FOTO: Davor Kajinović / KT // Susret svećenika Vrhbosanske nadbiskupije
Sarajevo (IKA)
U sjemenišnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda i Svećeničkom domu Vrhbosanske nadbiskupije (VN) u Sarajevu, 25. rujna, upriličen je 28. susret dijecezanskih svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. Sudjelovalo je 100-tinjak prezbitera koji pastoralno djeluju u toj mjesnoj Crkvi, ali i drugdje, objavljeno je na portalu Nedjelja.
Susret je počeo euharistijom u sjemenišnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda koju je predslavio vrhbosanski nadbiskup metropolit Tomo Vukšić u zajedništvu s umirovljenim vrhbosanskim nadbiskupom kardinalom Vinkom Puljićem i uz koncelebraciju nazočnih svećenika, među kojima je bio i generalni vikar mons. Slađan Ćosić.
Prije početka euharistije pozdrav i dobrodošlicu uputio je vicerektor Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa (VBS) preč. Ljubo Zadrić.
Uvodeći u misu nadbiskup Vukšić je, uputivši pozdrave, istaknuo potrebnu molitve Bogu „da nas uzdrži u našemu poslanju, vodi putem obraćenja; oprosti naše slabosti i da nas stalno podržava u svemu onome što je plemenito i dobro i što nam na putu služenja narodu Božjemu ide od ruke.“
U homiliji koju je naslovio „Gospodine, udalji od mene svaku licemjernu riječ i ne daj mi ni siromaštva ni bogatstva“ tumačio je misna čitanja to jest poticaje iz knjige Mudrih izreka. „O piscu toga teksta zna se sȁmo da se zvao Agur i da je bio sin Jakeov iz mjesta Mase. Naime, na početku ovog odlomka, izričući proročanstvo, on se tako predstavlja. No, bez obzira što se o samom piscu zna vrlo malo, snaga poruka njegovih izreka i danas odzvanja vrlo snažno“, kazao je mons. Vukšić ističući da, iako Agur samozatajno priznaje svoje nedovoljno znanje, njegov tekst je pun iskustva i mudrih pouka te nudi osobna razmišljanja o životu, vjeri i ljudskom iskustvu.
„Ponajprije sveti pisac, svjestan da je poslan biti Božji glasnik, ponizno ispovijeda svoju vjeru u čistoću objave Božje i kaže: ‘Svaka je Božja riječ prokušana, štit onima koji se u nj uzdaju. Ne dodaji ništa njegovim riječima, da te ne prekori i ne smatra lažljivim’ (Izr 30,5-6). Time uvelike podsjeća na sličnu misao svetoga psalmiste koji veli: ‘Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano, od zemlje odvojeno, sedam puta očišćeno’ (Ps 12,7). A slika štita, koja naznačuje Božju zaštitu u korist njegova naroda, također je česta na biblijskim stranicama. Ona je uvijek izričaj vjere da Bog svojih ne zaboravlja, razlog je ljubavi prema Bogu i uporište za nastavak službe Božjega glasnika, posebice u danima iskušenja. Izričaj takva pouzdanja su i riječi, koje danas ponavljamo kao svoje: ‘Ljubim te, Gospode, kreposti moja! Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj; Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!’ (Ps 18,2-3)”, kazao je nadbiskup i ustvrdio kako Sveto pismo u tom primjeru „poručuje da vjeran i dosljedan glasnik Boga svemogućega prihvaća njegovu riječ, na nju se oslanja i Božjim riječima ne dodaje ništa jer, ako bi to činio, ne bi to bila više Božja riječ jer bi svoju riječ iznosio kao Božju.“
„U naredna tri retka mudri Agur ispisuje svoju dvostruku molitvu Gospodinu kojemu kaže: ‘Za dvoje te molim, ne uskrati mi, dok ne umrem: Udalji od mene licemjernu i lažnu riječ; ne daj mi siromaštva ni bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim; inače bih, presitivši se, zatajio tebe i rekao: ‘Tko je Gospodin?’ Ili bih, osiromašivši, krao i oskvrnio ime Boga svojega'(Izr 30,7-9)”, dodao je nadbiskup, ističući kako mudra Agurova molitva traži od Gospodina sȁmo dvije stvari, jednostavne i bitne za život proroka: vjernost u govoru o poruci Božjoj i dovoljno kruha svagdanjega.
Fokusiravši se na drugu molitvu, naznačenu izrazom i prorokovom željom da ima „kruh dostatni“, nadbiskup je pojasnio kako naspram tomu zdravom rješenju, sveti pisac signalizira opasnost od dviju krajnosti: jedna je preobilje, a druga oskudica. „Stoga mudar Božji prorok želi izbjeći oboje, i obilje i oskudicu, te moli Boga da uvijek ima sȁmo onoliko koliko mu je potrebno za dostojan život i za službu poniznoga sluge Božje riječi, što je još jedna vrlo suvremena poruka i opomena koja vrijedi uvijek i za svakoga navjestitelja riječi Božje“, posvijestio je i u nastavku je kao konkretnu primjenu ove biblijske mudrosti podsjetio i što o njoj tumači Drugi vatikanski sabor poput Dekreta Presbiterorum ordinis o službi i životu prezbiterȃ (br. 17) koji „naučava da prezbiteri i biskupi trebaju stvorena dobra cijeniti kao Božje darove i služiti se njima s unutrašnjom slobodom u odnosu na ta dobra.“
Istaknuo je kako isti dekret parafrazira i poznati nauk Crkve te poziva: „Neka uvijek ova dobra upotrebljavaju u one svrhe radi kojih je Crkvi dopušteno posjedovati vremenita dobra, naime: za uređenje bogoslužja, za osiguranje pristojnog uzdržavanja klera, za djela svetog apostolata ili ljubavi, napose u korist bijednika. (…) A ono što im preostane neka ustupe u korist Crkve ili za djela ljubavi.“
„Dakle, vjernost u naviještanju Riječi Božje i kruh dostatni! To dvoje nam danas poručuje objava Božja po odlomku iz knjige Mudrih izreka i po nauku Crkve koju vodi ista Mudrost. Stoga molimo blagoslov Boga svemogućega za blagoslov i pomoć kako bismo svoj život, govor i djelovanje u službi riječi Božje te odnos prema dobrima ovoga svijeta provodili u skladu s mudrim naukom“, potaknuo je nadbiskup Vukšić.
Liturgijsko slavlje animirao je rektor VBS-a dr. vlč. Ivan Rako.
Uslijedio je radni dio susreta koji se odvijao u Svećeničkom domu. Središnje predavanje „Pastoralni izazovi u vremenu digitalnih medija“ imao je generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije preč. Krunoslav Novak, inače svećenik Varaždinske biskupije. Nakon što je generalni vikar mons. Ćosić kratko predstavio gosta iz Hrvatske te mu čestitao 25. obljetnicu svećeničkog ređenja uslijedilo je izlaganje praćeno power point prezentacijom.
Preč. Novak istaknuo je komunikaciju kao bitnu sastavnicu ne samo ljudskoga života, nego i kršćanske vjere. Izlagao je o važnosti kulture komuniciranja te koliko je bitno svojim životom, osobito životom svećenika, svjedočiti upravo to. Istaknuo je kako jedan svećenik u javnoj sferi nije neki bezimeni čimbenik nego predstavnik Crkve i da se njegova služba ne može od njega razdvojiti u digitalnoj sferi.
Na tragu toga posvijestio je kako je veoma bitno biti odgovoran i vjerodostojan u svećeničkome životu, u načinu ophođenja, u svemu zapravo, a posebice na internetu i u medijima gdje se sve može shvatiti dvostruko ili drugačije.
Dr. Novak je, uz ostalo, istaknuo nekoliko pastoralnih smjernica koje su predstavljene iz perspektive crkvenih dokumenata te predložio konkretne primjere koji mogu biti korisni svećenicima za pastoralno djelovanje kao i za osobno suživljavanje sa stvarnošću digitalnih medija. Naglasivši primjer Facebooka, koji se u posljednjih desetak godina toliko promijenio da je postao neprepoznatljiv, istaknuo je kako je današnje vrijeme brzih promjena medija i njihova načina funkcioniranja.
Posvijestivši kako su sredstva društvenih komunikacija dostupna svim vjernicima te bi tako trebala biti posebice onima koji su neposrednije uključeni u pastoralno djelo Crkve. Uputio je na ozbiljnost te teme i mogućnosti koje proizlaze iz nje.
Na kraju je iz evanđeoske slike susreta uskrslog Isusa s učenicima na putu prema Emausu, te njegova načina komuniciranja, posvijestio kako je temeljno poslanje svećenika svjedočenje Krista. U skladu s tim napomenuo je kako svi članovi crkvene zajednice, u prvom redu pastoralni djelatnici, moraju biti više otvoreni suvremenim komunikacionim sredstvima.
Izviješće o statističkim podacima u Vrhbosanskoj nadbiskupiji predstavio je kancelar preč. Mladen Kalfić, dok je Pravilnik Fonda svećeničke solidarnosti Međupomoći nazočnima približio mons. Ćosić. Izvješće o Međupomoći i Svećeničkom domu održao vlč. Vlado Vrebac, ravnatelj te institucije.
Zaključno s 25. rujnom Vrhbosanska nadbiskupija ima 215 dijecezanskih svećenika od kojih 124 djeluje u Nadbiskupiji, a 38 izvan nje, dok je 58 u mirovini. Od posljednjeg ovakvog susreta, koji je upriličen u istom mjesecu 2023. u Travniku, broj svećenika povećan je za tri.