Nakon molitve i uvodnih pozdrava generalnog vikara preč. Rikarda Lekaja, prigodno izlaganje održao je vlč. Josip Kolega, duhovnik Biskupijsko-misijskog sjemeništa „Redemptoris Mater“ u Puli.

U svom izlaganju, vlč. Kolega je govorio o pozivu i poslanju suradnika Caritasa te naglasio kako vjernik angažiran u caritasu nije samo nositelj hrane nego je nositelj svog iskustva jer je uvijek pozvan donijeti nešto više od hrane. Kršćanin je uvijek pozvan donositi i činiti više.

Kao duhovnik Kuće milosrđa u Majmajoli, predavač je na primjeru osobnog iskustva  posvjedočio što znači caritas. Od kako je u Kući milosrđa uređena kapelica i slave se svete mise, ovaj dječji dom je postao pravi dom i obitelj djeci. S dolaskom časnih sestara Službenica milosrđa – Anćela, Kuća milosrđa je postala kuća molitve i ono što su svojim dolaskom časne sestre donijele, to je upravo caritas. Poslanje caritasa je donijeti Duha Božjega, donijeti Duha Isusa Krista djeci koja čitaju stvarnost na svoj, dječji način. Naučiti druge da postoji zahvalnost, naučiti da postoji Nebo, naučiti da postoji Providnost – to je caritas.

Susret je nastavljen prezentacijom gđe Arlin Gobo, voditeljice Odjela za tržište rada iz Područnog ureda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u Puli, koja je predstavila projekt o zapošljavanju N.E.E.T. osoba. NEET osobe su mladi ljudi (između 15 i 29 godina) koji nisu zaposleni, ne školuju se i nisu u sustavu obrazovanja odraslih. Ukupno neaktivnih osoba u Hrvatskoj je 349.140, a od toga je mladih neaktivnih osoba 86.525. Gospođa Gobo je predstavila Usluge HZZ-a te prisutnim članovima župnih Caritasa pojasnila na koji način mogu pomoći, ako u svojim sredinama poznaju i susreću ovakve osobe.

Euharistijsko slavlje predvodio je porečko-pulski biskup Ivan Štironja. Tumačeći pročitani evanđeoski tekst (Iv 7, 40-53) koji govori o polemici koja je nastala među Židovima, biskup Štironja je kazao da se u središtu naše vjerničke pozornosti nalazi komentar stražara koji su, po nalogu glavara svećeničkih i farizeja, trebali uhvatiti Isusa. Na pitanje: „Zašto ga ne dovedoste?“, stražari odgovaraju: „Nikada nitko nije ovako govorio.“

Stražarima je Isusov govor promijenio srce. Kao da su potpuno zaboravili svoje dužnosti i nalog koji su dobili od svojih pretpostavljenih. Zaboravili su na svoj posao koji im je donosio kruh. U isto vrijeme osjetili su istinitost pisanih riječi: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“ (Mt 4, 4). Stražari tih dana nisu trebali jesti, nisu bili gladni jer su se nasitili Božje riječi.

Stoga je biskup podsjetio vjernike kako je u životu suradnika Caritasa najvažnije slušati Božju riječ. Slušati Isusa hrana je za život i jedno posebno i nezamjenjivo iskustvo. Ta hrana ne hrani samo dušu nego i tijelo. Slušati Riječ Božju, pohraniti ju u svoje srce, hraniti dušu tom Riječi i pretočiti je u život, pretočiti je u djela – to je caritas, kazao je biskup.

Na temelju evanđeoskog odlomka biskup je, također, istaknuo kako Nikodemu, koji je ušutkan prijezirnim komentarom kolega: „Da nisi i ti iz Galileje?“, srce govori da treba braniti Isusa, ali je razum govorio nešto suprotno tomu. Razum je nadvladao i ušutkao Nikodemovo srce. „Osjećaj za istinu i pravdu prerastao je u posramljenu šutnju koja je postala kapljica nepravde i bezakonja koja se sručila na Isusa i odvela ga u smrt na najsramotniji način, vješanjem na križu. A Isus je čista, prava i jedina istina.“ I zato, Isus u našem životu ne smije biti ušutkan. „Ne smije biti ušutkana Crkva u našim obiteljima, našim srcima, u našoj glavi i našem razumu“.

Biskup je na kraju zahvalio svima ne nesebičnu darivanju u služenju braći i sestrama u potrebi te poručio: „Caritas je glas Crkve i glas Božji koji svjedoči Očevu ljubav i dobrotu, glas koji tiho ali skladno i sigurno pjevuši o Kristu koji je došao služiti, a ne biti služen.“