U uvodnoj riječi biskup Večerin je govoreći o pojmu i značenju riječi „obraćenje“ rekao da „ta riječ označuje obrat, nešto obratno, obrnuto od onoga na što smo navikli. Obratiti se nekome pretpostavlja prvotno povjerenje u tu osobu. Obratiti se (priznati vlastitu nemoć) nekome može samo onaj koji ima moć poniznosti. Obratiti se, obrnuti se na cesti, znači promijeniti smjer. Slično je i u životu – do sada sam živio ovako, a od sada ‚Meni je živjeti Krist‘, kako govori naš zaštitnik sveti Pavao (Fil 1, 21). Ono što vrijedi za svetoga Pavla, vrijedi i za svakoga od nas. Da bi ova proslava sveca zaštitnika naše biskupije bila doista dostojna, učinimo ono što je on učinio. To počnimo već sada, pod ovom svetom misom.“

U istome duhu biskup je nastavio i homiliju. „Razmišljanje o današnjoj svetkovini Obraćenja sv. Pavla apostola započeo bih razmišljanjem pape u miru Benedikta, koji je na jednoj audijenciji govorio o ovom događaju. Zapitao je sebe i druge što je ono što je bitno u događaju Pavlova obraćenja. Pokušajmo zajednički promotriti neke elemente ovog događaja, koji je potpuno izmijenio cjelokupni Pavlov život. Nije bitno sve ono što se oko Pavla dogodilo: to da ga je obasjala svjetlost, da je on, kako kaže Luka u Djelima apostolskim, pao s konja i kasnije oslijepio. U cijeloj toj situaciji bitna je jedna druga stvar – susret s uskrslim Isusom. Upravo taj susret, koji se dogodio u okolnostima u kojima se dogodio, promijenio Savla u Pavla. Veoma je važno i Savlovo pitanje: ‚A tko si ti, Gospodine?‘ On dobiva odgovor: ‚Ja sam Isus kojega ti progoniš‘ (Dj 9, 5). Između tog odgovora Isusovog i progona koji Pavao čini postoji znak jednakosti: Isus je jednako što i Crkva, jer Pavao je progonio Crkvu – one koji su povjerovali u Isusa, koji su se krstili u njegovo ime“, kazao je propovjednik.

„Tko je bio Pavao?“, upitao je zatim mons. Večerin. „Najjednostavniji odgovor, gdje je i on sam govorio o svom obraćenju (o čemu nije mnogo govorio): on je bio progonitelj kršćana, revni židov, onaj koji je poznavao židovski Zakon. Na civilnom području je bio rimski građanin koji je uživao sva prava ondašnjeg Rimskog Carstva. Za nas je bitno ono što se s njime dogodilo: činjenica obraćenja. Novi zavjet za obraćenje upotrebljava grčku riječ ‚metanoia‘. Promjena puta: ideš jednim putem i taj put treba promijeniti, jer nije dobar. Treba krenuti novim. Pavao je imao za to hrabrosti. Danas ima malo glasovitih obraćenja upravo zbog straha da se moram promijeniti, da ću nešto izgubiti? Zanimljivo je primijetiti da je Pavao došao u Damask, gdje je i krenuo. No, kako je došao? Kao drugi čovjek! Ne više kao Savao, nego Pavao. To znači da je Pavao povjerovao Isusu, da je kršten u Njegovo ime, da je od gorljivog progonitelja postao gorljivi apostol i propovjednik. U Rimu je, također gorljivo, svjedočio vjeru u Isusa, kako nas izvješćuju poznavatelji njegova života. Ondje je dao i svoje posljednje svjedočanstvo za Isusa, svjedočanstvo koje je izrekao svojim životom“, zaključio je subotički biskup.

Misu je slavio na mađarskom i hrvatskom jeziku. Suslavili su biskupijski svećenici, a posluživala su dvojica đakona. Dvojezično pjevanje predvodio je Katedralni zbor „Albe Vidaković“, a orgulje je svirao zborovođa i kantor subotičke stolne crkve Miroslav Stantić.

Sveti Pavao je zaštitnik Subotičke biskupije, koja je i utemeljena na svetkovinu njegova obraćenja, prije 52 godine. Njegov lik nalazi se i na grbu sadašnjega subotičkog biskupa. Zaštitnik je i nekadašnjega susjedišta Kalačko-bačke nadbiskupije Bača, ali i zemljopisne regije Bačke (njezinih dijelova u Srbiji i u Mađarskoj). Njegov lik nalazi se i na grbu Pokrajine Vojvodine.