve i obred za pokojne biskup završio i taj dio liturgijskog spomen-slavlja.

Prije početka mise, predstavnici vlasti entiteta RS i Vlade RH kao i udruga, položili su pred „kenotaf“ vijence i zapalili svijeće.

Biskup je na kraju liturgijskog slavlja zahvalio upravitelju župe vlč. Matiću i svim članovima udruge „Briševo-Dobri“ te svima drugima na lijepo uređenoj spomen-crkvi – iznutra i izvana te na uređenom crkvenom dvorištu. Sve je potaknuo da i ubuduće „kada on više ne bude među njima“ njeguju ovaj molitveni i zahvalni spomen na nevine „Briševačke mučenike“.

Nakon liturgijskog slavlja udruga prognanih Briševljana „Briševo-Dobri“ iz Zagreba priredila je u crkvenom dvorištu pod šatorom jelo za sve nazočne.

Pripadnici vojske JNA iz Prijedora i srpskih paravojnih postrojbi iz Sanskog Mosta i susjednih sela u svome pohodu „etničkog čišćenja“ napali su 24. i 25. srpnja 1992. nenaoružano i nedužno civilno katoličko stanovništvo sela Briševa; strašno su mučili i ubili koga su stigli, a njihova domaćinstva i crkvu u selu spalili. Preživjeli su se razbježali i tako ostali do danas, tugujući u srcu za svojim milim i dragima kao i za svojim porušenim i u šiblje i u šumu zaraslim domovima, za svojom očevinom i djedovinom. O tome „najvećem masakru“ nad katolicima – Hrvatima u BiH izišla su već dva izdanja knjige dokumenata i svjedočenja „Briševački mučenici“.