Stručni skup za vjeroučitelje: Aktualizacija u nastavnom procesu

Stručni skup osmislio je i proveo tim viših savjetnika iz Agencije za odgoj i obrazovanje, mr. Gordana Barudžija i Dalibor Adžić, prof., te profesori s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: prof. dr. Valentina Mandarić, prof. dr. Ružica Razum, prof. dr. Mario Cifrak, doc. dr. Taras Barščevski, doc. dr. Denis Barić i dr. Anđelo Maly.

Prva grupa vjeroučitelja (s područja Zagrebačke nadbiskupije te Sisačke i Bjelovarsko-križevačke biskupije) koja je iskušala ovaj novi model stručnog usavršavanja susrela se 21. studenoga u prostorijama Ureda za vjeronauk (Branjugova 1) u Zagrebu. Oni su prije fizičkog susreta najprije na platformi Loomen proveli minimalno dva sata (a mnogi su se tu zadržali i puno dulje), gdje su mogli proučiti materijale koje je organizacijski tim postavio za konkretan rad (našlo se tu članaka, kvizova, izbor filmova, sudjelovanje na forumu, prezentacije, obrasci za korištenje u praksi i sl. – sve što može poslužiti za osobno učenje, kao i za konkretan rad s učenicima na satu vjeronauka).

Pod naslovom stručnoga skupa „Aktualizacija u nastavnom procesu“ vjeroučitelji su kroz četiri velika biblijska lika (Abraham, Mojsije, Pavao, Petar) promišljali o aktualizaciji nastavnog procesa, mogli su artikulirati dijelove nastavnog procesa koji bi potakli učenike na dijeljenje iskustava vjere unutar iskustva vlastitog života, koristiti digitalne tehnologije u razvoju vlastitih kompetencija te vrednovati alate za poticanje kritičkog i kreativnog mišljenja.

Sudionike su u prostoru fizičkog susreta pozdravili i dobrodošlicu im zaželjeli biskupski vikar mr. Marko Kovač uime domaćina te uime organizatora predstojnica Ureda za vjeronauk prof. dr. Valentina Mandarić. O tehničkom dijelu online učenja govorila je viša savjetnica mr. Gordana Barudžija, koja je istaknula pozitivno iskustvo s prvom grupom, od koje je pak došlo još poticaja za usavršavanje platforme Loomen i mogućnosti rada. Kratko izlaganje doc. dr. Tarasa Barščevskog odnosilo se na aktualizaciju obrađenih biblijskih likova s naglaskom na njihovo značenje za ljude današnjice. „Najlakše je dati informacije i činjenice o tim velikanima vjere“, istaknuo je, „ali vjernik s njima treba uspostaviti osoban odnos“. Mojsije se u tom kontekstu prepoznaje kao čovjek slobode koju svatko sam za sebe mora steći, Petar se pak pokazuje kao čovjek koji se svojim cijelim životom oslonio na vjeru te pokazuje kako je to moguće, dok se Pavao predstavlja kao brat u Kristu. Svaki biblijski lik donosi svoje osobno, svaki put novo iskustvo susreta s Bogom. Kao bibličar, ističe Barščevski, on se bavi prijevodima Biblije, ali svatko od nas donekle postaje biblijski prevoditelj jer iz teksta prevodi u život – a svake godine pred vjeroučiteljima stoje nova djeca, novi ljudi kojima treba „prevoditi“ nekad davno zapisanu biblijsku poruku. To je ta aktualizacija o kojoj je i u ovom stručnom usavršavanju riječ, a sve je to poticaj da se dalje razmišlja o cjelovitijoj i sustavnoj obradi određenih biblijskih tema i likova.

Prof. dr. Ružica Razum kratko je govorila o potrebi za metodičko-didaktičnom osposobljenošću vjeroučitelja za rad s određenom dobi jer se primjećuje određena nesigurnost u interpretaciji biblijskih tekstova. Prema biblijskim likovima koji se obrađuju kroz inicijalno obrazovanje učenika, profesorica glasno postavlja pitanje je li poznavanje (samo) tih likova dostatno za određenu biblijsku pismenost u zreloj dobi. U tom kontekstu ističe se važnost poznavanja egzegetske (što tekst govori i zašto tako govori), hermeneutičke (pronalazak biblijske poruke za današnjeg čovjeka) i didaktičko-metodičke dimenzije biblijskih tekstova (kako sadržaj biblijske poruke prenijeti današnjem učeniku). U tom se ističe načelo postupnosti ako se isti biblijski lik obrađuje u različitim razredima.

Nakon kratke stanke riječ je preuzeo dekan Cifrak i stavio naglasak na smještanje biblijskoga teksta u vrijeme i povijesne okolnosti u kojima je zapisan, dakle na egzegetska promišljanja, nakon čega tek slijedi aktualizacija (razumjeti što je biblijski pisac htio poručiti da bi se ta poruka mogla reći suvremenim jezikom kako bi današnjem čovjeku bila razumljiva). Tek tada može se govoriti o aplikaciji biblijske poruke – odnosno pretočiti je u život za onu dob s kojom se tema obrađuje na konkretnom vjeronaučnom satu.

Istaknuo je zahtjevnost vjeroučiteljskog posla u smislu pripreme i važnost teorijskog promišljanja stručnjaka da „laicima“ približe rezultate do kojih su došle biblijske znanosti. Važno je, ističe dr. Cifrak, shvatiti da Sveto pismo nije povijest, nego teološka refleksija povijesti; biblijska istina tako nije povijesna istina, nego istina vjere koja je zapisana radi našega spasenja.

Uslijedilo je pola sata za pitanja i konkretne prijedloge koji su se javili pri radu na platformi Loomen i materijalima koji su tamo ponuđeni, što je dodatno potaknulo raspravu i razmjenu ideja za neke nove projekte koji će vjeroučiteljima pomoći u radu s generacijama koje su pred njima u školskim klupama.