Upravo je u toj kaznionici bl. Stepinac služio zatvorsku kaznu od 19. listopada 1946. do 5. prosinca 1951.

Misu su suslavili umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak, kaznionički dušobrižnik Vlado Borak, lepoglavski župnik Nenad Piskač te biskupov tajnik Mišel Kovačević. Uz zatvorenike, u misi su sudjelovali upravitelj Kaznionice Dražen Posavec i članovi uprave. Sudjelovale su i sestre Družbe sestara Kraljice svijeta, koje su preuzele inicijale 24 zatvorenika te su se obvezale moliti za njih tijekom godine.

Biskup Radoš u homiliji je izrazio radost zbog nazočnosti redovnica, istaknuvši znakovitost toga trenutka, budući da misna čitanja govore o ženama.

Osvrćući se na prvo čitanje (Post 2,18-25), koje opisuje stvaranje čovjeka i žene, govorio je o radosti koju je Adam osjetio kada je dobio družicu, pomoćnicu u liku žene. No, podsjetio je kako je grijeh brzo postao dio čovjekove stvarnosti te se zapitao zašto postoje zlo, slabosti i grijeh. Istaknuo je kako je grijeh uvijek napast koja čovjeka želi odvesti na pogrešan put, ali da se zlo može izbjeći ako se čovjek prepusti Bogu, koji je snaga i obrana. Kao primjer takve vjere naveo je blaženog Alojzija Stepinca, koji je u svome životu dopustio da Bog bude njegovo središte i zaštita.

Tumačeći evanđeoski ulomak (Mk 7,24-30), biskup je naveo kako je u središtu događaja, uz Isusa, također žena – Sirofeničanka. Pojašnjavajući evanđeoski kontekst, biskup je rekao da se Isus povukao u poganski svijet kako bi ostao anoniman i u samoći se napunio Očevom prisutnošću. No, glas o njemu i njegovim djelima već se proširio, zbog čega nije mogao ostati nezapažen.

Upravo mu tada pristupa Sirofeničanka, poganka i majka, koja ga moli da ozdravi njezinu kćer. Biskup je naglasio kako taj susret pokazuje da Isusa ne mogu zaustaviti nikakve granice – ni one narodne ni društvene, a ni zatvorski zidovi. Istaknuo je da Božja prisutnost nadilazi ne samo izvanjske prepreke, nego i one unutarnje, koje čovjek nosi u sebi.

Govoreći o dijalogu između Isusa i Sirofeničanke, biskup je pojasnio da, iako na prvi pogled može djelovati grubim, upravo ona postaje most koji otvara granice prema onima koji su dotad bili isključeni. Rekao je kako ta žena nije tražila biti za stolom, već su joj bile dovoljne „mrvice“, jer je shvatila da Bog i u najmanjem daru daje cijeloga sebe.

Biskup je zaključio kako ovaj evanđeoski prizor poziva na poniznu vjeru i ustrajnost. Istaknuo je da se Bog daruje u „mrvicama” koje nam se možda čine nedostatnima, no upravo u tim mrvicama krije se punina njegove ljubavi. Pozvani smo, kao i žena iz evanđelja, imati vjeru i ustrajnost, prepoznajući da Bog nikoga ne isključuje, već svima daruje svoju milost i spasenje, zaključio je.

Nakon misnog slavlja biskupi, svećenici i redovnice pohodili su spomen-ćeliju blaženog Alojzija Stepinca i zastali u molitvi za sve zatvorenike i djelatnike Kaznionice.