Nadbiskup se prvotno u auli Bogoslovnog sjemeništa obratio bogoslovima i sjemenišnim poglavarima, a nakon toga je uslijedila misa u sjemenišnoj kapeli. Na početku susreta rektor preč. dr. sc. Stjepan Radić poželio je dobrodošlicu nadbiskupu i ujedno mu zahvalio na njegovu dolasku.

U svome nagovoru nadbiskup se osvrnuo na bitnost zajedništva s Bogom, „jer bez zajedništva s Bogom mi kao ljudi i budući svećenici nećemo moći u potpunosti ispuniti svoje životno poslanje“. Stoga, ono što je temeljno u kršćanskom životu jest odnos s Bogom, a život u kojem nema Boga je promašen život. Osvrćući se na sami svećenički poziv, nadbiskup je rekao da je temelj tog istog poziva želja za zajedničarskim odnosom s Bogom. Govoreći o problematici današnjeg života, naglasak je stavljen na život mladih ljudi koji ne traže zajedničarski odnos bilo s Bogom ili pak s bračnim partnerom, te na taj način izbjegavaju jedno od osnovnih pravila a to je ljubiti i biti ljubljen. U zaključku nagovora mons. Đuro Hranić je rekao bogoslovima da ukoliko ne budu imali vjere u Boga i ukoliko ne budu njegovali osobni odnos s Bogom, utoliko će se u njihovom životu sve svoditi na ono profano i prolazno, točnije na ono što osigurava kratkotrajnu komotnost i to isključivo radi njih samih, a ne radi Boga i ljudi koji su im povjereni.

Nakon nagovora uslijedilo je euharistijsko slavlje u sjemenišnoj kapeli koje je predvodio nadbiskup u zajedništvu sa sjemenišnim odgojiteljima. Nadbiskup je homiliju temeljio na tekstu iz Evanđelja po Luki (Lk 14, 15-24), gdje je istaknuo okupljenima da su Božji uzvanici te su dužni kao takvi, u svojoj slobodi, odgovoriti ili pak ne odgovoriti na Božji poziv.

Naglasio je da će u kraljevstvo Božje ući samo onaj koji odvaja svoje vrijeme za Boga i koji na taj način odgovara na Božji poziv, ne stavljajući ništa od onoga što je prolazno ispred svoje vjere. U zaključnom dijelu homilije nadbiskup je poručio da kvaliteta života ne ovisi o neovisnosti o Bogu, već naprotiv, ona ovisi o Bogu i o uzdanju u to da se kroz Boga ostvaruje bit i punina života.