Misu su s mons. Ćosićem suslavili kancelar Vrhbosanske nadbiskupije preč. Mladen Kalfić, ekonom preč. Vladimir Pranjić, umirovljeni profesor sarajevskog KBF-a mons. Franjo Topić te katedralni župni vikar vlč. Domagoj Matijević.

Euharistijsko slavlje okupilo je i redovnice nekoliko družbi te vjernike laike.

Na početku se obratio mons. Ćosić podsjetivši kako je četiri dana nakon zagrebačkog sprovoda kard. Stepinca, na izričito traženje pape Ivana XXIII. u bazilici Sv. Petra u Rimu bio svečani requiem. „Euharistijsko slavlje na dan u koji je Gospodin kard. Stepincu udijelio krunu mučenika želi biti naša zahvala Bogu za dar kojim je obdario Crkvu i hrvatski narod, kao i naša molitva za zagovor blaženoga mučenika Alojzija kod Boga kako bismo mogli rasti u skrušenom, poniznom i krjeposnom životu koji je Bogu mio“, istaknuo je generalni vikar.

On je nakon svetopisamskih čitanja i naviještenog Evanđelja uputio prigodnu propovijed, naglasivši kako je ovo dan u godini u kojemu se misli vraćaju u posebno teško povijesno razdoblje i događaje Drugog svjetskog rata i poraća, koji, htjeli ili ne, utječu na mišljenje o mnogočemu i o mnogima. „Nasreću, na ovaj isti dan, umjesto osjećaja mržnje i osvete prevladavaju osjećaji ljubavi, praštanja, radosti i zdravog ponosa. Razlog je taj što u tom dijelu povijesti Crkve i hrvatskog naroda svijetli lik Bl. Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika (…) Stupanj blaženosti koji je kard. Stepinac postigao plod je njegove sinovske ljubavi i predanosti u ruke Očeve. Blaženost je, dakle, nadasve duhovne naravi, ali je usko vezana uz život jer naš blaženik je, uvijek i u svemu ostajući uz Krista, prihvatio biti poput pšeničnog zrna koje pada na zemlju, umire i donesi obilat rod. Zbog svog ljudskog i duhovnog životnog puta, on je svijetli dar svakom čovjeku dobre volje a nama, svojim sunarodnjacima, ‘pruža svojevrsni kompas kako bismo se znali orijentirati’ u svakom razdoblju naše povijesti i življenju vjere, kako lijepo primijeti Sv. Ivan Pavao II.“, posvijestio je mons. Ćosić.

Vjernike je, dok se radosno zajedno spominju života i djela blaženoga mučenika Alojzija, potaknuo da nastoje slijediti njegov časni i svijetli primjer postojane i snažne vjere u Boga, ljubavi prema Crkvi i nade u pobjedu istine i dobra. „U našem svećeničkom, redovničkom i vjerničkom životu i djelovanju, ne uzdajmo se u same sebe, nego u Boga koji i po nama želi proslaviti ime svoje, a koje je ‘Otac milosrđa i Bog svake utjehe’. Tada ćemo i mi, poput našeg blaženika, ostaviti svijetli trag u povijesti. Tako neka bude, amen“, poručio je na kraju propovjednik.

Misno slavlje pjevanjem animirao je mješoviti katedrali zbor Josip Stadler, pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.