Stručni je skup okupio oko 240 vjeroučitelja, koje je uime nadbiskupa Đure Hranića pozdravio generalni vikar mons. Ivan Ćurić. Dobrodošlicu predavačima i vjeroučiteljima izrazio je i biskupski vikar za pastorala grada Osijeka mons. dr. Vladimir Dugalić te viša savjetnica za vjeronauk Ankica Mlinarić i predstojnica Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije dr. Teuta Rezo.

Prvo predavanje pod naslovom „Biblijski sadržaji u nastavnom planu i programu katoličkog vjeronauka te stjecanje odgovarajućih kompentencija za vođenje nastave“ održao je doc. dr. Taras Barščevski. Polazišnu točka predavanja tvorila je misao o vjeroučiteljevoj zadaći upoznati riječ Božju kao nadahnuće za svakodnevni život kako bi svojim vjeroučenicima mogao biti vjerodostojan navjestitelj. Temeljem iscrpne analize i usporedbe nastavnih planova i programa za osnovnu i za srednju školu, doc. dr. Barščevski predstavio je statistički prikaz zastupljenosti biblijskih tema u nastavi vjeronauka. Naglasio je da je svaki čovjek, bez obzira na dob, pozvan na susret s Božjom riječju, no kako se sazrijevajući čovjek mijenja, tako se mijenja, produbljuje i dozrijeva i njegovo razumijevanje.

Predavanje „Interpretacija biblijskih tekstova u komunikacijskoj perspektivi“ doc. dr. s. Silvane Fužinato za cilj je imalo vjeroučiteljima ponuditi nove „naočale“ za osobni susret s biblijskim tekstovima. Predavačica je izložila novi pristup tumačenju biblijskih tekstova koji polazi od komunikacijske perspektive. Između tri najzastupljenija komunikacijska modela – linearnog, interaktivnog i dijaloškog, doc. dr. s. Fužinato odabrala je dijaloški model kao najprikladniju formu pristupa Svetom pismu. Predavačica je naglasila kako je kršćanstvo religija Riječi, a ne religija knjige. Bog se ljudima objavio na ljudski način, stoga je najprikladniji način razumijevanja Biblije – komunikacija s Riječju. Božja riječ poziva i traži odgovor.

U drugom dijelu skupa uslijedilo je predavanje s. Silvane pod naslovom „Čovjek – biće dijaloga“, koje je poslužilo kao uvod i podloga za individualni i skupni rad na biblijskim tekstovima „Edenski vrt“ (Post 2,4b-25), „Kajin i Abel“ (Post 4,1-16) te „Ezav i Jakov“ (Post 33,1-20). Vjeroučitelji su dobili pitanja za osobna promišljanja o tekstu o čemu su potom raspravljali u malim skupinama nastojeći doći do odgovora na jedno zajedničko pitanje namijenjeno čitavoj skupini. Izvješće rada u skupinama zaokružila je i dopunila s. Fužinato kratkim zaključkom i osvrtom s naslovom: „Tumačenje Biblije u komunikacijskoj perspektivi“.