Stepinčevo u HKD-u sv. Jeronima

Zagreb, (IKA) – Nakon blagdana bl. Alojzija Stepinca o liku zagrebačkoga nadbiskupa i kardinala govorio je na društvenoj večeri HKD-a sv. Jeronima u Zagrebu 12. veljače njegov ravnatelj prof. Radovan Grgec. Predavanje o Stepincu započeo je priznanjem da ne može govoriti bez emocija o njemu koji je bio pokrovitelj HKD-a te drug njegova oca još od talijanskoga zarobljeništva u Noceri Umbri. Upoznao ga je prije svojeg polaska u osnovnu školu, 1936., na jednoj priredbi, viđao u Mokricama na odmoru i u jeronimskoj dvorani kad je ovaj posjećivao siročad s Kozare, a kad su oca Radovana Grgeca krajem svibnja 1945. odveli u nepoznatom pravcu, otišao je on nadbiskupu, koji se tek bio vratio iz svojeg prvog pritvora. Stepinac je odmah ustao od stola, angažirao jednog odvjetnika da sazna gdje se odvedeni nalazi i napisao je pismo Bakariću. Značajka Caritasa Alojzija Stepinca bila je upravo u tom što je djelovao odmah i konkretno. Već kao nadbiskup koadjutor osnivao je nove župe, pučke kuhinje, pribježišta za siromahe itd., a kada je nakon smrti nadbiskupa Bauera preuzeo kormilo dijeceze, nastavio je djelovati u tom duhu. Osnovavši “neutralnu“ Katoličku akciju, nastojao je pomiriti antagonizirane domagojce i križare. Jeronimsko društvo i katolički tisak bili su mu osobito na srcu. Brinuo se naročito za mlade suradnike Hrvatske straže, koja je kao dnevnik 12 godina izlazila pod krovom jeronimske zgrade. Komunističke progone HKD-a, te “najuglednije kulturne ustanove“, spomenuo je u završnoj riječi na svojem suđenju. Prof. Grgec sjeća se kako je upravo tim završnim govorom 1946. Stepinac podigao desetkovanu i poniženu naciju, kojoj još nisu bile zacijeljele rane nakon Bleiburga, križnih putova i raznih Jazovki. Bili smo opet ponosni što smo Hrvati i katolici, rekao je Grgec, kada smo na tom montiranom procesu čuli hrabar i dostojanstven glas čovjeka koji je isto tako hrabro, kao nitko tada u Europi, digao glas i protiv svih ostalih rasizama i totalitarizama. U Lepoglavi je, nastavio je Grgec, njima suzatvorenicima podizao moral i samom svojom nazočnošću, pogotovo 5. srpnja 1948., kada su ubili osmoricu Grgecovih drugova iz “crnoga bataljona“.

Nakon 5 godina robije u Lepoglavi, kardinal Stepinac počinje svoj mukotrpni boravak u rodnom Krašiću, boravak koji je potrajao sve do svetačke smrti 1960. U tom je razdoblju napisao Radovanovu ocu Petru 6 pisama, iz kojih se vrlo dobro vidi da je bio dijete i vojnik Crkve svojega vremena. Premda se to vrijeme donekle razlikuje od koncilskoga i pokoncilskoga, bl. Alojzije ostat će svojemu narodu i Crkvi uzor i zaštitnik u svim razdobljima njihove povijesti, zaključio je predavač.