Na početku propovijedi naglasio je kako su sveci, među kojima i blaženi Stepinac, vidljivi znak Božje prisutnosti u narodu. Takvi primjeri, rekao je, pozivaju na radost, ali i na odgovornost.

Poručio je da je svetost poziv upućen svima. Unatoč slabostima i životnim poteškoćama, vjernici su pozvani ne odustati od te temeljne zadaće, jer život blaženog Alojzija Stepinca svjedoči da je svetost moguća.

Polazeći od evanđeoskog ulomka u kojem se Isusu prigovara zbog nepoštivanja ljudskih predaja, nadbiskup je podsjetio kako su Isusa pratila ogovaranja i teške optužbe, uključujući i tvrdnje da „nije priseban”. Naglasio je da se klevete teško, gotovo nikako, mogu u potpunosti ispraviti, što je potkrijepio poznatom anegdotom iz života sv. Filipa Nerija o perju raznesenom vjetrom.

„Kao što se rasuto perje više ne može pokupiti, tako se ne mogu vratiti ni klevete i ogovaranja kad jednom iziđu iz naših usta”, istaknuo je nadbiskup.

U tom je svjetlu progovorio i o blaženom Alojziju Stepincu, koji je 1946. godine bio oklevetan i osuđen u montiranom procesu komunističkih vlasti. Iako je kasnije dokazano da su optužbe bile lažne, „ta je kleveta – sustavno širena raznim sredstvima – ostala u javnosti i prati ga do danas”.

„Perje je prosuto. I premda je i sudskim postupcima i crkvenim procesom beatifikacije pokazano da te optužbe ne stoje, one se i dalje lijepe uz njegovo ime”, rekao je Uzinić, istaknuvši kako suprotstavljena mišljenja o Stepincu i danas opterećuju njegovu kanonizaciju.

Nadbiskup je upozorio da problem kanonizacije nije samo u povijesnim klevetama, nego i u načinu na koji se Stepinca danas često prikazuje.

„Još je veći problem što smo Stepinca pretvorili u nacionalnog junaka, a njegovu kanonizaciju u političko pitanje”, naglasio je nadbiskup, dodajući kako se pritom zanemaruje činjenica da je blaženi Alojzije prije svega bio „za Boga i za čovjeka, osobito za onoga čiji je život bio ugrožen, bez obzira na narodnost ili vjeru”.

Tumačeći Evanđelje, nadbiskup Uzinić upozorio je da se vjera i vjerski simboli mogu zloupotrijebiti kada se podrede partikularnim interesima, uključujući nacionalističke i populističke ideologije.

„Vjera, vjerski simboli i poruke tada postaju sredstvo borbe protiv drugih, a ne put obraćenja i evangelizacije drugih”, rekao je, istaknuvši da je upravo tu vidljiva aktualnost Stepinčeva svjedočanstva. “Bio je domoljub, ali nije bio nacionalist. I zato nije ništa drugo nego li zloupotreba njegovog imena i djela njegovo pretvaranje u nacionalni simbol i u sredstvo za promicanje populističkih ideja koje u drugim ljudima, narodima i vjerama vide neprijatelje, a ne prepoznaju braću i sestre. Stepinac je osuđivao i prokazivao jednako odlučno nacionalizam kao i komunizam“, rekao je nadbiskup Uzinić.

Kao snažan primjer Stepinčeva odmaka od nacionalizma, nadbiskup je podsjetio na njegovu propovijed studentskoj mladeži iz 1938. godine, u kojoj je upozorio da idol ne mora biti samo „bezbožni komunizam”, nego i nacija kada zauzme mjesto Boga.

„Najveća vrijednost i vrhovna norma nije ni krv ni rasa… nego Bog na nebu, a na zemlji slobodna duhovna ličnost, besmrtni duh pojedinčev”, citirao je nadbiskup Uzinić Stepinca, naglašavajući da sve ostalo postoji radi čovjeka, a ne obratno.

Zaključujući propovijed nadbiskup je povezao Stepinčevu poruku s današnjim vremenom, koje je blagopokojni papa Franjo opisao kao „treći svjetski rat u dijelovima”. Pozvao je vjernike da se odupru svakom idolopoklonstvu koje prijeti da ljude pretvori u neprijatelje.

„Važno je da nam blaženi Alojzije ne bude samo znak identiteta, nego i nadahnuće za život po evanđelju. Tako ćemo najbolje pomoći njegovoj kanonizaciji”, poručio je.

Pozivajući se i na poruku pape Lava XIV. za Svjetski dan mira, zaključio je kako kršćani ne bi smjeli biti izvor novih podjela, nego graditelji dijaloga, oprosta i bratstva.

„U vremenu koje lako proizvodi neprijatelje, mi ustrajno moramo ostati braća i sestre”, zaključio je nadbiskup Uzinić, preporučivši zajednicu zagovoru blaženog Alojzija Stepinca.

Na kraju mise nadbiskup je predmolio posvetnu molitvu bl. Stepincu nakon koje su vjernici imali priliku častiti relikviju ovog hrvatskog blaženika, a koja se čuva i štuje u toj riječkoj župi.