Susretom je predsjedao predsjednik BK BiH i veliki kancelar KBF-a vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. Sudjelovali su i vrhbosanski nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, banjolučki biskup Franjo Komarica i generalni vikar mons. Željko Majić – delegat mostarsko-duvanjskog biskupa i trebinjsko-mrkanskog apostolskog upravitelja Petra Palića koji bio spriječen sudjelovati, kao i banjolučki pomoćni biskup Marko Semren.

Na susretu je sudjelovalo 14 profesora KBF-a na čelu s dekanom preč. Darko Tomaševićem, među kojima i sva trojica poglavara VBS-a predvođeni rektorom preč. Zdenkom Spajićem.

Pozdravljajući, kardinal Puljić je istaknuo da su biskupi ovim susretom na kraju akademske godine 2020./2021. željeli zahvaliti profesorima i odgojiteljima za sav uloženi trud na planu cjelovite formacije budućih svećenika i studenata laika prisjećajući se početaka djelovanja ove važne institucije Vrhbosanske metropolije od prije 130 godina. Ukazao je na potrebu da se zajednički brinu o toj instituciji koju je utemeljio sluga Božji nadbiskup Josip Stadler s ciljem formiranja budućih svećenika kao istinskih evangelizatora za kraljevstvo Božje u vlastitoj mjesnoj Crkvi.

U uvodnom izlaganju nadbiskup Vukšić je, između ostalog, kazao da su „ovakvi povremeni susreti radi međusobne razmjene iskustava, analize onoga što se čini i radi iznošenja planova za budućnost ponajprije potreba, koja proizlazi iz konkretnoga stanja ali i obveza, koju traže suvremene crkvene odredbe“. Podsjetivši da se Katolički bogoslovni fakultet svrstava u kategoriju onih koji su „združeni“ s bogoslovijom zajedničkom svrhom koja je prvenstveno pastoralna, pojasnio je da papa Franjo u konstituciji Veritatis gaudium propisuje i doslovce naređuje dužnu suradnju između bogoslovije i teološkog učilišta i statutarno definiranu odgovarajuću njihovu odvojenost, kao i da je dobro studenata osnovni kriterij za njihovu suradnju. Također je čestitao svima 140. obljetnicu otkako je u odluci Svete Stolice Lav XIII. odlučio i odredio da se „bez ikakve odgode, u Vrhbosanskoj nadbiskupiji osnuje pokrajinsko sjemenište za klerike, koje će odgovarati potrebama i te nadbiskupije i ostalih biskupija koje joj dodjeljujemo kao sufraganske“ (Ex hac augusta, 1881.).

U otvorenoj diskusiji istaknuta je važnost izgradnje svijesti o važnosti ovih institucija za sve biskupijske zajednice u Bosni i Hercegovini. Razmišljano je o iznalaženju najboljih načina da se odgovori na aktualne izazove od sve manjeg broja svećeničkih kandidata, što pogađa sva bogoslovna i mala sjemeništa u BiH i u Crkvi u Hrvata, preko specifičnog poslanja Crkve u Bosni i Hercegovini na rubu katoličkog kršćanstva do financiranja ovih ustanova. Ukazano je i na određene poteškoće na planu formacije mladih ljudi odraslih u uvjetima modernoga digitalnog svijeta te istaknuta potreba temeljitog planiranja, ali i novih inicijativa koje bi mogao ponuditi KBF na pastoralnom planu. Svi su suglasni da je potrebo jasno definirati nadležnosti VBS-a i KBF-a te napraviti dubinsku analizu djelovanja te dvije institucije u sadašnjim uvjetima, ali i u budućem razdoblju. Svjesni da većina kandidata tijekom formacije redovito ne napuni kanonsku dob potrebnu za svećeničko ređenje, razmišljano je o mogućem jednogodišnjem angažmanu bogoslova na župama ili u nekim drugim crkvenim institucijama prije ili tijekom njihova studija i odgoja.